Rasti i/ili propasti.

Isprike za kredite u francima, kamatama, nenaplaćenim dugovanjima, tržištu bez novca, probirljivim kupcima i njihovom lošem ukusu te tko zna kojem još razlogu, opravdavaju se osobni neuspjesi „uvaženih“ poduzetnika.

Slobodno poduzetništvo je postalo pre slobodno. Namire se prvo potajno skrivene želje iz djetinjstva … igračke i kučice. Igračke su najčešće limeni ljubimci zvučnog imena koji gutaju oktane kao da ih sami proizvode, čija rata leasinga prelazi sve granice zdravog razuma a ostvarenog prometa pogotovo.

I onda se dogodi kraj. Država traži svoje, leasing kuće svoje, banke svoje a radnici su već otpušteni bez zaslužene plaće za obavljeni rad.

Zatim taj isti, otvori novo poduzeće na neko drugo ime i nastavi po istom oprobanom receptu. I dalje je uvaženi građanin koji ne mijenja tehniku poslovanja i dalje ne odustaje od svojih snova, biti i imati.

Taj i takav ima dovoljno poznanstava, koja imaju dovoljno slobodnih ladica po državnim službama i sudovima da čuvaju i sačuvaju što se sakriti mora. Znači, uz sve navedeno i inovativan je, kreira novu vrstu zanimanja, posao čuvara ladica, kao oblik dodatno plaćenog službenika.

Kada se naigra i postane mu dosadno, potraži spas u nekoj organizaciji ili instituciji gdje je siguran ugled i zarada, gdje ideje ne moraju biti ideje, gdje su putni nalozi dovoljno izdašni da je - biti i ostati, opravdani cilj.

Tako uhljebljeni, bezidejni i nametljivi opet naprave krug ljudi oko sebe, istomišljenika, užurbanih neradnika koji se silno trude istaći svoju veličinu pokazivanjem na važnim skupovima  u glancanim odijelima, bijelim košuljama i kravatama, u boji prigode koju ophode.

Znam da je svatko tko se zainteresirao da ovo pročita, u mislima pridružio sliku nekog sličnog iskusnog poduzetnika iz svog okruženja. Pitam se, kako ih zvati? Žene u takvim prigodama imaju ime, zovu ih „sponzoruše“. A muški?

I baš dok mi se ovaj tekst vrzmao po glavi, na omiljenom portalu pojavio se sličan tekst  od Occupy SB  „Invazija Manekena“ …

Politika, poduzetništvo .. sve to dođe na isto kad se želi ono što se imati mora.

Manekeni?? … mogli bi se i tako zvati.