U tzv, 'rvackoj politici - zapravo politikantstvu koje pak sa zdravom i zdravorazumskom politikom gotovo uopće nema veze - vrijedi ona pučka: mali ptić, veliki krič! Pa tako mali politikantski ptić protusrpskog i proustaškog Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić-Ćipe, uza unosne saborsko-koalicijske jasle (cca 5000 eura na mjesec!?) diže veliki pamfletski krič eda bi uvrijedio, ponizio i profesionalno obezvrijedio jednu od uspravnica neovisnoga, kritičkog hrvatskog novinarstva Zorana Šprajca i njegov format „Stanje nacije“ na RTL-u.
„Gospodine Šprajc, zbog čega me mrzite?“ – pita Mlinarić u podužem postu na Facebooku, gradeći se doraslim polemičarem, pismenim ktomu, iako nema jednoga jedinog dokaza da ga Šprajc baš – mrzi. Niti taj poznati televizijski novinar ima ikakve potrebe mrziti politikantskog autsajdera, koji ni statusom hrvatskog branitelja nema neku zapaženu vrijednost.
Kamoli da je svojim angažmanom u ‘rvackoj politici zadužio makar samo Hrvate ičim vrijednim pozornosti i zahvalnosti. Ako se pod tim ne uzme u obzir Ćipina folkorna, „domoljubna“ larpurlartistika tipa trla baba lan da joj prođe dan.
„Kako Vam se dâ mržnjom lijegati u ustajati?“ – jaše autor na mržnji, jer njegov osjećaj osobne nacionalne neizostavnosti ne bi bez te izmišljotine imao smisla. „Pa to je pakao. Ja to ne bih mogao. I baš mi je žao što ste u tome. A ja, koji sam se susretao i s krajnje suludim vrstama mržnje, svejedno se pitam: zašto?“
Izmišljena mržnja
Taj politikantski redikul s hrvatskog istoka, aktivan u ‘rvackom političkom oktogonu među buljumentom fanova radikalnog protusrpstva i paradne thompsonijade, jurišnik s glogovim kolcem po pravoslavnim grobljima radi probadanja „četničkih“ vampira – smatrajući i Šprajca Srbinom, pa proustaškom „logikom“ i četnikom!? – gradi si piramidu „zasluga“ pred kojom se imaju pokriti ušima preko glave i Šprajc i svi što misle kao on.
„Pretpostaviti (Šprajcova „mržnja“, op. a.) da je to zato što sam se u ratu borio protiv okupatora četnika, koje smo pobijedili, premda su to bili pripadnici Vaše nacionalnosti, besmisleno je, zar ne? Ili da je razlog to što sam utjecao na to da SDSS (najsnažnija stranka političkih Srba u RH, Milorada Pupovca, op. a.) više ne bude u Vladi, također je besmisleno, jer su oni najviše naštetili Vašem narodu u Hrvatskoj, zar ne?
Glupo mi je i pitati se je li to zato što sam se borio da se makne spomenik Šoškočaninu (Vukašin, vođa pobunjenih Srba na hrvatskom istoku i odgovoran za smrt 12 hrvatskih policajaca u Domovinskom ratu u Borovu naselju, op. a.). Ipak se radilo o ratnom zločincu. Ili zato što sam sprječavao bacanje vijenca u Dunav za nepostojeće srpske civilne žrtve na Dan sjećanja (u Vukovaru, op. a.)? Ili me mrzite zato što sam obućar po struci? To ne može biti, jer i vi nosite obuću, pa bi se moglo očekivati da cijenite tu struku.
Ili zato što sam se baš ja usudio pokrenuti centar dr. Ivana Šretera (šef HDZ-a u Pakracu, liječnik, ubijen u logoru pobunjenih Srba u selu Bučju, op. a.) po uzoru na centar Simona Wiesenthala, kako bih tražio i progonio zločince? Ne mogu zamisliti da bi Vam to moglo smetati. Zašto bi? Ili me mrzite zato što sam svoje najbolje godine ostavio u ratu pa nisam završio fakultet (iz šegrtske, obućarske škole se ne može nastaviti obrazovanje na fakultetu, to Ćipe ne zna, op. a.), kako biste Vi mogli mirno studirati, gospodine Šprajc?
Premda je nezahvalnost česta pojava, nije valjda razlog to što sam Vam omogućio mirno akademsko obrazovanje?“ Naravno da Mlinarićevo „ratovanje“ i trogodišnja šegrtska škola za obućare nemaju blage veze sa Šprajcovom fakultetskom diplomom. Ćipe uopće nije za nju zaslužan, ali to „domoljubnom“ narcisu“ – svojedobno osumnjičenom za izvlačenje cca 8000 eura iz braniteljske udruge, sic transit – ništa ne znači.
On je osobno „stvorio“ tzv. Samostalnu, Neovisnu i Suverenu, pa Šprajc i Šprajcovi imaju pred njim biti kuš!? Ako je problematizirati stanje nacije, novinari imaju najprije Stipu Mlinarića-Ćipu pitati za dopuštenje. On „znâ“ što je bilo za razliku od svih kojima je svojim „ratovanjem i domoljubljem“, je li – „omogućio“ akademsko obrazovanje!?
„A da nije, gospodine Šprajc, riječ o tome što sam krenuo na ono što je jedino bilo aktualno u mom posljednjem djelovanju: na glavnog zločinca svih zločina, koji Vam je možda blizak i drag? Ili važan?“ – pretvara se Ćipe da pametuje. „Ili Vam je bolno ono što proživljava? Pitat ću suludo, jer suluda je svaka mogućnost da me mrzite: nije li možda razlog to što sam udario na generala KOS-a Vasiljevića (Aleksandar, osječki sud ga je 2023. godine nepravomoćno osudio za ratne zločine na 20 godina zatvora, op. a.) i na sudstvo koje ga štiti?
Moglo bi biti. Jer i Vi ste u tome sudionik i sukrivac. I Vi o njemu šutite i nikada o njemu niste rekli ni riječ. Možda je razlog to što radim Vaš posao, jer ste upravo Vi trebali otvoriti ovo pitanje sudstva i ovaj slučaj te o njemu govoriti. Ali, eto, to činim ja. Ako se ipak osjećate ugroženim zbog ovoga što činim spram zločina i zločinaca, mogu samo reći da nemate pojma koliko energije, ideja i prijatelja imam. Pratite dobro.“
Prijetnja!? Itekakva. Da je tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena uistinu pravna država, taj bi Ćipe preventivno – po službenoj dužnosti institucija koje rade svoj posao, je li! – bio smjesta dopao apartmana u kaznionici makar poluotvorenog tipa. Zašto bi se novinar Šprajc imao osjećati ugroženim!? Od nekakvog politikanta tipa svakom-loncu-poklopac Ćipe uza obilne državne jasle i „prijatelja“!? On ima „energiju“, on ima „ideje“, pa bi to nekomu trebalo nešto značiti!? Dajte najte!
Obućarski zanat
I otkad si, na osnovi kojih kvalifikacija i medijskih sloboda izučeni obućar uzima pravo oktroirati novinarima o čemu (ne) moraju izvještavati, pisati komentare, raditi intervjue…!? Stipo Mlinarić-Ćipe je svojim postom na FB-u nedvojbeno pokazao koliko se duboko i daleko izgubio u prostoru i vremenu. Da se ostao držati obućarskog alata, umjesto glogova kolca i morskih ideja kojima nasmijava sunarodnjake i oponente, sigurno bi bio cijenjen kao pristojan čovjek i istinski domoljub. Ne „domoljub“. To pak što je Hrvat ništa ne znači u odnosu na moral i ljudske vrijednosti.
Pa, svi nosimo cipele i cijenimo obućarski zanat, zar ne!?
Da to cijeni i ugledni medijski erudit Zoran Šprajc, o čijoj profesonalnoj etici i ljudskim vrijednostima nema spora, pa takvi ko Ćipe mogu samo lajati na Mjesec, potvrdio je svojim neusporedivo kraćim i jezgrovitim postom na istoj društvenoj mreži:
„S obzirom na opsežan fb esej g. StipeMlinarića Ćipe u koji je poetski udrobio moje navodno srpstvo, generala Vasiljevića, SDS, spomenik Šoškočaninu i svoje obućarske vještine, molim cijenjene predstavnike medija da g. Ćipi prenesu sljedeći odgovor:
Poštovani g. Ćipe,
nisam Srbin niti sam se tako ikad osjećao ili izjašnjavao, premda valja priznati, kad vidim što pišete i čujem što govorite, bude mi žao da nisam.
Rado bih za sebe rekao da sam Hrvat ali otkako se time hvale samo budale, tako se izjašnjavam samo u popisu stanovništva. Ispravnije bi dakle bilo reći da sam u nacionalnom smislu nitko i ništa dok ste u tom smislu Vi ipak netko i nešto – ozbiljna budala. Lp.“
