Subotnji prosvjed “protiv HDZ-a” u Zagrebu brojčano je prilično podbacio, a i tematski je skrenuo u drugom pravcu. Ali pokazalo se da postoje ekstremne manje grupe ili “usamljeni vukovi” koji se ne bi libili ekstremnijih akcija.

Dvosatne demonstracije održane ispred “džamije” na Trgu žrtva fašizma u Zagrebu u subotu 10. rujna ove godine, u organizaciji dosad relativno nepoznate udruge “Slobodni zajedno” i njoj pridruženih organizacija, a sve pod parolom “Dajemo vam otkaz”, pripadaju danas pretežitoj vrsti prosvjeda u kojima dominira jedna pletora konspiratoloških narativa i čitav jedan svemir zavjereničkih ideja.

Govornici su se s double-decker busa, koji je služio kao stejdž, očitovali o čitavom nizu društvenih i političkih pitanja sa svojih desnih i ultradesnih stajališta. Iako su se u medijima danima prije toga te demonstracije najavljivale kao anti-hadezeovske i anti-plenkovićevske, te one koje će, prije svega, biti usmjerene protiv pljačke INA-e, skup se praktički odmah na početku prometnuo u opći napad na službenu politiku cijepljenja, u napad na LGBT zajednicu i tzv. rodnu ideologiju, a povremeno su se javljali i poricatelji klimatskih promjena, upozoravatelji na “veliki reset” i politiku globalnih elita kojima je, ako ne baš do potpunog uništenja ljudske rase, onda svakako stalo do zamijene bjelačke populacije onom migrantskom.

Dosta se govorilo i protiv briselske diktature, protiv uvođenja eura (parola “Odgoda uvođenja eura odmah”), kao i protiv Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) “koja pokušava uvesti globalni komunističko-digitalni totalitarizam”. Obećavane poruke o INI i još jednoj hadezevskoj spletki izgubile su se u potpunosti u općoj galami o najnevjerojatnijim zavjereničkim teorijama i različitim paranoidnim deluzijama prisutnima u pojedinih govornika. Recimo, jedan od njih je mrtav-hladan ustvrdio da je nekakav general dao procijepiti čitavu portugalsku naciju i da je to osnovni razlog velike smrtnosti u zadnje dvije godine u toj zemlji. Dodajmo i to da su se političari pojavili na demonstracijama tek lateralno i u manjem broju. Dalo se vidjeti Mostovu “posvudušu ” Miru Bulja i televizijskog komičara iz Domovinskog pokreta Davora Dretara Dreleta. Prosvjedom se klatario i televizijski desničar Velimir Bujanec, a povremeno je znao izviriti i iz autobusnog backstagea.

Napadi na novinare

U toj zbrci ipak su se dale nazrijeti tri teme koje su dominirale. Naravno, na prvom mjestu je antivakserska retorika koja se, sad već dvije godine, opsesivno upotrebljava u tim krugovima da bi se optužile vlasti za genetsku manipulaciju i inženjering, te za eksperimentiranje s cjepivima čije korištenje služi samo i isključivo zato da se, kako je to formulirao jedan od organizatora, “Hrvatskoj i njezinim građanima promijeni njezin nacionalni narativ”. Na drugo se mjesto po učestalosti pojavljivanja na prosvjedu plasirala tema o tzv. rodnoj ideologiji i uvođenju takvih sadržaja u školski kurikulum. Treća tema je relativno nova – napad na medije i medijske radnike i njihovo označivanje kao glavnih promotora i proizvođača laži. “Slobodni zajedno” tu ipak nisu originalni.

Kako doznajemo s drugih portala tu se oni ponašaju kao svojevrsna filijala slične njemačke organizacije pod nazivom “Querdenker” (netko tko misli samostalno i protiv struje), a čiji je rad, osim antivakserstvom, obilježen također napadima na medije, odnosno drže da je rad medija u uskoj sprezi s vladajućim snagama. Njemačke vlasti odnedavno su tu organizaciju u nekim pokrajinama stavili pod pojačanu prismotru, držeći ih, zbog njihove nasilnosti, potencijalno opasnima po ustavno-pravni poredak zemlje. U vezi s napadima na novinare, Hrvatsko novinarsko društvo izašlo je sa sljedećim podacima: “Prvo je verbalno napadnuta novinarka HTV-a i predsjednica Europske federacije novinara Maja Sever, pa novinarka Večernjeg lista Božena Matijević, da bi novinarki TV kanala Vida, Bojani Guberac, jedan od prosvjednika uz divljačko vrijeđanje grubo odgurnuo ruku u kojoj je držala mikrofon. Verbalni izljevi mržnje prema novinarstvu i novinarskoj struci išli su toliko daleko da je jedan od prosvjednika izvrijeđao čak i našeg nedavno preminulog kolegu Vladimira Matijanića.”

Da ne bi bilo baš sve unisono potrudio se jedan mladac koji se pojavio s parolom “Otkaz vatikanskoj mafiji”. A nakratko se mogao vidjeti i baner Radničke fronte s progresivnim sadržajem. Premda je entrizam taktika koju i sami znamo preporučiti u društvenim borbama, čini se da je nada da bi se s jednom ovakvom gerilskom akcijom prosvjedi mogli na neki način “kidnapirati” i preusmjeriti u dijametralno suprotni pravac ipak bila iluzorna. Dakle, od toga nije bilo ništa, jer do manje-više ideološki i na svaki drugi način dezorijentirane publike koja se vrzmala oko fontane takvi apeli jednostavno nisu dopirali. Sami organizatori su, vjerojatno, očekivali više tisuća demonstranata, ali uspjeli su mobilizirati ne više od nekoliko stotina pristalica, među kojima i čitav jedan ešalon policije u civilu, koji će na kraju i odigrati svoju ulogu.

Lone wolf

Ovakvih demonstracija u kojima je vladao konfuzni ideološki miš-maš bilo je u Hrvatskoj i ranije. Sjetimo se tzv. Facebook revolucije koja se pojavila u Zagrebu prije 11 godina i koja je na valu Arapskog proljeća i sličnih manifestacija u martu 2011. uspjela pokrenuti ne tako malu masu prosvjednika, među kojima i dobar dio onih s lijevima afilijacijama. Inaugurator tih prosvjeda je bio jedan od lidera Živog zida, Ivan Pernar, također loony političar, kao i mnogi danas, i zagovornik čitavog niza najnevjerojatnijih zavjereničkih idejnih sklopova vezanih za politiku i društvo. Međutim, na tim demonstracijama, na kojima je sudjelovao i potpisnik ovih redaka, i gdje smo “posjećivali” stanove i kuće tada aktualne premijerke Jadranke Kosor, i isto tako tada aktualnih visokopozicioniranih hadezeovaca Vladimira Šeksa i Andrije Hebranga, i pred njima izvikivali antihadezeovske parole, nije bilo nečega čega je bilo na ovim demonstracijama u prošlu subotu.

I mi smo se, dakako, naguravali s policijom, bacali jaja i slično, ali u tih sedam-osam subota koliko je pokret sveukupno trajao policija ipak nikada ni kod jednog demonstranta nije našla ni vruće ni hladno oružje. Terorizam, naime, u to doba nije bila opcija. Danas, sudeći po onome što se u subotu na prosvjedima dogodilo ispred središnjice HDZ-a, terorizam postaje nešto s čime ćemo se kao društvo susretati češće. Naime, u jednom je trenutku više osoba, vidjet će se poslije da su to bili policajci u civilu, srušilo mladića od 17 godina na zemlju i hitno ga, doslovno unijela u maricu parkiranu ispred hadezeove centrale. Kasnije se saznalo da su kod njega nađeni nož, dva molotovljeva koktela i bomba ispunjena čavlima. Taj događaj na rubu centralnog zbivanja govori da današnji demonstranti na skup više ne dolaze samo s jajima i kamenicama, nego da njihovi ruksaci znaju kriti i posve konkretno oružje.

Na rubu demonstracija događalo se još nešto, također povezano s hapšenjem potencijalnog mladog bombaša. Naime, jednoj grupici prosvjednika policija nije dala da priđe autobusnom stjedžu, jer su “tako tražili organizatori”. Međutim, ratoborna skupina od dvadeset-trideset ljudi ipak ne odustaje i probija kordon. Jedan od vođa grupe, kasnije će se ispostaviti da je riječ o Gordanu Šebalju, kutinskom članu Domovinskog pokreta, ratnom veteranu i istaknutom anti-vakserskom aktivistu, uzima megafon i obraća se svojim pristašama sa stepenica na zapadnoj strani Meštrovićevog paviljona. To što govori nije nešto što se bitno razlikuje od onoga što se može čuti s glavne pozornice, ali je interesantno to da se taj isti Šebalj pojavljivao u medijima u vrijeme kad je dvadestdvogodišnji Danijel Bezuk prije manje od dvije godinu automatskom puškom napao Banske dvore, dakle zgradu Vlade i pri tome nanio ozljede policajcu na ulazu u zgradu.

Podsjetimo, Bezuk je netom iza toga sebi presudio sam, a Hrvatska se tada suočila s tipom terorizma kakvog ovdje nema često. Šebalj se nakon toga pojavio u podcastu “Projekta Velebit”, jednog, uz televizijsku emisiju “Bujica”, od stožernih medijskih potpornja ultradesničarskom podzemlju u nas, i tamo opisao kako je Bezuk u Kutini bio zapravo radikaliziran i kako je uopće došlo do terorističkog napada. Dok nema službenog policijskog priopćenja možemo samo nagađati je li sedamnaestogodišnjak priveden na subotnjim demonstracijama bio “usamljeni vuk” ili je bio član neke ćelije, je li bio blizak moslavačkim “vukovima” ili je radikaliziran negdje drugdje. Zanimljivo, ni skoro dvije godine nakon Bezukovog napada, javnost još uvijek nije dobila punu informaciju o čemu se u slučaju Danijel Bezuk točno radilo. Dok je predsjednik države, sjetimo se i toga, taj napad obilato relativizirao (“Sve je relativno, to je i Einstein shvatio. Ne znam što znači relativizirati, to je vokabular iz Plenkovićeve maturalne radnje.” – Milanović), što i inače radi, sam premijer je oko svega toga ostao nedorečen. Tek je zaključeno da se u Bezukovom slučaju radilo o “lone wolfu”.

Ćelija na trgu

Dok je HDZ potencijalne terorističke ćelije iz nedavne prošlosti koje su nastajale u oporbenim zakucima samog HDZ-a kako-tako sam kontrolirao (Sanaderovu “revoluciju” sa splitske Rive, Karamarkove “plinare” iz zagrebačke Savske ulice i Penavine anti-ćirilične diverzante u Vukovaru), stvar je nekako šljakala. Danas, kad nekontrolirano djeluju razgnjevljeni ekstremni pojedinci, Plenković se susreće s bujanjem fenomena za koji nije sigurno da će ga uspjeti kontrolirati.

Ili problem leži u tome da je nesmjenjivost HDZ-a najveći problem, da je sama ta stranka najveće zlo za Hrvatsku i da se najbrojnija i najopasnija ćelija nalazi u kući u centru Zagreba koja je do 1941. godine bila u vlasništvu familije Rosenberger–Rosenstock.

bilten