Bazene, iste veličine kao brodski, imaju Varaždinci u funkciji. I godišnje, za njihovo održavanje, plaćaju iz proračuna preko 8 milijuna kuna. Nema razloga da i brodski bazeni opterete proračun tom cifrom s tim što na godinu stižu i desetak milijunski anuiteti za vraćanje kredita podignutog za gradnju bazena (9.830.958 kuna), a projekcijama proračuna za 2013. godinu prihodi se smanjuju za 18 milijuna kuna! Zahvaljujući genijima koji vode ovaj grad, proračunska 2013. godina bit će vrlo vesela godina.

 

 

Nakon diplome za transparentnost, diplome za turističke dosege, ova za prekograničnu suradnju bi kompletirala seriju. Iz pouzdanih izvora saznajemo kako se ta ključna diploma u seriji može jeftino nabaviti u Derventi, povijesno poznatom i priznatom centru za izradu školskih, stručnih i inih diploma brojnih današnjih brodskih uglednika.

 



U gradu koji je nekada bio industrijski razvijeniji od Zagreba. U gradu čiji je desetgodišnji priliv stanovništva zbog toga bio, pedeset godina, oko deset tisuća duša. U gradu koji je danas na začelju ekonomskog razvoja u Hrvatskoj i iz kojeg je, zbog toga, u zadnjih deset godina otišlo desetak tisuća najkvalitetnijih ljudi, a nitko u njega, od onih uobičajenih deset tisuća u deset godina, nije dragovoljno došao. U gradu koji na očigled propada ekonomski, društveno, kulturno i demografski, politička birokracija gradi, na kreditni dug, bazene i natkrivenu tržnicu za iznos od šezdesetak milijuna kuna, novca koji je otet od brodskih nezaposlenih, osiromašenih, prezaduženih, gladnih i žednih, propalih i sluđenih građana. Kad su to, u ovo vrijeme, tako pametni i korisni projekti, zašto nisu prepušteni pametnom tržištu i pametnom privatnom poduzetništvu, nego ih gradi poludjela politička birokracija oličena u Gradskom vijeću, upravi i gradonačelniku, pritom ne vodeći računa da brodska tržnica punim kapacitetom radi jedan put tjedno i da gradonačelnik upravo prodaje jedini parking te tržnice za druge namjene, a da su svi dosad izgrađeni bazeni nadomak Broda, propali (Migalovci, Sibinj, Selna).

 

Logika birokratskog investiranja uvijek je ista, privatni i politički interesi jači su od društveno ekonomske računice, pri čemu za posljedice ne odgovara nitko. Politička birokracija uvijek igra na veliko. Ono što su nekada bili piramide, koloseumi i dvorci, danas su u Hrvatskoj, na primjer, Isus na Marjanu veći od onoga u Riu, Pelješki most ili ceste...

 

Višestruko neuki, a gospodarski napose, Ivica Račan nije oživljavao gospodarstvo stvaranjem povoljnih uvjeta za proizvodnju i izvoz, već oživljavanjem birokratskih investicija kao što su auto-put između Splita i Zagreba. Ideja je naravno, bila Čačićeva, kao i mrs. Danas Hrvatska ne može snositi otplate kredita koji su potrošeni za njegovu gradnju iz prostog razloga što je taj auto-put nerentabilan i ne ostvaruje dovoljan prihod. Budući kod nas turistička sezona traje najdulje tri mjeseca. I, tko je jamio, jamio, ajmo mi sada prodati ili iznajmiti na sto godina taj nerentabilini auto-put. Ideja, pogađate, ponovo Čačićeva. Pitanje glasi: dobro, Čačić & company «monetizirati» će (tako se zove prodaja ili najam) Dalmatinu, a što će Brod sa nerentabilnim bazenima i natkrivenom tržnicom? Kome to prodati? Bazene, iste veličine kao brodski, imaju Varaždinci u funkciji. I godišnje, za njihovo održavanje, plaćaju iz proračuna preko 8 milijuna kuna. Nema razloga da i brodski bazeni opterete proračun tom cifrom s tim što na godinu stižu i desetak milijunski anuiteti za vraćanje kredita podignutog za gradnju bazena (9.830.958 kuna), a projekcijama proračuna za 2013. godinu prihodi se smanjuju za 18 milijuna kuna! Zahvaljujući genijima koji vode ovaj grad, proračunska 2013. godina bit će vrlo vesela godina.

 

Idemo dalje. Da itko u ovoj zemlji trunku iskreno, logično i pametno ekonomski razmišlja, auto-put Zagreb-Beograd bio bi prioritetni putni pravac Hrvatske. To je pravac koji povezuje Europu s Istočnim Balkanom i Bliskim istokom. Dok još nije bilo auto-puta s dvije trake tu su kolali milijuni gastarbajtera iz Turske i Grčke, stotine tisuće kamiona za Sofiju, Ankaru, Teheran... Brod je u to vrijeme imao i po 180 tisuća noćenja godišnje (danas dvadesetak tisuća). Za vrijeme rata taj je promet preusmjeravan preko Mađarske, a nakon rata hadezeovski pokvarenjaci i esdepeove ministarske pičkice nisu se usudili pisnuti o nastojanju da se promet tim auto-putom oživi i dovede na negdašnju razinu. Dapače, prvo se taj pravac pretvorio u nigdinu – Lipovac. Tisuće Grka, Turaka ili običnih turista izbezumljeno su se raspitivali, na benzinskim crpkama, gdje su pogriješili i sišli sa pravca za Beograd i Ankaru, a kad im je objašnjeno da je Beograd ustvari Lipovac, odlučili su da više nikad ne dolaze u tu ludu zemlju u kojoj budale mijenjaju putokaze. U kontinentalnoj turističkoj meki Hrvatske, Slavonskom Brodu, još uvijek je pravac prema Beogradu markiran kao Lipovac. A auto-put, koji je mogao biti investicijski hit, je opustio. U toj važnoj sastavnici brodske nesreće, sreća je da su gradskom i turističkom načelnikom Broda, koji se ne usudi taknuti smjerokaz Lipovac, namjestili međunarodno priznanje turističkih novinara. A za turističke novinare i mala djeca znaju kako je to svojta koja za jedno besplatno nažderavanje janjetinom (s noćenjem) ne samo da piše što hoćete, nego za to dijeli i diplome. S kojima se onda načelnici turističkih gorostasa okolo ponosno slikaju...

 

A nakon najnovijeg skandala koji je brodski skandalonačelnik inscenirao s ministrom okoliša, u kojem je otkriveno kako manipulira javnošću, što je u Brodu i vrapcima poznato, i taji da ne odgovara na ponude za pregovore s čelnicima zagađivačke bosanskobrodske rafinerije, javnost očekuje novu gradonačelničku diplomu za izuzetne zasluge u prekograničnoj suradnji. Nakon diplome za transparentnost, diplome za turističke dosege, ova za prekograničnu suradnju bi kompletirala seriju. Iz pouzdanih izvora saznajemo kako se ta ključna diploma u seriji može jeftino nabaviti u Derventi, povijesno poznatom i priznatom centru za izradu školskih, stručnih i inih diploma brojnih današnjih brodskih uglednika.

 

 

 

Ostale kolumne Stribora U. Schwendemanna možete pročitati na njegovom sajtu www.striborschwendemann.com