Život će od jeseni biti u Bijednoj Našoj još teži i zahtjevniji budući da će raskorak između prihoda i osnovnih životnih potreba tzv. običnih/malih CRO ljudi biti širi i dublji
foto: Avaz
„Posljednje što Hrvati žele jest da ih Partija i Hajdaš (SDP i predsjednik mu Siniša Hajdaš-Dončić, op.a.) ‘brane’ pred gospodarskim i socijalnim izazovima“, reagirao je HDZ na Facebooku u povodu Hajdaš-Dončićeva intervjua Večernjem listu u kojem je ZNA SE opciju optužio za povijesni revizionizam, potporu ustašizaciji Hrvatske te raspirivanje mržnje/podjela u društvu. „Hajdaš-Dončić zaziva kaos, sukobe i crnilo.“
Doduše, nitko još nije ni čuo ni vidio na stadionima, prometnim znakovima, fasadama, pothodnicima, ulicama i trgovima itsl. da mase ucrvenjenih komunista i okorjelih partijaša – ustrojene poput vojske i vođene likom s megafonom, sic transit! – „zazivaju kaos, sukobe i crnilo“, npr. drekom „Smrt fašizmu – sloboda narodu“, „Proleteri svih zemalja, ujedinite se“, zastavama sa srpom i čekićem ili odjeveni u hrvatske i jugoslavenske s (Heinekenovom? – sic transit!) crvenom zvijezdom petokrakom.
Ali baš svatko u Bijednoj Našoj jest i čuo i vidio – i gotovo dnevno gleda! – proustaško-„domoljubno“ ucrnjene falange. Npr., usred bivšega „crvenog“ Splita s „crvenim“, partizanskim klubom Hajdukom („Bili“ su 1941. godine odbili igrati u talijanskoj nogometnoj ligi, a 1944. su otišli u partizane; za tzv. NDH u Splitu se nije moglo unovačiti ni 50 ustaša), danas vojnički provokativno, naočigled državnih tzv. snaga reda, maršira dvjestotinjak ucrnjenih „Torcidinih“ (!?) mulaca, predvođenih ritam-megafonom, koji iz svega glasa pjevaju „Ajmo, ajmo ustaše“, rukom desnicom mjere visinu „arijevskih“/nacifašističkih kukuruza i mržnjom sijevaju ZDS-očima.
Zašto HDZ ne brani građane
Nešto je trulo i jako smrdi u „državi Danskoj“, pardon, Hrvatskoj. Isprika državi Danskoj! U državi Hrvatskoj se živi teško, sve teže, i jamačno će se s HDZ-Plenkovićevom socijalno neosjetljivom vlašću sutra živjeti, ako će se uopće živjeti – dvotrećinski na rubu preživljavanja. Sudeći, je li, po aktualnoj, službenoj eurostatističkoj tvrdnji o cca 25 posto žitelja Bijedne Naše već sada objema nogama u živom blatu siromaštva.
Pa, ako jest tako, a nije ne vjerovati ozbiljnim ljudima s ekonomskim titulama, HDZ-ov autor tvita na FB-u – u nekim je komentarima prepoznat trbuhozborni, je li, rukopis vladina glasnogovornika Marka Milića, sina polit-ideološkoga lutalice u žurnalističkim vodama Gorana Milića – brani neobranjivo.
Ne samo da si HDZ zabija novi autogol tvrdnjom kako SDP i njegov šef siju mržnju i razdore javnim prostorom već ga desetljećima zagađuje rastuće proustaško crnilo pod ZNA SE fenjerom, nikako komunističko crvenilo – nego vladajuća stranka nije provela nikakvu statistički validnu anketu na osnovi čijih bi rezultata smjela tvrditi kako je „posljednje što bi Hrvati željeli“ to da ih SDP i Hajdaš-Dončić „brane pred gospodarskim i socijalnim izazovima“.
Bilo bi uputnije, ali to HDZ neće učiniti ni pred streljačkim strojem, da je na stranačkom FB-u objašnjeno zašto HDZ ne brani pred gospodarskim i socijalnim izazovima ne samo Hrvate već i sve ostale navodno ravnopravne žitelje u zajedničkoj im CRO domovini.
Ili, kako je moguće da je Hrvatima i ostalim navodno ravnopravnim CRO žiteljima u HDZ-Plenkovićevoj razvojnoj fenjerašici EU-a po svim, je li, ključnim sastavnicama životnog standarda, samostalnosti, neovisnosti, suverenosti i osjećaja zadovoljstva izglednom budućnošću svoje obitelji bilo podnošljivije živjeti s 28 eura povećanom prosječnom neto plaćom te osam eura većom mirovinom za SDP-ove „vlade nacionalne katastrofe“ nego sada s HDZ-Plenkovićevim gotovo 700 eura povećanjem plaće i mirovine 300 eura (pa sada iznosi nedostatnih za život prosječno 600 eura)? Gdje je kvaka?
Naravno, ne samo u veleprijevari tzv. običnih/malih CRO ljudi zamjenom nacionalne kune za „našu valutu euro“, čime je život preko noći 1./2. siječnja 2023. postao više no dvostruko skuplji i neizvjesniji, prepušten trgovačkoj pohlepi, zapadnim zelenašima i nesuverenističkoj politici svih triju HDZ-Plenkovićevih vlada, koje smatraju Bruxelles glavnim gradom RH. Ne Zagreb. Najvrjednije nacionalno tzv. zlato i srebro već godinama nije u nacionalnim rukama, a zemlja prehrambeno i energetski – gotovo dvotrećinski! – više nije „svoja na svomu“.
Važno je ponizno se ponašati u Bruxellesu, ne omogućiti pristojan život svojim građanima bez diktata iz Bruxellesa u korist velikih i moćnih što su za kikiriki uzeli Hrvatsku dijelom u vlasništvo, dijelom u koncesiju. Gdje Ursula Röschen/Ružica von der Leyen okom, Plenković skokom, pa kad mu to SDP i ina oporba s pravom nabijaju na nos, je li, „stvaraju rascjep društva i nacije, odvraćaju pažnju na priče o nama i njima, zazivaju kaos, sukobe i crnilo“. A, tvrde u HDZ-ovu FB tvitu, „Hrvatska ekonomski nikad nije stajala bolje“.
Kažu da je statistika točan zbroj netočnih podataka, pa budući da je neki dan Državni zavod za statistiku istrčao u javnost s tzv. prvom procjenom indeksa potrošačkih cijena zaključiti je kako je stopa inflacije u kolovozu u Hrvatskoj iznosila 4,1 posto u odnosu na isti mjesec lani. Potrošačke su cijene prosječno bile toliko više, a najviše su poskupjele usluge, pa hrana, pića i ostalo, što će reći da je udar na životni standard građana bio viši od očekivanog na državnom vrhu. No, tvrde statističari, energija je pojeftinila nekih jedan posto, pa…
Puko preživljavanje
Ipak, vladajući su našli razloga za javno trljati ruke od zadovoljstva jer ta stopa inflacije – ista i u srpnju – upućuje na zaključak da je time prekinut tromjesečni trend ubrzanja inflacije na godišnjoj razini. Međutim, na to domaće polit-statističko zadovoljstvo zbog zauzdanog negativnog trenda rasta potrošačkih cijena pada dvostruka sjena: cijene ključnih potrepština životnog standarda, osobito hrane, rasle su i prosječno i pojedinačno više od 4,1 posto, odnosno i ta je zauzdana inflacija u kolovozu, je li, među najvišima u eurozoni. Tvrdi Eurostat.
Tzv. obični/mali CRO građani – koji preživljavaju na prosječnoj mirovini od 700 eura i plaći nešto višoj od 1000 eura – ironično se smješkaju kad im Državni zavod za statistiku tvrdi kako su im potrošačke cijene porasle samo 0,1 posto u kolovozu u odnosu na srpanj 2025. godine. Teško se živi u zemlji gdje 25 posto građana živi na rubu ili ispod ruba siromaštva, a HDZ-Plenkovićeva se vlada hvali ekonomskim uspjesima, primjernim pozicioniranjem države u tzv. međunarodnoj zajednici, pomaganjem Ukrajini u ratu protiv Ruske Federacije itsl.
Istodobno, vlada od početka listopada pušta s administrativnog lanca na tržište cijene plina i struje, a nedavno je već prepustila i tržišnoj regulaciji naftne derivate, što je pak lančano povuklo i druga poskupljenja. Život će od jeseni biti u Bijednoj Našoj još teži i zahtjevniji budući da će raskorak između prihoda i osnovnih životnih potreba tzv. običnih/malih CRO ljudi biti širi i dublji.
Uoči prošlih izbora, vladajući su podebljali plaće i mirovine nešto više no što je bilo ekonomski opravdano, proračunski podnošljivo, pa je kupovna moć živnula. Međutim, vrijeme „obilja“ je brzo minulo, država se bacila na „prosjačku praksu“ posuđivanja novca građana uz dlaku višu kamatu od onih po viđenju i na oročenu štednju u bankama.
Neki dan je javno iznesen podatak o tomu da CRO građani imaju cca 40 milijardi eura na štednji u bankama, od čega 10 posto najbogatijih posjeduje 72 posto tog novca i da je – otkad je uveden euro umjesto kune – većina ljudi u očaju. Životare od danas do sutra, nikako uhvatiti korak s poskupljenjima.
Gotovo 3,5 milijuna CRO građana od nešto manje od 3,9 milijuna ima bankovni račun, ali 1,7 milijuna ih posjeduje manje od 1000 eura. To će reći da više od 50 posto „najsiromašnijih“ štediša ima manje od jedan posto iznosa štednih depozita, odnosno da 30 posto ima na računu do 100 eura. „Nema tu prostora za povećanje štednje“, kazao je Slobodnoj Dalmaciji ekonomist Mladen Vedriš. „Polovica ili više zaposlenih od cca 1,6 milijuna ljudi prima medijalnu plaću od 1500 eura, a više od milijun umirovljenika prosječno 600 eura mjesečno. Istodobno, u RH su 923 milijunaša, kojim u prosjeku raspolažu s po 2,5 milijuna eura.“
Novinari su pitali građane o tomu kako žive s primanjima što ih inkasiraju svaki mjesec u svojoj domovini koja „ekonomski nikad nije stajala bolje“. Ivan iz Zagreba tvrdi kako „sad možete raditi koliko hoćete, a ne možete preživjeti od mjeseca do mjeseca“. Većina tzv. običnih/malih CRO ljudi živi od plaće do plaće, od mirovine do mirovine, od socijalne crkavice do sljedeće uplate… Tko god može, prisiljen je hvatati se fuša i koječega za dodatnim eurom, jer drukčije ne ide.
„Iskreno, kad vidim cijene otkad je došao euro, uistinu je enigma kako ljudi preživljavaju“, kazao je Mislav iz hrvatske metropole. Njegova sugrađanka Nada, kaže, nema ušteđevine: „U dobi od 70 godina prisiljena sam raditi četiri sata dnevno jer sam za 40 godina radnog staža dobila tek 460 eura mirovine.“
Po mišljenju ekonomskog stručnjaka i bivšeg političara Mladena Vedriša, „ključni je hrvatski problem – socijalni, ekonomski i društveni – kako početi bolje živjeti. No većina građana o tomu može samo sanjati“.
Kontekst najviše zaposlenosti
I, je li, može nemoćno spominjati Plenkoviću najbližu rodbinu kada im od 1. listopada 2025. počnu pristizati znatno skuplji računi za struju (navodno 25 posto) i plin po tržišnoj cijeni, jer HDZ-Plenkovićeva vlada, slijedom zahtjeva iz Bruxellesa, najvećim dijelom ukida energetske subvencije i vraća cijene na tržišnu milost i nemilost. Navodno, naglasio je premijer neki dan, „zaštitit ćemo najugroženije kategorije stanovništva, a ima ih“. Kako ima, ako, je li, „Hrvatska ekonomski nikad nije stajala bolje“!? Ni turistička sezona navodno nije omanula, pa…
„Statistički podaci o zaustavljenom ubrzanju inflacije u našoj zemlji su dobri, pa vjerujem da će se ta stopa smanjivati iz mjeseca u mjesec“, istaknuo je premijer Plenković na posljednjoj vladinoj sjednici. „U kontekstu najviše zaposlenosti (cca 1,6 milijuna radnika, op. a.) i najniže nezaposlenosti (cca 70.000 ljudi, op. a.) pripremit ćemo pakete mjera što će ove jeseni prije svega biti namijenjeni najugroženijima na razini EU-a. Glavna će politička i ekonomska linija nakon niza godina subvencioniranja biti postupno izlaženje iz tih paketa mjera, pa ćemo tijekom rujna donositi odluke o odgovarajućim konzultacijama s našim socijalnim partnerima i svima zainteresiranim.“
Istodobno, što također na svoj način govori o ekonomskim izazovima što će ovu jesen učiniti egzistencijalno/cjenovno vrućom za najveći dio ljudi, država se odlučila raspisati od 8. rujna 2025. novu ponudu trezorskih zapisa, čime kani gurnuti ruku građanima u džepove ne bi li namaknula novih 1,2 milijarde eura. Jest da će godišnja kamata od 2,6 posto biti veća no u bankama, ali ipak niža od prethodnih državnih ponuda. Ti će trezorski zapisi biti na rok od tri mjeseca. „Svim dosadašnjim izdanjima narodnih trezoraca i obveznica dinamizirali smo tržište kapitala“, ustvrdio je Andrej Plenković.
