Ako su nekad novinari umirali mladi zbog stresa, sada je za njih još smrtonosnije njihovo poslanje da svjedoče istini. Želja za istinom novinare ubija brzo, surovo i brutalno ili pak, kao u Hrvatskoj, polako, ali sigurno.
Novinari su uvijek u središtu zbivanja, ali ova naša profesija završila je na margini društva. Vlasnicima medija istina i sloboda govora nisu ni u primisli, njih zanima profit ili moć, utjecaj u društvu koji iz tog vlasništva proizlazi, a to opet u konačnici za isključivi cilj ima stjecanje novca. Najutjecajniji medij, koji bi po definiciji trebao biti javni servis, privatna je politička prćija kaste na vlasti koja se putem njega obračunava s nepoželjnim novinarima i nepoćudnim stavovima. Država krši vlastite zakone koji bi, poput statute medija, trebali štititi novinare a umjesto toga povlaštenim PDV-om nagrađuju poslušne nakladnike. U medijski prostor penetrirao je (para)obavještajni aparat koji ne kontrolira samo pojedine medijske sadržaje već utječe i na postavljanje glavnih urednika iz svog miljea! Tamo gdje neka slobodna travka ipak nikne, stiže hrvatsko pravosuđe koje u pravilu kazneno i materijalno sankcionira čak i objavljivanje istine! Za svaki slučaj, kako ništa ne bi bilo prepušteno slučaju, tu je i ulica za koju su novinari crvi koje, naravno, valja zgaziti svim sredstvima.
U Hrvatskoj danas nema nezavisnih medija, u najboljem slučaju postoje rijetki džepovi slobode, uglavnom prkosni pojedinci koji, unatoč svemu čemu su izloženi, ne prestaju pružati otpor glasno govoreći istinu. Zato ovaj pokušaj da se o medijima i novinarskoj profesiji progovori makar “Na margini” ne bi li se dogodilo nemoguće, da i crvi polete.
Ovaj prvi tekst koji slijedi napisao sam kao potpredsjednik Hrvatskog novinarskog društva i objavljen je kao proglas HND-a povodom Dana slobode medija 3. svibnja 2021. godine:
Prije samo desetak dana dvojica španjolskih novinara David Beriain i Roberto Fraile snimali su u Burkini Faso dokumentarac o zaštiti nacionalnih parkova od krivolova i tamošnjeg stanovništva koje u njima živi. Teroristi su ih brutalno pogubili, kao i irskog aktivista Roryja Younga.
U petak, 9. travnja ove godine, George Karaivaz, 53-godišnji novinar, veteran privatne televizije STAR TV, vraćao se kući s posla kada su ga u klasičnoj sačekuši izrešetali profesionalni ubojice s dva skutera. Karaivaz je grčkoj javnosti poznat po svojim emisijama u kojima je istraživao kriminal i korupciju.
Još nisu pravdi privedeni nalogodavci egzekucije 53-godišnje istraživačke novinarke Daphne Caruana Galizije, koja je autobombom ubijena na Malti 2017. godine, ni 27-godišnjeg slovačkog novinara Jana Kuciaka, koji je smaknut zajedno sa svojom zaručnicom Martinom Kušnirovom u blizini Bratislave 2018. godine, a novinarskim svijetom već kruže nove osmrtnice.
Dodajmo ovim najnovijim žrtvama naše profesije i 735 novinara koji su u 63 zemlje svijeta u godinu dana pandemije preminuli od COVID-a 19, a ta je brojka danas, na Dan slobode medija, sigurno znatno veća pa slobodno možemo reći da je u ovom trenutku novinarstvo globalno jedna od najugroženijih i najrizičnijih profesija.
Ako su nekad novinari umirali mladi zbog stresa, sada je za njih još smrtonosnije njihovo poslanje da svjedoče istini. Želja za istinom novinare ubija brzo, surovo i brutalno ili pak, kao u Hrvatskoj, polako, ali sigurno.
Novinarstvo u Hrvatskoj eutanazira se sudskim sporovima koji se vode protiv novinara i medija, a trenutno je aktivno najmanje 924 takvih tužbi, čiji su odštetni zahtjevi teški 78,5 milijuna kuna. Pravosudni progon i pogrom medija provodi se i kroz 32 kaznena postupka, a glavni kandidat za mračnu titulu “europskog ovisnika godine o tužbama” je državna medijska kompanija Hrvatska radiotelevizija, koja je podigla najmanje 36 tužbi protiv novinara, uključujući i protiv vlastitih zaposlenika, kao i cehovske udruge, Hrvatskog novinarskog društva!
Stoga na današnji Dan slobode medija pitanje solidarnosti među novinarima nikad nije bilo aktualnije, kako u Hrvatskoj, tako i u Europi i svijetu. Dosta je bilo gromoglasne šutnje, želimo li preživjeti u ovoj našoj profesiji, moramo jasno i glasno pružiti otpor svima onima koji bi zaustavili informaciju i uskratili istinu, tu osnovnu hranu svakog slobodnog pojedinca i društva koje želi biti demokratsko. Otpor teroristima, brutalnim ubojicama i njihovim nalogodavcima, otpor moćnicima koji nas polagano ubijaju sudskim tužbama, otpor vlasnicima koji se robovlasnički odnose prema nama.
Zato ovoga Trećeg svibnja na Dan slobode medija, svim kolegicama i kolegama, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu, poručujemo: Nikad robom, zajedno smo jači! Mi nikad nećemo šutjeti!
brankomijić
Novinari su uvijek u središtu zbivanja, ali ova naša profesija završila je na margini društva. Vlasnicima medija istina i sloboda govora nisu ni u primisli, njih zanima profit ili moć, utjecaj u društvu koji iz tog vlasništva proizlazi, a to opet u konačnici za isključivi cilj ima stjecanje novca. Najutjecajniji medij, koji bi po definiciji trebao biti javni servis, privatna je politička prćija kaste na vlasti koja se putem njega obračunava s nepoželjnim novinarima i nepoćudnim stavovima. Država krši vlastite zakone koji bi, poput statute medija, trebali štititi novinare a umjesto toga povlaštenim PDV-om nagrađuju poslušne nakladnike. U medijski prostor penetrirao je (para)obavještajni aparat koji ne kontrolira samo pojedine medijske sadržaje već utječe i na postavljanje glavnih urednika iz svog miljea! Tamo gdje neka slobodna travka ipak nikne, stiže hrvatsko pravosuđe koje u pravilu kazneno i materijalno sankcionira čak i objavljivanje istine! Za svaki slučaj, kako ništa ne bi bilo prepušteno slučaju, tu je i ulica za koju su novinari crvi koje, naravno, valja zgaziti svim sredstvima.
U Hrvatskoj danas nema nezavisnih medija, u najboljem slučaju postoje rijetki džepovi slobode, uglavnom prkosni pojedinci koji, unatoč svemu čemu su izloženi, ne prestaju pružati otpor glasno govoreći istinu. Zato ovaj pokušaj da se o medijima i novinarskoj profesiji progovori makar “Na margini” ne bi li se dogodilo nemoguće, da i crvi polete.
Ovaj prvi tekst koji slijedi napisao sam kao potpredsjednik Hrvatskog novinarskog društva i objavljen je kao proglas HND-a povodom Dana slobode medija 3. svibnja 2021. godine:
Prije samo desetak dana dvojica španjolskih novinara David Beriain i Roberto Fraile snimali su u Burkini Faso dokumentarac o zaštiti nacionalnih parkova od krivolova i tamošnjeg stanovništva koje u njima živi. Teroristi su ih brutalno pogubili, kao i irskog aktivista Roryja Younga.
U petak, 9. travnja ove godine, George Karaivaz, 53-godišnji novinar, veteran privatne televizije STAR TV, vraćao se kući s posla kada su ga u klasičnoj sačekuši izrešetali profesionalni ubojice s dva skutera. Karaivaz je grčkoj javnosti poznat po svojim emisijama u kojima je istraživao kriminal i korupciju.
Još nisu pravdi privedeni nalogodavci egzekucije 53-godišnje istraživačke novinarke Daphne Caruana Galizije, koja je autobombom ubijena na Malti 2017. godine, ni 27-godišnjeg slovačkog novinara Jana Kuciaka, koji je smaknut zajedno sa svojom zaručnicom Martinom Kušnirovom u blizini Bratislave 2018. godine, a novinarskim svijetom već kruže nove osmrtnice.
Dodajmo ovim najnovijim žrtvama naše profesije i 735 novinara koji su u 63 zemlje svijeta u godinu dana pandemije preminuli od COVID-a 19, a ta je brojka danas, na Dan slobode medija, sigurno znatno veća pa slobodno možemo reći da je u ovom trenutku novinarstvo globalno jedna od najugroženijih i najrizičnijih profesija.
Ako su nekad novinari umirali mladi zbog stresa, sada je za njih još smrtonosnije njihovo poslanje da svjedoče istini. Želja za istinom novinare ubija brzo, surovo i brutalno ili pak, kao u Hrvatskoj, polako, ali sigurno.
Novinarstvo u Hrvatskoj eutanazira se sudskim sporovima koji se vode protiv novinara i medija, a trenutno je aktivno najmanje 924 takvih tužbi, čiji su odštetni zahtjevi teški 78,5 milijuna kuna. Pravosudni progon i pogrom medija provodi se i kroz 32 kaznena postupka, a glavni kandidat za mračnu titulu “europskog ovisnika godine o tužbama” je državna medijska kompanija Hrvatska radiotelevizija, koja je podigla najmanje 36 tužbi protiv novinara, uključujući i protiv vlastitih zaposlenika, kao i cehovske udruge, Hrvatskog novinarskog društva!
Stoga na današnji Dan slobode medija pitanje solidarnosti među novinarima nikad nije bilo aktualnije, kako u Hrvatskoj, tako i u Europi i svijetu. Dosta je bilo gromoglasne šutnje, želimo li preživjeti u ovoj našoj profesiji, moramo jasno i glasno pružiti otpor svima onima koji bi zaustavili informaciju i uskratili istinu, tu osnovnu hranu svakog slobodnog pojedinca i društva koje želi biti demokratsko. Otpor teroristima, brutalnim ubojicama i njihovim nalogodavcima, otpor moćnicima koji nas polagano ubijaju sudskim tužbama, otpor vlasnicima koji se robovlasnički odnose prema nama.
Zato ovoga Trećeg svibnja na Dan slobode medija, svim kolegicama i kolegama, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu, poručujemo: Nikad robom, zajedno smo jači! Mi nikad nećemo šutjeti!
brankomijić
