To je jedan novi stan od sto kvadrata na vrlo dobroj lokaciji u Zagrebu


Ako su vas naši ministri uvjerili da je vaše liječenje besplatno, imam za vas jedan otrežnjujući prijedlog. Uhvatite se olovke pa izračunajte koliko su vam do sada uzeli za zdravstveno osiguranje i koliko će vam još uzeti do mirovine ako pravila ostanu ista. Ali prethodno popijte apaurin. Ili jednu ljutu.

Obavezni smo, dakle, davati po 15 posto od bruto plaće plus još 0,5 posto za osiguranje od ozljeda na radu. Te pare nikad ne vidite jer ih HZZO-u šalje vaš poslodavac. Ukupno 15,5 posto vašeg bruta. Svaki mjesec.
Pa evo, ja sam već izračunala za sebe. Novinari nemaju neka ogromna primanja pa je primjer dobar barem za paušalni uvid. Uzela sam neki prosječan iznos mojih plaća do sada. Ispalo je da je s moje adrese u zdravstveni fond otišlo oko 1,4 milijuna kuna. Ja sam to zaradila i njima predala. To je skoro 200.000 eura. Toliko je javni zdravstveni sustav izvadio iz moga džepa otkad radim. Tome dodajte još i dopunsko.

To je jedan novi stan od sto kvadrata na vrlo dobroj lokaciji u Zagrebu.

A upustila sam se u ovo malo aritmetike jer je postao standarad da do zdravstvene usluge koja ti je potrebna ne možeš doći u javnim bolnicama. Pa te često već tamo, na licu mjesta, ljubazno obavijeste da u privatnoj klinici toj-i-toj svoj problem možeš riješiti odmah. »Ako vam se baš žuri«, kažu. Kao da je najnormalnija stvar godinu dana čekati na neku pretragu ili operaciju, a bude i znatno više od toga. A tebi se, eto, »žuri«. Nestrpljiv si, živčan, htio bi kruha preko pogače. Gnjavator. Eto ti, onda, pa idi privatno.

Privatne klinike su, međutim, skupe kao kuga pa je malo takvih koji sebi mogu priuštiti da im se »žuri«. I čovjeku dođe da poludi kad zbroji koliko plaća za ovo »besplatno« javno zdravstvo koje za njega, kad god mu treba, više nema vremena. A rekordno otezanje donosi i rekordnu smrtnost od raznih opakih bolesti u Hrvatskoj. Zato treba osvijestiti da naše liječenje uopće nije besplatno kako se to ovdje konstantno inducira građanima. Caltaš za njega svaki mjesec velik novac. A kad ga trebaš, cinično ti se sugerira da ćeš momentalnu i izvrsnu uslugu dobiti ako platiš u nekoj privatnoj bolnici. Ono što si već debelo platio državnom zdravstvenom sustavu.

Evo, na primjer, dvojica članova moje obitelji poslana su na operacije. Čeka se, naravno, do besvijesti. Jednoga su zapisali prije godinu i pol dana pa se termin približio. Za drugoga smo, da prostite, odmah našli vezu jer mu je stanje teško pa se sad nadamo da će se iz toga nešto izroditi. Ali već su mu u zagrebačkoj javnoj bolnici preporučili »odličnu privatnu bolnicu«. To bi ga, naravski, koštalo, točno deset hiljada eura. Ako mu se, naime, žuri.

Pa za onu gomilu eura koliko je do sada uplatio državi, a potrošio još nije skoro ništa, morali bi ga nositi na rukama i poleći ga ispod baldahina umjesto da ga šalju u privatnu kliniku. Ali neće i ne pada im na pamet. Odgovara im ovaj korupcijski sustav u kome javni liječnici rade i u privatnoj praksi, ili su čak, poput onog predstojnika splitske ginekologije, vlasnici takvih istih privatnih bolnica. Pa naravno da se javno zdravstvo raspalo. I bit će samo sve gore i gore.

 

novilist