Jedna od najraširenijih bolesti je dijagnoza.


                                                                                        Karl Kraus

Većina ljudi o smrti počinje razmišljati tek onda kad prestanu biti svoga tijela gospodari. Do tada, kako kaže Margeurite Yourcenar u Hadrijanovim memoarima, prešutno računaju s njegovom snagom i njegovom poslušnošću. Taj neraskidivi savez, tu bešavnu cjelinu između našeg tijela i našeg duha, kidaju bolesti, okrutne prethodnice i pomoćnice hladne, neumoljive, nezaustavljivo izvjesne Smrti, pa tijelo od nekadašnjeg mudrog druga postaje rob koji se mršti na svoje dužnosti.

Biti zdrav znači osjećati se dobro, znači biti zapravo bestjelesan u smislu odsustva boli. Biti bolestan znači reagirati na ponašanje vlastitog tijela,bojati se za njegovo ispravno i očekivano funkcioniranje. Ali i naše bolesno tijelo boji se nas, naših nepromišljenih odluka i neuvažavanja njegove smanjene obrambene moći. Prema tome, istina je da je u zdravom tijelu zdrav duh, ali je je isto tako istina da duševne smetnje izazivaju tjelesne smetnje. Zdravlje je balans, a bolest neravnoteža dok hodamo po konopcu života ispod ambisa nestanka.

Mnoge bolesti našeg doba, bolesti koje su našle svoje objekte obrade u uvjetima suvremenog življenja, razarajući su zbir prisustva konkretnih, opipljivih kliničkih znakova (simptoma) poremećaja u funkcioniranju organizma i njegovih bioloških impulsa, podzemnog djelovanja tjeskobe i stresa, te našeg rastućeg straha da se u svakom trenutku možemo rastati sa životom odnosno vlastitim postojanjem, koje je, shvaćamo to kad tad, neponovljivo. Reci mi (si) kako, gdje i s kim živiš, pa ću ti (ćeš si) reči od čega ćeš bolovati i umrijeti. Bolest je, stoga,i zajednički proizvod djelovanja nezaobilaznih društvenih okolnosti i pritisaka, i gašenja unutarnje duhovne energije koja ima zadaću da sve sklopove stroja-pojedinca održava na okupu, omogućavajući mu tako da važne prolaze i psihoenergetske kanale, u slučaju pokušaja ulaska destruktivnih sila, drži čvrsto zatvorenima.

Osim kakvoće materijala od kojeg je sazdano naše biće/ukupnost, što je hereditarno uvjetovano, a koji omogućava nesmetan protok i kruženje životorodne osnovne i duhovne energije, naše zdravlje ovisi o djelotvornim načinima prikupljanjima te iste energije. I oficijelna i alternativna medicina prihvaćaju prostu činjenicu da se energija potrebna za djelovanje organizma uzima iz hrane, pića, disanja i sna. Uz pomoć sirovina, pića i hrane, gradi se i regenerira naše tkivo, a disanjem i snom u tijelu se pročišćavaju protoci energija. Biti zdrav znači efikasno se (iz)boriti za opskrbu našeg organizma potrebnom energijom, a energija je zapravo i tkivo samo. Biti bolestan često znači biti mazohistički onemogućen u tome od nas samih, ali i od degenerativnih društvenih i društveno-povijesnih procesa i utjecaja koji se odvijaju svakodnevno u konkretnim okolnostima.

Bezbrojne koncepcije i savjeti o zdravoj prehrani i zdravom životu, nastajali tokom ljudske vladavine Svijetom, svode se na na nekoliko fundamentalnih uporišta sentenciozno definiranih: ne kopajte prerano svoj grob vlastitim zubima; živite u skladu s prirodom, naučite disati, meditirajte. Doista, živimo od četvrtine svega što pojedemo; od preostale tri četvrtine žive liječnici. Životinje vidimo na televiziji, ne šetamo bosi; dišemo plitko, Ne znamo se opustiti i sanirati stres.

No, kako da se bilo pridržava znanstvenih preporuka nobelovca Linusa Paulinga o tome kako živjeti dulje i osjećati se bolje, ako nema sredstva za to? Pauling, između ostalog, kaže da bi svaki dan trebalo uzimati 6-18 grama vitamina C; od 400-1600 IJ vitamina E; tabletu vitamina B i drugih dodatnih vitamina. Trebalo bi se, također, piše Pauling, čuvati stresa, raditi posao koji volite i težiti sretnom obiteljskom životu. Kako da živi dulje i osjeća se bolje neko tko uopće ne radi, živi subnormalno, kome zubi ispadaju, jer sve više u svojoj prehrani ima tijesto i krumpir, a sve manje vitamina i minerela,  mesa i voća? Kako da stresove izbjegnu nezaposleni roditelji kada im djeca žele napredovati, imati iste statusne simbole kao i njihovi vršnjaci? Kako živjeti dulje i osjećati se bolje u podstanarskim sobama? Kako raditi posao koji voliš kada ti ga iz dana u dane ogađuju “novi gospodari”, prijesni kapitalisti? Kako uopće živjeti bez posla u svijetu rada i natjecanja? Kako ne oboli od muke i tijela i duše onih koji gledaju svoje žene kako propadaju peglajući tuđe rublje, jer joj ne daju posao zbog toga što ima pogrešnu krvnu grupu i što nema plave oči?

Siromaštvo i bolest lice su i naličje iste medalje koja se zove ekonomska eksploatacija. Oslobađanje od psihosomatskog ugnjetavanja koja je ugrađeno u ekonomsku ekploataciju uvjet je za socijalno i osobno oslobođenje ljudi. Naime, ugnjetavanje, koje vrše društvo i država, obavlja se tako što se ljude prisiljava da u ime interesa elite, za profit kao princip funkcioniranja društva, potiskuju sami sebe. A potiskivati sebe znači tjelesno se razboljeti uslijed neurotskih reakcija i nametnutog otuđenja. Tada naše povijesti bolesti nastaju zbog bolesti povijesti koje su posljedice jačanja i zdravlja kapitalizma, visokoorganiziranog izrabljivačkog nasilja koje za cilj ima izvući korist od pripitomljenih ljudi. Osloboditi se (od) izravne i neizravne ekonomske eksploatacije, dostići visok stupanj političke svijesti o tome što je istinska zajednica ljudi, u krajnjoj konzekvenci znači ne sudjelovati u lancu prenosa bolesti, znači stvoriti si uvjete samostalnosti - temelj za vlastito duševno i tjelesno zdravlje. Očito je da manjina nasilnika pod kategorijama vlasnika, poduzetnika, menadžera, eksploatira i podređuje ljude na sve perfidnije načine, nesmanjenom žestinom i bez namjere da se zaustavi, stvarajući tako sve bolesnije društvo. Stoga je jedno od rješenja samoisključenje, samopomoć  odnosno osmišljavanje procesa istraživanja vlastitih istinskih potencijala kao oklopa za zarazne društvene pritiske. Drugo moguće rješenje za ozdravljenje bazira se na prvom, uz istovremeno strasno i razumno ujedinjavanje s istomišljenicima u zajednice na principima jednakosti i slobode, nepokoravanja nametnutoj vlasti i odbijanju da država, najhladnija neman od svih nemani, upravlja našim ličnostima. To bio bio  početak eliminiranja destruktivnog  osjećaja nelagode, bespomoćnosti i izolacije uvjetovanog društvenim odnosima. Zdravlje je prazan liječnički karton, ideal za koji borba tek slijedi.