Premijerovo „vrijeme je da Europa ozbiljno poveća izdvajanja za obranu“, čime je neki dan otkrio Trumpovu toplu vodu na međunarodnom forumu GLOBSEC-u 2025. u Pragu zahtijeva u najmanju ruku – objašnjenje
Kamo Bruxelles okom, CRO premijer Andrej Plenković skokom. Ne pita on ni onih manje od 30 posto građana RH što su glasali za HDZ, kamoli ostale, je li pametno udarati u ratni bubanj i širiti neutemeljenu famu o nekakvoj vojnoj ugroženosti tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene od Rusa i Srba, pa svaki eurocent poreznih obveznika ulagati u oružje. A itekako bi morao pitati je li to pametno kad već ne plaća oružje iz svog džepa – koji je lani od kolovoza nafutrao s dodatnih 84 posto plaće – nego beskrupulozno zavlači ruku u džep hrvatskih poreznih obveznika i odbija od usta penzićima! Plenkovićevo „vrijeme je da Europa ozbiljno poveća izdvajanja za obranu“, čime je neki dan otkrio Trumpovu toplu vodu na međunarodnom forumu GLOBSEC-u 2025. u Pragu (uoči sastanka NATO-a u Haagu i Europskog vijeća u Bruxellesu potkraj lipnja) zahtijeva u najmanju ruku – objašnjenje.
Međutim, nema objašnjenja, jer ga nema ni politički najnesposobnija nova/stara bruxelleska činovnička družba pod zapovjedništvom Ursule Röschen/Ružice von der Leyen, drugomandatne šefice Europske komisije. Koja se s bivšim predsjednikom SAD-a Josephom Robinette „Joe“ Bidenom, Jr. debelo politički iskompromitirala na Ukrajini, uvukla Europu u najveću energetsku, prehrambenu i inflatorno-recesijsku krizu nakon Drugoga svjetskog rata te kobno nasukala eurounijsku arku na oštre hridi Trumpovih ucjena, ultimatuma i uvreda.
Do jučer, s iznimkom Poljske, većini zemalja članica EU-a i NATO-a, uključivo RH, nije padalo na um poslušati prvomandatnu prijetnju američkog predsjednika Donalda Johna Trumpa i povećati obrambene proračune na dva posto BDP-a. Čak ni jednoj Njemačkoj, ekonomskoj lokomotivi EU-a s izdvajanjem za tzv. obranu manjim od jedan posto, a tadašnja je gaf-predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović obećavala hrvatskih dva posto BDP-a tek 2025. godine.
Političke tlapnje
Danas je Hrvatska, uračunaju li se i neki izokolni troškovi za vojsku, na nešto više od dva posto BDP-a te na premijerovoj „snažnoj poruci“ Bruxellesu: „Samo reci, samo zovi, svi će hrvatski sokolovi za obranu i zadnji cent dati!“ Kakvi lonci, kakvi bakrači, kupnja oružja je važnija od kruha! Koji je, à propos vladine „reformske kontrole cijena“, poskupio više od 60 posto!
Premijer Andrej Plenković i ministar mu Ivan Anušić – čiji ga službeni vozač, à propos, srcem Zagreba divljački vozi pod rotirkom (!?), ne poštuje crveno svjetlo na semaforu i izaziva prometnu nesreću, sic transit – ni jednom riječju, zarezom ili točkom ne objašnjavaju narodu zašto je odjednom gomilanje svakovrsnog i basnoslovno skupog oružja postalo važnije od kruha, od lijekova, od sramotno niskih mirovina, od plaća učiteljima, vatrogascima, medicinskim sestrama, stanova mladim obiteljima, ulaganja u demokraciju i civilno društvo…
Tko će, je li, štono sutra, napasti Hrvatsku da ona već danas mora biti naoružana do zuba? I to američkim i oružjem nekoliko zapadnih zemalja tzv. prve brzine, npr. Njemačke i Francuske, koje su se s Von der Leyen, UK-om i Joe Bidenom „proslavile“ kobnom manipulacijom Volodimirom Oleksandrovičem Zelenskim, najodgovornijim za to da je ukrajinski narod gurnut u pogibelj u ratu s Rusijom. Donald Trump je tu činjenicu izravno, bez diplomatskih obzira sasuo Zelenskom u lice pred tv-okom u Ovalnu uredu Bijele kuće i istim optužujućim tonom poručio čelništvu EU-a: „To je vaš i Bidenov rat, da sam ja bio predsjednik SAD-a, ne bi ga bilo!“ Ali se dogodio i sada se pokazalo da ga ni Trump nije kadar okončati „za 24 sata“, kako se predizborno hvalio.
Pokazao se pukom tlapnjom zahtjev Zelenskoga Trumpu da pritisne ruskog predsjednika Vladimira Vladiroviča Putina, drugoga gospodara rata i mira u Ukrajini, na prekid vatre i tzv. pravedan mir vraćanjem Kijevu svih zauzetih pokrajina i da Ukrajina uđe u NATO. Ta igra s Ukrajinom u NATO-u, što Rusi drže nedopustivom prijetnjom nacionalnoj sigurnosti i teritorijalnom integritetu na samoj svojoj granici, i jest bila jedan od važnijih uzroka rata. I jedan od ruskih uvjeta za mir jest tzv. denatoizacija Ukrajine i jamstvo da Zapad neće biti prijetnja Ruskoj Federaciji iz Ukrajine. Ali Bruxelles Ursule von der Leyen i London Keira Starmera – čije ljestve i na forumu GLOBSEC-u 2025. u Pragu drži globalno beznačajan CRO premijer Andrej Plenković – i dalje deru istu kozu: „Ukrajinu primiti u NATO“.
Tko je god pročitao nešto povijesno relevantno o tomu koliko su dugo i zašto SSSR/Rusija i SAD „na nož“, bez obzira tko je glavni u Kremlju te u Bijeloj kući i Pentagonu, dođe mu smiješno kad čuje da se Vladimira Putina može/smije silom „privoditi pameti“ dizajniranoj na Zapadu. Neki dan je zamjenik predsjednika Sigurnosnog vijeća Ruske Federacije i bivši premijer Dmitrij Anatoljevič Medvjedev kazao da je „jedino čega se trebamo bojati izbijanje Trećega svjetskog rata“. Bude li ga, bit će piši kući propalo je, bit će nuklearni. Na međunarodnom forumu u Pragu pak ratnohuškačka je retorike zasjenila svaku ozbiljniju riječ o tomu kako pravodobno spriječiti moguću globalnu pogibelj.
Oružjem, ne poštenim dogovorom za zelenim stolom? Ne ulaganjem u mir, viši životni standard, čist i zdrav okoliš, iskorjenjivanje siromštva, znanje, ekonomski i tehnološki boljitak, suradnju i povjerenje među ljudima, demokraciju…, već ulaganjem u sve više i sve ubojitijeg oružja? Nikomu nije pouka toksična eskalacije jalove političke kakofonije o modelima „zaustavljanja rata u Ukrajini“ uz istodobnu razmjenu rusko-ukrajinskih dalekometnih razaranja? Ako je Trump u pravu, tjedno gine po 1000 vojnika sa svake strane, a ubijene i teško ozlijeđene civile još nitko nije točno pobrojio. Kakav novi rat!? Komu treba!?
Planom za naoružavanje Europe – na kojemu aktivno surađuje premijer Plenković (protiv koga?) u ime hrvatskih građana koje nije ništa pitao – poreznim će se obveznicima u Uniji odbiti od usta gotovo 800 milijardâ
Eura. Koliko bi se kruha moglo za taj novac kupiti umirućima od gladi, kupiti lijekova i iskorijeniti zaraza, podići krovova nad glavom…?
Manje-više ostavljena na cjedilu toksične Bidenove politike, ali i bez iole moćnije vlastite vojne industrije i preangažirana u pomaganju Zelenskom u tzv. ratu do posljednjeg Ukrajinca, Unija se tom promjenom američke administracije – za koju nije drukala u predizbornoj kampanji, sic transit – iznenada obrela u nebranu grožđu. Trumpa više ne zadovoljava onih dva posto BDP-a za oružje, sada traži najmanje pet posto. „No problem“, reći će CRO Plenković u Pragu, kao i prethodno iks puta u Bruxellesu i gdje god treba budu li nazočni „autoriteti“ čiji glas ima nekakvu težinu kad se dijele najunosniji i najvidljiviji tzv. obiteljski fotelji.
„Leteći autobus“
Budući da Plenković znâ kako se ne ide haubicom na komarca – iako zbog „anemije“ nije odslužio vojni rok kao najveći dio zdravih muškaraca kojima je dužnost i čast staviti se domovini na raspolaganje – ali i to da je tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena i kao komarac na ruskoj crnoj listi neprijateljskih zemalja, „hrabro“ u Bruxellesu i europama nudi hrvatske vojnike, poligone, oružje i novac poreznih obveznika za tuđe ratove te u slučaju vrlo mogućeg sukoba Rusije s NATO-om, što bi radi „alibija“ pred svijetom izazvali upravo komarci (!?), priziva neki balistički te nuklearno naoružani 9K720 Iskander, npr. na Zagreb?
U metropili tada ne bi ostala tek metar duboka rupa pored Studoma „Stjepan Radić“ – kao 10. ožujka 2022. od pada NATO-u i PZO-u OSRH neuhvatljiva, nenaoružanog sovjetskog drona Tupoljeva TU-141 Striž – nego masovan pomor stotina tisuća civila od mehaničkog, toplotnog i radioaktivnog udara.
NATO se bio debelo osramotio svojim tzv. proturaketnim kišobranom od Baltika do Crnog mora, jer u sat i pol leta nenaoružana, prastara (1979.) šestotonskog „letećeg autobusa“ iz Ukrajine preko Mađarske do Zagreba nije bio kadar obraniti glavni grad jedne svoje revne članice. Tadašnji nevjerojatno proturuski laprdav, nesposobni glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg je tek drugi dan saznao da je nešto možebitno smrtonosno sat i pol letjelo kroz tri NATO-ove zemlje i samo pukim slučajem nije tih šest tona čelika poubijalo stotine studenata da je palo na njihovu zgradu.
U pravom ratu, s pravim oružjem sudnjeg dana, kakvo ruski tzv. Sotona-2 može ponijeti, pričat će se druge priče, kojima ni Plenković niti njegovi ratnohuškački jataci nisu dorasli. À propos, po dva tzv. Sotona-2 na istočnu i zapadnu obalu brišu SAD s lica zemlje, a samo jedan cijelu Francusku, kobno načičkanu s više od 50 nuklearnih centrala. Hrvatska u svakom smislu – od ekonomije, vojske i međunarodnog značenjje do broja žitelja – jest komarac prema Ruskoj Federaciji, ali glasniji i od najglasnijeg na svijetu, majmuna urlikavca sa svojih 128 decibela.
„Kad gledam Europu i sigurnosne prilike u posljednje tri i pol godine otkako je počela brutalna ruska agresija na Ukrajinu, mislim da se svi koji se bave političkim odlučivanjem slažu da treba povećati izdvajanja za obranu (ne slažu se svi, Plenković svjesno laže, op. a.)“, tvrdi u Pragu CRO premijer. „Hrvatska želi do 2030. godine dosegnuti izdvajanje od tri posto BDP-a za obranu. Držim da će članice NATO-a u Den Haagu koncem lipnja prihvatiti cilj od pet posto (Trumpov ultimatum, op. a.), uključivo 1,5 posto za infrastrukturu dvoje nemjene. RH je, otkako sam premijer, povećao obrambena izdvajanja za više od 200 posto.
Iako članstvo Ukrajine u NATO-u trenutno nije tema ni u SAD-u, moramo nastaviti pomagati toj zemlji, čiji otpor Rusiji zahtijeva poštovanje i treba poduprijeti otvaranje prvih poglavlja članstva Ukrajine u EU. Američki predsjednik Donald Trump vidi rat u Ukrajini kao neuspjeh administracije Baracka Obame i Joe Bidena te mu je cilj postići mir neovisno o sudbini okupiranih terotorija, što je opasan presedan. Pregovarački su zahtjevi Moskve više ultimatum no mirovna ponuda, a to ju neće dovesti do cilja: ukidanja sankcija i obnove odnoa sa SAD-om.“
Do rata u Ukrajini, što pristrani i isključivi Plenković nije želio priznati niti na forumu GLOBSEC-a 2025. u Pragu – za razliku od srbijanskog šefa države Aleksandra Vučića koji je sjedio kraj njega zdesna i jedini nije bio potpisao proturuske zaključke – dovelo je agresivno širenje NATO-a na istok i spremnost Zelenskoga zbrinuti najveću vojnu prijetnju Moskvi. I to baš na granici s najvećom zemljom na Kugli, pojedinačno najmoćnijom nulearnom silom i tzv. najunosnijom nekretninom na svijetu (dvostruki dr. sc. Slavko Kulić).
Prigodom raspada SSSR-a i komunističkog tzv. istočnog lagera s vojnim alter egom NATO-u, Varšavskim paktom/ugovorom, SAD i NATO „čvrsto su obećali“ posljednjem sovjetskom vodstvu u Kremlju, Rusima, da svoju vojnu nazočnost u Europi neće širiti na istok i time ugrožavati ili prijetiti nacionalnoj sigurnosti i teritorijalnom integritetu Ruske Federacije. Lagali su. NATO je danas u svim zemljama bivšega komunističkog tzv. istočnog lagera, od nedavno i u Švedskoj i Finskoj. Unija, čije su države također članice NATO-a, širi se na (jugo)istok i opkoljava Rusku Federaciju čak s azijske strane. Plenković iz svega glasa – i gdje jest i gdje nije pozvan – drčno druka za ubrzano primanje u EU Ukrajine, Moldavije i Gruzije, ali i BiH radi „Hrvata na europskom putu“.
Valjda samo on znâ što je to, je li, tzv. princip individualnih zasluga, jer Ukrajina po tim njegovim „individualnim zaslugama“ nema uvjeta za biti članicom EU-a ni za sljedećih 100 godina. To je najkorumpiranija zemlja na Starom kontinentu i među najkorumpiranijima u svijetu. Ne udovoljava ni jednom od kriterija za prijem. À propos, Hrvatska je bila 10 godina u čekaonici, sic transit. Turska čeka više no dvostruko dulje, a Srbiju se ucjenjuje odricanjem od prijateljstva s Rusijom i priznanjem Kosova, što Vučićevom režimu ne pada na pamet. „Ako nas ne želite takve kakvi jesmo“, poručuje srbijanski predsjednik, „ni mi ne želimo vas.“
Ako međunarodni forum GLOBSEC 2025., kojem je u nekoliko dana u Pragu nazočilo cca 200 sudionika iz 90 zemalja, jest jedan od najvažnijih skupova o obrani i sigurnosti, ostao je na deklarativnoj razini svojevrsna debatnog kluba i kao takav nije iznjedrio suglasnosti na osnovi kojih je očekivati konstruktivan doprinos rješavanju globalnih kriza i izazova. Za očekivati je da će i NATO u Haagu i Europsko vijeće u Bruxellesu polučiti isti birokratski ishod koji neće većini miroljubivog, neagresivnog i ljudski empatičnog svijeta donijeti potreban mir i sigurnost no neizvjenost i strah jer su ratnohuškačkim politikama neizvjesnost i strah raison d’être toga da Kuglu drže kao svoje ćaćinstvo.
„Moramo biti spremni“
I vrapcima je na kućnom oluku jasno da – bez obzira na to kada će i kako završiti rat u Ukrajini; izraelski genocid nad Palestincima u Pojasu Gaze, na Zapadnoj obali i istočnom Jeruzalemu europskoj tzv. obitelji nije tema – Rusija niti prijeti ratom Europi, NATO-u ili pojedinačno nekoj zemlji niti za takvu čistu ludost ima potencijal. Jamačno je to jasno i CRO premijeru koji neumjesno militarizira nacionalnu politiku i plaši građane, odbijajući im od usta ionako nedostatan novac za elementarni životni standard, što će pokušati opravdati 31. srpnja 2025. u Zagrebu vojnim mimohodom cca 3000 vojnika i svom ratnom tehnikom u povodu 30. obljetnice VRA Oluje.
A ono, da tzv. Samostalnu, Neovisnu i Suverenu zaista netko napadne, bez razloga ili izazvano, taj neće biti vojno inferiorniji. I neće se uplašiti second hand Rafalea, njemačkih Leoparda, američkih Black Hawka i HIMARS-a, turskih Bayraktara… Dapače. I onda kom’ pita, kom’ tepsija!? Kaže Plenković: „Moramo biti spremni!“ Jadan neće priznati da plagira Maršala, jednog od najvećih vojskovođa u Velikom ratu i državnika 20. stoljeća: „Radimo kao da će 100 godina vladati mir, pripremajmo se kao da će sutra izbiti rat!“
A to što mu drugomandatni predsjednik RH i vrhovni zapovjednik OSRH Zoran Milanović izričito zabranjuje poslati i jednoga jedinog hrvatskog vojnika u Ukrajinu ili boriti se u tuđim ratovima – à propos, ukrajinski rat nije hrvatski rat i notorna je politička nezrelost pokazivati CRO mišiće Ruskomu medvjedu – nije bez veze podsjetiti Plenkovića na sudbinu 369. pojačane pješačke pukovnije („Vražja divizija“) u Staljingradu 1942./43. godine, gdje je od 3865 ustaških legionara preživjelo i predalo se Rusima 700. Oko 40 posto ih je poumiralo u zarobljeništvu, a 429 ih se pod zapovjedništvom ustaškog potpukovnika Marka Mesića pridružili Titovim partizanima u novoosnovanoj Prvoj samostalnoj jugoslavenskoj brigadi.
I sada bi Andrej Plenković, je li, izigravao poglavnikova alter ega, pa opet notornom proturuskom retorikom o naoružavanju huška Hrvate protiv slavenske braće u golemoj zemlji na dva kontinenta, ali i u susjedstvu, s lijeve strane Dunava. I opet za račun istih višestoljetnih kolonijalnih gospodara što su cijelu povijest koristili Hrvate kao topovsko meso u svojim ratovima i prirodnim resursima iscrpljivali njihovu pradjedovinu?
