/SBPeriskop

Pravi trenutak za Dumbovića

Hrvatska i Političari
Objavio: Web
Pravi trenutak za Dumbovića

Darinko Dumbović je kao saborski zastupnik Reformista u prošlom mandatu držao glavu iznad vode Plenkovićevoj tzv. stabilnoj većini u Saboru, pa ga nije bilo uputno inkomodirati u namještanju milijunskih poslova tvrtci svoga sina(?!)

„Uhićen bivši gradonačelnik Petrinje Darinko Dumbović“, strši neki dan naslov s prvih stranica tiskovina i zvučno se širi kao prva radio i tv-vijest. Pa što onda, ako je uhićen!? „Policija i USKOK pretresaju domove više osoba u Petrinji, ali i na istarskom i zagrebačkom području.“ Pa što ako pretresaju!? Jamačno sa sudskim nalogom radi prikupljanja dokaza zbog stanovite sumnje, je li, na počinjenje nekih nezakonitih djela? Nije vijest da je pas ugrizao čovjeka, učili su svojedobno novinarski začinjavci dok su još postojale interne škole u velikim redakcijama, nego da je čovjek ugrizao psa, pa tako ni Dumbovićevo uhićenje nije nikakva vijest zbog koje bi netko trebao od zaprepaštenja pasti na debelo meso. Takvih je dumbovića kao pljeve, i ne samo u Sisačko-moslavačkoj županiji, jednoj od najsiromašnijih u zemlji. Njegovi su Petrinjci godinama znali i dnevno gledali bogaćenje Dumbovićeve obitelji na krijesti političkog uspona, a slobodoumniji novinari nisu štedjeli pera propitujući i taj uspon i njegovu vezu s materijalnim blagostanjem što u zapuštenoj i potresom sasvim unesrećenoj sredini raste li raste… Naočigled USKOK-a, PNUSKOK-a, DORH-a i svih im logističkih službâ od Petrinje i županije do Zagreba. Nije problem u tomu da netko krade i bogati se trgovanjem političkim utjecajem i moći, ako krade i trguje, jer za to svaka tzv. pravna država – što Bijedna Naša još nije ili nije na potrebnoj razini – ima vrlo učinkovite medikamente, nego je problem što novinari prvi otkrivaju dugoprstiće polit-kameleonskog pedigrea kojima je „odgovornost“ u upravljačkom aparatu smokvin list za ponašanje što podliježe kaznenim sankcijama.

Uhićenje na kućnom pragu nekakvog Darinka Dumbovića, koji i nije u HDZ-u, ali je toj stranci udarnički odslužio što se od njega tražilo, a ona mu dosad gledala kroz prste, zaista dođe kao bezvezna vijest da je – pas ugrizao čovjeka

Da nema novinarskog poskoka što već tri desetljeća vijuga koruptivno-kriminalnim kvazidemokratskim gustišem i kamenjarom nakaradne tzv. pravne države Bijedne Naše, službenici bi USKOK-a, PNUSKOK-a, DORH-a i logističkih im aparata u pravno-represivnom, sigurnosnom i sudskom sustavu mogli mirno sjediti u hladovini, ispijati kavice i okretati palčevima na trbuhu. Kao tusti fratri u prvom redu provincijskih svečanih prigoda ili folklornih parada za masovnu zabavu. I premijer Andrej Plenković ne bi dolazio u napast da svako malo mora pred tv-okom braniti neobranjivo. Policija mu u cik zore izvlači ministre iz kreveta (npr. Darka Horvata) te ih ulisičene naočigled susjeda i novinara gura u crnu maricu na putu za istražni pritvor. Plijeni laptope i mobitele, kojekakve pisane dokumente, itsl. po obiteljskim domovima, uredima i vikendicama, skrovitim ložnicama ljubavnica/ka javnih političkih uzdanica – od mjesnog odbora negdje bogu iza nogu do najviših pozicija u državi – jer su baš „zločesti novinari, nabrkani od političke oporbe“ (od koga bi drugog, je li, kad novinari „nemaju“ svoju glavu i profesionalni obraz?) na pravdi boga uzeli na zub ministra, općinskog načelnika, državnog tajnika, ravnatelja, itsl. lika što na poziciji moći i utjecaja sjedi i na izvjesnoj kešovini…

I onda, kaže mudar pûk, gdje se med pretače i prsti se ližu, a naši su ljudi obzirni i nemaju ama baš ništa protiv one već poslovične Rojsove „tko je jamio, jamio je“, iks puta u Bijednoj Našoj dokazano istinite i gotovo već i istovjetne poželjnom (!?) egoizmu tipa „u se, na se i poda se“. Pa kad je tako, a jest – zašto bi u trokirajućem društvu sumnjivog CRO-morala i državno proklamiranog praznovjerja moralo biti drukčije – nema ni najmanjeg razloga čuditi se Dumbovićevom uhićenju koje će se sutra istim scenarijem ponoviti Janku Jankoviću, prekosutra pak Marku Markoviću, dan kasnije Janji Janjatović, etc. Baš kao što se prekjučer dogodilo Petru Čobankoviću, pa Lovri Kuščeviću, jučer Gabrijeli Žalac i Josipi Rimac, a danas Darinku Dumboviću… Koji su, je li, svi odreda ili čak i svi zajedno zvrndave muhe prema kapitalcima istovrsnog krimena bivšem premijeru i šefu HDZ-a Ivi Sanaderu ili HDZ-ovom kandidatu za predsjednika RH i šefu Hrvatske gospodarske komore (HGK) Nadanu Vidoševiću, svjetskim rekorderima po trajanju (i ishodu?) sudskog postupka radi dokazivanja i sankcioniranja krivnje.

„Nitko više nije začuđen“, kazala je na presici u povodu Dumbovićeva uhićenja saborska zastupnica Ivana Kekin (Nova ljevica). „To je priča koja se ponavlja doslovce iz dana u dan. To nam je vijest kao vremenska prognoza, da je negdje uhićen neki korumpirani HDZ-ovac. On je reformist (Dumbović je član regionalne Narodne stranke – Reformisti Radimira Čačića, a taj je pak saborski zastupnik u HDZ-ovoj vladajućoj koaliciji, op. a.) i to su te reforme. Svaki dan slušamo o tomu i dok sam se pripremala za presicu čak nisam ni vidjela tu vijest, ali ne mogu reći da sam iznenađena.“ Ni predsjednik SDP-a Peđa Grbin nije iznenađen Dumbovićevim uhićenjem: „Često imamo spektakularna uhićenja i to kod ljudi stvara dojam da se nešto događa. Kasnije sve to završava oslobađajućom presudom. Ključno je pitanje koje se otvara kod svake afere, kao i kod ove s Dumbovićem, hoćemo li napokon napraviti nešto da nakon medijskih napisa, gdje novinari odrađuju posao policije i DORH-a, pa spektakularnih uhićenja i dizanja optužnica, da oni koji su doista krivi i prekršili zakon budu i kažnjeni. Ova vlada, koja se hvali borbom protiv korupcije, ustvari najviše griješi i najviše propušta. Imamo spektakularna uhićenja, ali i spektakularne oslobađajuće presude“.

Plenković ima nesavladiv problem s korupcijom, kriminalom, slandalima i aferama u stranačkim redovima. Neke suspektne aktere afera i skandala iz postsanaderskog vremena, mazohistički uporno drži uza se na najvišim državnim dužnostima

A imamo, je li, i „istinu – vodu duboku“, koja pola godine odsjedi u zatvoru zbog utvrđene krivnje dok je žuborila na visokoj državnoj dužnosti ili pak 720 sati navodno gulila krumpir u staračkom domu, pa potom tuži tu istu državu za tzv. duševne boli zbog „nedokazane“ krivnje, političke montaže procesa, narušenog ugleda i časti, izgubljenih plaća, etc. A imamo, je li, i „istinu – vodu duboku“ tipa Ive Sanadera i Nadana Vidoševića kojoj se istrage/suđenje neshvatljivo rastežu 10-15 i više godina, pa neke stavke iz optužnice drastično smanjuju iznos utužene štete (npr. s više od 30 milijuna kuna na manje od 10 milijuna, sic transit) ili se od njih odustaje, odnosno, još neshvatljivije prostoseljačkom umu – padaju u zastaru. O nekima pak karakterističnim za stanje stvari u Bijednoj Našoj „istinama – vodama dubokim“ indikativno sada zbori i Radimir Čačić, Dubovićev stranački šef: „Svi napadi na bivšeg petrinjskoga gradonačelnika javnosti su već dobro poznati, ali iz mog iskustva, 90 pa i više posto svih napada i prljavština poslije prestaju. Mi kao stranka ni na koji način ne toleriramo korupciju. U konkretnom slučaju, naravno da sam osobno uvjeren i iskreno se nadam da će sve to protiv Dumbovića pasti u vodu, kao što se događa u 90 posto takvih slučajeva. Međutim, ako je kriv, kaomi svaki drugi građanin ove zemlje, mora odgovarati za sve što mu se dokaže da je učinio protuzakonito“.

Plenkovićeva je „urođena“ mantra tzv. presumpcija nedužnosti. Valjda zato što je studijsku fiškaliju sa zagrebačke univerze ugurao u simbiozu s političkom/stranačkom (ne)odgovornošću na premijerskom fotelju za svoj  osobni izbor moralno problematičnih ljudi na državne dužnosti, gdje ih se uhićuje, istražuje, optužuje, skida im se imunitet redovito za trgovanje moći i utjecajem, korupciju, klijentelizam, nepotizam, kršenje zakona i još  svu silu nepodopština nespojivih ne samo s obnašanjem državne/javne dužnosti nego i zakonitim građanskim djelovanjem. Tzv. presumpcija nedužnosti prva mu je sintagma na jeziku na svim presicama, gdje ga novinari rešetaju neugodnim pitanjima, navode neke svoje investigativne upitnike o njegovim ljudima od posebnog povjerenja – u prvomu mandatu je pod pritiskom novinara/javnosti u tek tri godine promijenio 14 ministara – npr. o Martini Dalić, Lovri Kuščeviću, Milanu Kujundžiću, Josipi Rimac, Goranu Mariću, Damiru Krstičeviću, Gabrijeli Žalac, pa Nadi Murganić, Darku Horvatu, Josipu Aladroviću, Borisu Miloševiću, Mariju Banožiću i tolikima još iz njegova privatnoga političkog fan-kluba. Dakako, nije samo politička oporba ta koja iz dna duše ne vjeruje da Plenkovićev HDZ nema izravan utjecaj na „neovisna“ istražna tijela i sudsku vlast, pa se upinje iz petnih žila dokazati ovih dana taj utjecaj na slučaju DORH-a, čija šefica Zlata Hrvoj-Šipek izravno komunicira s premijerom, što ne smije, ali kad položajno ovisi o HDZ-Plenkovićevoj izbornoj naklonosti…

Nova gradonačelnica Petrinje Magdalena Komes (HDZ) sada tvrdi da je, tada gradska vijećnica, upozoravala na Dumbovićeve nezakonitosti i da je Uskok posjećivao gradsku upravu, ali se ništa nije događalo. Zato što je Dumbović kao saborski zastupnik Reformista u prošlu mandatu držao glavu iznad vode Plenkovićevoj tzv. stabilnoj većini u tzv. Visokom domu, pa ga nije bilo uputno „dekomodirati“ u namještanju milijunskih poslova tvrtci svoga sina? Sada također uhićenog. Ironija je prvog reda kada se premijer i neki dan dodatno na Općem saboru stranke cementirani šef HDZ-a Andrej Plenković strogo/ljutito ograđuje od kleptomanske prakse i nedjela pod Sanaderovim vodstvom prije no što je 2016. godine preuzeo voditi denver plavu ZNA SE opciju, a sada se i njegovu „novom HDZ-u, europejskom“, tzv. light HDZ-u događa prljavi sanaderizam po cijeloj okomici stranačke piramide. Barem koliko se zasad znâ, vjerovati je Andreju Plenkoviću da nije Ivo Sanader, a to što je njegovog brata Antu zadržao u samom vrhu državne, stranačke i čak vatrogasne vlasti, je li, nema baš nikakve veze s kriminalnom baštinom/imidžem što ih je braco Ivo namro HDZ-u, vjerodostojnosti politike, državi, nasljedniku u stranci i Banskim dvorima… A ta je baština/imidž političkoj oporbi zahvalna vreća za udaranje i motiv za ukazivanje na koruptivno-kriminalni kontinuitet.

Pa je i više od ironije kad se premijer/HDZ-ov „prvi među jednakima“ (sic transit), u nedostatku vjerodostojnih argumenata, obara na novinare koji i njemu i represivno-pravosudnom sustavu investigativno bacaju pod nos toksične pojave drastične nezakonitosti u Bijednoj Našoj – čak milijardâ vrijedne, npr. u slučaju vjetroelektrane i HDZ-ove desetljetne kninske „princeze“ Josipe Rimac – a on instinktivno najprije sve negira, a kad plima nabuja do nosa poseže za tzv. presumpcijom nedužnosti? Ili pak u igri pokvarenog telefona Banski dvori – DORH,  zbog koje je gospodarski ministar Darko Horvat u praskozorje izvučen iz bračnog kreveta, ulisičen i prevezen u istražni pritvor, a Plenković nije alarmiran da to pravodobno spriječi, opet se medijskim poskocima u policijsko-uskočkoj ulozi za koju nisu plaćeni pokušalo s državnog sljemena (čak iz bivše Titove vile na Pantovčaku, sic transit) začepiti usta tzv. presumpcijom nedužnosti. „Hej, novinari, čekajte, Horvat nije kriv dok mu se to sudski ne dokaže“, ljuti se Plenković a, začudo, diže mu rep predsjednik RH Zoran Milanović: „Ako dopuštaš da ti policija izvlači ministre iz kreveta, Plenkoviću, sljedeći si na redu!“ Kakva je to mutava poruka? Ako si ministar (ili i niži državni dužnosnik?), možeš krasti, trgovati moći i utjecajem, primati mito, biti na usluzi rodbini, prijateljima, poznanicima… – i nitko ti ništa ne smije!? Kao što je u mnogim sudskim procesima i tzv. braniteljski status ili pripadnost katoličkom kleru olakotna okolnost!? Budalaština i nepravda prvog reda.

Uključivo gadnu Plenkovićevu naviku u posljednje vrijeme da na kritiku u medijima odgovara apriornim negiranjem, dijeljenjem novinara na one koji mu zlonamjerno podmeću, govore neistine, ne razumiju, instruirani su u oporbi i one koji „razumiju moja nastojanja i podržavaju vladinu politiku“, a ti su mahom iz režimske tzv. javne kuće HRT-a. Glomaznoga i nekritičkog medija koji trbuhozbori njegova/vladina/HDZ-ova stajališta u vanjskoj i unutarnjoj politici, podanički odnos prema Uniji i zapadnoj tzv. obitelji u interpretaciji kameleonskog mentaliteta. „Zvijezde“ su bivši provincijski dopisnici i žurnalistički samouci u top-formatima, anonimci kojima nije do novinarskog imena i prezimena, zakona struke i političke i ideološke nepristranosti, nego do pozicija na kojima „vidljivost“ ima vrlo kurativne koeficijente o kojima posredno odlučuje opet – Plenković. Jer, je li, ZNA SE čija saborska tzv. stabilna većina i po kojemu ključnom kriteriju odlučuje o glavnom ravnatelju HRT-a, a ovaj pak o uredničko-novinarskoj piramidi medijskog mastodonta s više od 3000 zaposlenih, enormno skupom vanjskom produkcijom (impregniranom stanovitim nepotizmom/klijentelizmom) i opskrbljenog s blizu 1,5 milijardâ kuna na godinu obavezne pretplate („harača“).

Plenković je razvio gadnu naviku da na kritiku odgovara apriornim negiranjem, dijeljenjem novinara na one koji mu zlonamjerno podmeću, govore neistine, ne razumiju, instruirani su u oporbi i one koji „razumiju moja nastojanja i podržavaju vladinu politiku“

Pa čim Plenković zine o nečemu što označi važnim, istog časa evo Katarine Periše-Čakarun s IMS-om u potpisu „Teme dana“, „Otvorenog“, „Studija 4“, „U mreži Prvog“, etc. Evo noći, evo dana, a Mislav Togonal, Petar irokeza Vlahov, Zrinka Grancarić, Branimir Farkaš, Marta Šimić-Mrzlečki, Damir Smrtić, Tihomir Vinković i takvi, punih ruku Plenkovićeva propagandnog laka za usjajiti ruzinavu zbílju kod kuće i vani – ne izlaze iz etera i ne silaze s ekrana. Karamarkove medijske uzdanice čvrsto su još na svojim unosnim mjestima i dobro komuniciraju s svim Plenkovićevim „osvježenjima“, a neki nezbrojeni slijeva (npr. Hrvoje Zovko, Maja Sever, Sanja Mikleušević-Pavić, etc.) ili čak krajnje desno (Karolina Vidović-Krišto, npr.) učinkovito su „zbrinuti“ ili izvan tzv. javne kuće ili u njezinom zapećku. Tako da ne koče uzbrdo i ne mute vodu koju samo pravovjerni vide bistrom da bistrija ne može biti? Jer tako kaže Big Boss, pa…

I tu je ta razlika u kojoj samo medijsko-komunikacijski „znalac“, je li, sin pokojnog „medijsko-komunikacijskog lumena međunarodne validnosti“ – koji je objavio cijelu knjigu/“analizu“ o tomu kako mu zli mediji šikaniraju vladajuću obiteljsku uzdanicu – inteligentno zaključuje pa odašilje urbi et orbi da u Bijednoj Našoj nisu glavni problem afere, skandali, lopovluci, milijunske krađe, uhićenja i goleme štete mahom počinitelja s HDZ-ovim članskim iskaznicama, što će ih naraštajima otplaćivati tzv. obične/male „Hrvatice i Hrvati i sve građanke i građani RH“ (sic transit), uhićenja i vladino (ne)činjenje, već su problem novinari/mediji, jer o tome izvješćuju javnost. Kakav bi raj pod HDZ-ovom vlašću bila ova „najlepša zemlja na svijetu koju je Bog namijenio samomu sebi“, ali ju je dao „zaboravljenom“ Hrvatu što je za podjele stajao zadnji u redu, da nema pakosnih novinara što su si umislili da su istražitelji, policajci i zviždači u jednom!? Oni nisu savjest javnosti? Ako je pitati Plenkovića i HDZ, nisu i ne smiju biti.

Pa kad već novinari izvan tzv. javne kuće HRT-a nisu novinari, nego tek glumataju tzv. sedmu silu i samozvano odrađuju posao za koji su plaćeni istražitelji, policajci i sudci, politički su rečeno niš’koristi svojta, premijer i nema previše obzira ne samo prema novinarima koji mu ne idu niz dlaku nego ni prema javnosti. Prokazane državne/stranačke izabranike mahom unosno uhljebljuje povratkom u zastupničke klupe eda im se ministarska beriva ne bi smanjila (npr. Lovri Kuščeviću, Goranu Mariću, etc.), debelo kompromitirane ne dira u najvišim stranačkim tijelima (npr. Gabrijelu Žalac, Damira Krstičevića, etc.), iako se javnost zgraža da su „takvi ljudi“ uopće mogli biti dovedeni na državne dužnosti. Ili da nakon (iznuđene) ostavke nastavljaju još godinu dana uživati ministarska beriva (Gabrijela Žalac, Darko Horvat, etc.) povlašteničkom formulom 6 + 6 (šest mjeseci puna i šest mjeseci pola plaće, „dok se ne snađu za novo radno mjesto“, sic transit), odnosno da nakon kraćeg protoka vremena, valjda javnog zaborava – tzv. obični/mali ljudi su u političkoj introspekciji vrlo „kratke pameti“!? – budu još unosnije nagrađeni menadžerskim mjestom. Npr. Martina Dalić mjestom predsjednice Uprave Podravke u Koprivnici, čija je plaća 18 puta veća od prosječne radničke, računa li se da je njezin prethodnik Marin Pucar lani na toj poziciji zaradio 2,17 milijuna kuna.

Komu je onda ova moralno trknuta, demokratski invalidna, gospodarski trokirajuća i samonedostatna, polit-ideološki i svjetonazorski dozlaboga podijeljena/posvađana tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena – Lijepa Naša i majka Domovina, a komu Bijedna Naša i pokvarena maćeha? Od 2016. godine, kada je kao jedini kandidat izabran za predsjednika HDZ-a te urbi et orbi obećao da će iz temelja reformirati najbrojniju stranku u zemlji i najvećega neformalnog „poslodavca“, čije mu zasluge donose cca trećinu garant-glasova na izborima („Znaš tko zaposlio tebe ili tvoje najbliže, pa ti je jasno za koga moraš glasati, je li“ – redovita je poruka uoči izbornog dana D: usmena u četiri oka, SMS-om, e-mailom, etc.), Plenković ima nesavladiv problem s korupcijom, kriminalom, slandalima i aferama u stranačkim redovima. Neke suspektne aktere afera i skandala iz postsanaderskog vremena (npr. Branko crna torba Bačić, Gordan Jandrokovića dvaju u HDZ-u posprdnih nadimaka, etc.), koji ništa „ne znaju“ što se događalo u ZNA SE taboru što ga je Plenković naslijedio, mazohistički uporno drži uza se na najvišim državnim dužnostima.

Nakon što je lani Vrhovni sud RH potvrdio kaznu HDZ-u u slučaju Fimi media za pljačku države i građana, Plenković se javno posipao pepelom: „Otklanjam bilo kakvu odgovornost aktualnog vodstva stranke. To je odgovornost šefa stranke i nekih ljudi koji su tu bili od 2004. do 2009. godine (a Branko Bačić, Gordan Jandroković, a buljuk niže rangiranih, op. a.). Mi nemamo nikakve veze. Ivo Sanader je bio šef stranke i vlade, on je zloporabio položaj. Mislim da ne moram 2021. godine govoriti da obični članovi HDZ-a, velika većina za to nije znala ni imala veze. Rekao sam da neću prihvatiti etiketu Ive Sanadera i kriminalne organizacije. Meni osobno je to i lakše, jer sam član stranke od 2011. godine.“ No, pisao je nedavno nagrađivani (i tužikan sudu) novinar Indexa.hr Gordan Duhaček, „Plenković je u međuvremenu nehotice dokazao da ne postoji pošteni HDZ-ovac. To se najbolje vidi po izboru novog ministra graditeljstva Ivana Paladine. On je naslijedio HDZ-ovca Darka Horvata, koji je prestao biti ministar zato što ga je uhapsio USKOK.  U međuvremenu je Index otkrio da Paladina u imovinsku karticu nije upisao da posjeduje obveznice IGH, što je po zakonu morao napraviti“.

Indikativno, Plenković nije mogao naći ministra među navodno 200.000 poštenih članova HDZ-a, pa je izvukao iz šešira Paladinu, bivšeg šefa Mladeži Demokratskog centra (DC) Vesne Škare-Ožbolt, koji već vuče rep afere i s vlasničkim udjelom u bivšem hotelskom kompleksu JNA u Kuparima te povezanosti s ruskim kapitalom što je, „čini se, samo početak priče“. Plenković se višekratno hvalio iznimnim sposobnostima za protukorupcijsko kadroviranje, međutim, točno dijagnosticira Duhaček, „svojim istančanim radarima za korupciju vladu puni HDZ-ovim anonimusima iz provincije koji čim se dočepaju ministarske fotelje, kreću u raznolike muljaže“. Omiljenu mu je mninistricu iz Vinkovaca Gabrijelu Žalac uhitio europski tužitelj, Josip Aladrović pod USKOK-ovom istragom čeka optužnicu za nezakonito zapošljavanje odbranih kadrova, Mario Banožić tek dolazi na red zbog muljaža koje novinari iznose u javnost, a predsjednik RH ga dnevno ima na tapetu…

Pa onda uhićenje na kućnom pragu nekakvog Darinka Dumbovića, koji i nije u HDZ-u, ali je toj stranci udarnički odslužio što se od njega tražilo, a ona mu dosad gledala kroz prste, zaista dođe kao bezvezna vijest da je – pas ugrizao čovjeka. Za očekivati je, međutim, kako neće proteći mnogo Save ispod Hendrixovog mosta dok novi denver plavi ljudi počnu ugrizati – pse. Sudeći po protoku vremena, to je postalo navika. Pače – ovisnost. Na nesreću, za to u ovakvoj zemlji i s ovakvima za kormilom nema lijeka, a Andrej se Plenković iz petnih žila trsi dokazati „da je tako izvan svake sumnje“. Sic transit. Laku noć, Croatia…

h-alter

 1 Komentara

lavinija 23.06.2022 09:59

Gle, a meni žao Dumbovića !
Moja milosrdna duša ga pamti izmedju srušenih kuća Petrinje kako zabrinuto, onako sijed i umoran ljulja se skupa s ostalima oko sebe dok novi zemljotres trese i njega i Petrinju, a nacija to na dalekovinici gleda sa strahom i zebnjom što i kako dalje.
Taj isti oronuli Dumbović svakim danom javljanja s terena Petrinje i okolice istinski brine o svojim sugradjanima, "dirigira" raspodjelom hrane ispod šatora - pa sad ovo , čista klasika, uhićenje političara koji se obogatio ( sebe il sina....svejedno ) "pod žitom" ljudske nesreće !
Nemoralno i nečasno -i njemu je očito sad jasno , ali , on je samo slijed kriminala medju politikantima koji kao ljudi Plenkovbiću ne znače NIŠTA osim ruke u Saboru....
Čak ni velikom meštru svih Vlada Ratimiru Čačiću u prvom javljanju nakon svega nije bilo jasno da je učinjeno moguće , jer ni on, kao ni Plenković ne priznaje krivicu " svojih ljudi " dok voda ne dodje do grla, ili, dok istraživačko novinarstvo ne napravi solidni posao do kraja..
Ni nova gradonačelnica gdja KOMES u nedavnom pojavljivanju u "Otvorenom" nije znala kako bi objasnila svoje (ne)djelovanje i onda u gradskom vijeću i sada na dužnosti nasljedjenog Dumbovića .

Hrvatska pluta dalje u europskim vodama zahvaljujući diplomatskim vezama i šarmom Premijera ali ovdje..........tu, na našem tlu preživljavanja ne samo da je voda do grla, nego i puno blata koje se ne može ni sa čim oprati, pa makar vjerovali svim izborima za sve koji nam slijede.