„Slike Bleiburga“ nova je NDH budnica lažnog branitelja, lažnog domoljuba i lažnog katolika Marka Perkovića i njegovih koji u revizionističkoj grotesci kleveće današnju Hrvatsku da je nasljednica nacifašističke gnojnice. Menadžerski lukavo a ljudski podlo u javnost je plasirana u trenutku kad normalni ljudi obilježavaju 80. obljetnicu pobjede nad fašizmom, zlom koje „thompsonovci“ slavljenjem njenih zločina prizivaju. A hrvatska vlast zagovara Thompsonove javne nastupe istovremeno prešućujući obljetnicu pobjede nad fašizmom.
Približava se zagrebački hipodromski dernek lažnog branitelja, lažnog domoljuba i lažnog katolika, čiji nadimak Thompson djeluje kao rugalica, ali on ga shvaća smrtno ozbiljno.
Ekipa koja mu vodi karijeru svako malo “odaje gas“ novom političkom provokacijom.
„Nabrijavajući“ atmosferu.
Uostalom, politička provokacija, u kombinaciji s dodvoravanjem najnižim plemenskim strastima, jest modus operandi ovog filoustaško-komercijalnog projekta.
Ofenziva je krenula s „Ako ne znaš šta je bilo“, koja izjednačava hrvatski obrambeni rat u Hrvatskoj s hrvatskim zločinima u Bosni i Hercegovini.
Nastavak je stigao u vidu navodnog oproštajnog pisma bana Petra Zrinskog supruzi Kati, čiji je sadržaj krivotvoren u svrhu potpirivanja nacionalne mitomanije.
A sad je u javnost puštena najnovija tekstualna provokacija u pjesmi nazvanoj „Slike Bleiburga“.
Što bi se reklo… sve je isto ko i lani… samo ovaj put je proglašavanje Hrvatskom iz ’91. nasljednicom NDH iz ’41. još izravnije, drskije i lažljivije nego prije.
Narečeni Thompson i njegovi po običaju bijedno kukavički podmeću današnjoj Hrvatskoj da je ista kao NDH.
Jest da je svakakva, ali nacifašistička kloaka nije.
Unatoč „thompsonovcima“ koji bi to, kako vidimo i čujemo, žarko željeli, pa se i trude takvom je napraviti.
Ali nisu Thompson i njegovi samo drski lažljivci i ne baš jeftina radna snaga na „baušteli“ povijesnog revizionizma.
Taj je lik lažan kako ga god okreneš.
No uspješno na svaki mogući način zajebava čak i bulumentu svojih obožavatelja koji se vole trajno zadržavati u grupama gdje je toplo, pa makar smrdjelo.
Zapravo, što više smrdi njima je sve draže.
„Thompsonovci“ ne bi „miksali“ hrvatske kosti, partizanske bi bacili na povijesno smetlište
Zbog čega je MPT, taj uspješni šegrt meštara povijesnog revizionizma, lažni branitelj?
Zbog toga što Hrvatsku nije branio ni pištoljem na vodu, a kamoli puškom s kojom se volio „naslikavati“ u razdoblju svoga života u kojem se od nikoga pretvorio u ništa.
(Naputak militantnim čuvarima hrvatskog književnog jezika: Znam da se piše NI OD KOGA i NI U ŠTO, ali to ne važi kad se NITKO pretvori u NIŠTA. Ma znate vi ŠTA je bilo, ne moram vama objašnjavati.)
Zbog čega je MPT lažni domoljub?
Pa to je barem lako.
Zbog toga što želi da Hrvatska bude nova NDH.
A zbog čega je MPT lažni katolik?
Zbog toga što se ‘na prvu’ odriče braće i sestara koji nisu katolici.
Ali nemojte pogrešno misliti da su MPT i njegovi (samo) nacionalisti iako verbalno izjednačavaju katoličanstvo i hrvatstvo.
Bila bi to, pa prostite, uvreda za „poštene nacionaliste“.
A bogami i za stvarne katolike.
Ti „thompsonovci“ ne bi čak ni bacali kosti u „mikser“ kao pragmatični „dvostruki agent“ Franjo Tuđman.
Koji je po sebe uspješno odglumio obje uloge – i onu Titovog oficira i onu nacionalnog predvodnika.
Njima „mikser“ ne treba.
I hrvatske kosti bacali bi na povijesno smetlište, ako nisu kosti ‘njihovih’ ustašoida.
Pogotovo ako su to kosti hrvatskih partizana.
A koliko je tek prozirna njihova navodna sućut zbog civilnog dijela zbjega ka Bleiburgu ’45.
Vrlo jednostavno pokazuje to mali test elementarne logike.
Je li Titov oficir Franjo Tuđman ušao u Zagreb ’45. kao osloboditelj ili kao okupator?
Kad je ’95. vojno poražena srpska oružana pobuna u Hrvatskoj s područja samoproglašene SAO Krajine, uz ljude pod oružjem u zbjegove krenulo je i mnoštvo civila.
‘Grijeh’ većine njih bio je jedino što su nakon okupacije ostali živjeti u svojim kućama.
Jesu li ih „thompsonovci“ žalili u duhu katoličanstva?
Jesu li srpski civili koji su ubijeni u tom odlasku (kao i oni koji su ostali doma) zaslužili smrt?
Za razliku od hrvatskih civila koji su bili u koloni za Bleiburg.
I koji su bježali u strahu od odmazde što su ostali u svojim domovima sve vrijeme NDH terora.
Jesu li srpski civili u zbjegovima ’95. zaslužili biti ubijeni, za razliku od hrvatskih civila u bijegu ka Bleiburgu ’45?
Jesu li zaslužili sućut koja se iskazuje „blajburškim“ Hrvatima?
Jesu li je od „thompsonovaca“ dobili?
I je li za Thompsona i njegove zbog tih smrti Franjo Tuđman kao vrhovni vojni zapovjednik ’95. – krvnik?
Ili, kao što bi rekao sam lažni branitelj, lažni domoljub i lažni katolik u svojoj novoj NDH budnici “Slike Bleiburga”:
„Kad prolaziš pored biste maršala krvnika
Vidiš li njegov zločin na polju krikova“
Podsjetimo se, dok Hrvatska vlast zagovara javne revizionističke nastupe MPT-a, prešućuje obljetnicu pobjede nad fašizmom koji MPT promovira.
Priznajem, nije ni ovima na vlasti lako.
Štoviše, zajebano im je.
A bilo bi im još zajebanije kad bi vlast imala muda jasno odgovoriti na sljedeće pitanje:
Je li poručnik u partizanskoj vojsci Franjo Tuđman, na kojeg se hrvatska vlast neprekidno poštapa, a koji je u Titovoj Jugoslaviji dogurao sve do generala, ušao ’45. u Zagreb kao osloboditelj ili kao okupator?
Ali lakše je praviti se da ne znaš što je bilo.
