Osnovna škola ''Milan Amruš'' jedina je škola na području Brodsko-posavske županije za odgoj i rehabilitaciju učenika s teškoćama u razvoju. Osnovna škola „Milan Amruš“ jedina je škola u Hrvatskoj koja je okružena s četiri ulice, a dvije (Nikole Zrinskog i Ksavera šandora Đalskog) svakako spadaju u najprometnije u Slavonskom Brodu. O tome i o ostalim problemima na svojoj sadržajnoj web stranici oni pišu (izdvajamo samo dijelove opisa; kliknite na link i pročitajte sve):
- Škola je sagrađena 1960.godine za učenike od I.-IV.razreda i nosila je ime OŠ ''Ivo Lola Ribar''. Nalazi se u centru grada, uz glavnu prometnicu u ulici Nikole Zrinskog 100. Na površini od oko 2.900m2 unutrašnjeg i vanjskog prostora, okružena je sa svih strana ulicama Ivana pl. Trnskog, Ksavera Šandora Đalskog i Vatroslava Lisinskog. Takva lokacija vrlo je opasna za učenike naše škole koji ne razumiju prometne situacije i ne znaju se samostalno koristiti pješačkim prijelazima na kojima nema semafora. Zbog blizine prometnice buka je prevelika pa ometa nastavu, naročito u toplijim mjesecima kada se ne mogu otvarati prozori. Vanjski prostor oko škole je premali jer se jedan njegov dio koristi kao sportsko igralište.
- Zgrada je prizemnica koja ima strop od daske i trstike, iako je saniran, krov djelomično prokišnjava. Zbog skučenog prostora dograđene su dvije učionice koje ne zadovoljavaju potrebe škole. U velikom dijelu škole prozori su truli, ne zatvaraju se dobro, boja je otpala. Vrata glavnog ulaza nisu u funkciji jer su dotrajala. Parket je truo i star, iako smo ga brusili i lakirali, crn je, neravan, škripi i često se izbacuje. Kako je namještaj u učionicama dotrajao i raspao se kada smo ga za vrijeme krečenja pomaknuli uz pomoć donacija nabavili smo novi i tako opremili gotovo sve učionice.
Podsjetimo, u školu polaze učenici sa sve većim kombiniranim smetnjama, pa je, u cilju poboljšanja rada ostvarena suradnja sa specijaliziranim ustanovama i stručnjacima različitih profila iz: Centar za slabovidnu djecu „Vinko Bek“, Centar za gluhu i nagluhu djecu „Slava Raškaj“, Centar za autizam, Centar za djecu s motoričkim poremećajima „Goljak“.
Zahvaljujući prvenstveno nastojanjima Mirjane Jakovčev, poduzetne, marne i agilne ravnateljice škole, te trudu ostalih članova školskog kolektiva, u postojećem, neadekvatnom prostoru školske zgrade dobiva se pedagoški maksimum. Očito je da uvjeti za izvođenje školske nastave za djecu s posebnim potrebama, usprkos velikim i javnost poznatim nastojanjima nastavnika, stručnih suradnika, pedagoga i psihologa, destimuliraju, limitiraju nastavni proces, te onemogućavaju primjenu svih suvremenih rehabilitacijskih programa.
Neshvatljiva je, stoga, sporost i neodgovornost nadležnih institucija, Grada, Županije i države da konačno započnu s izgradnjom nove škole. Ako zbog ničega drugoga, ono zbog nevjerovatnog položaja škole, na „otočnoj“ lokaciji, između četiri bučne ulice. Do kada ovako?