I dok je vladajuća većina početkom ožujka glatko odbila prijedlog oporbe o raspuštanju Hrvatskog sabora, HDZ i partneri nepuna će dva tjedna kasnije glasovati za raspuštanje kao uvod u parlamentarne izbore. Sada su svi glavni akteri hrvatske politike za što žurniji izlazak na izbore, ali bi se ovakva brzina nekima od njih mogla vratiti kao bumerang. Je li 2024. kao 2015. ili 2020.?

Kao što u nekim testovima postoji završna opcija 'nijedan od ponuđenih odgovora nije točan', pojedini izborni modeli u svom elementu glasovanja nude mogućnost 'nitko od navedenih'. Primjerice, birači na parlamentarnim izborima u Bugarskoj, ako su nezadovoljni svim političkim strankama i koalicijama koje se natječu za njihove glasove, mogu se odlučiti upravo za takvu mogućnost. Posljednji su izbori za bugarski parlament Narodno sobranje održani početkom travnja prošle godine i na njima je navedena opcija dobila 4,14 posto, tj. gotovo 110 tisuća glasova, čime je bila šesta po jakosti, čak ispred jedne parlamentarne stranke, populističke Ima takav narod, koja je osvojila 3,94 posto glasova i ukupno jedanaest zastupnika u novom sazivu parlamenta koji broji 240 mjesta. Bugarski birači, eto, kao i još neki u svijetu, bilo kroz ovakvu mogućnost, bilo kroz predaju takozvanih bijelih listića, mogu izraziti svoje nezadovoljstvo aktualnim političkim strankama i njihovim kandidatima na ključnim izborima.

Da je kojim slučajem ova mogućnost ozakonjena u Hrvatskoj, koliko bi 'nitko od navedenih' dobio na predstojećim izborima za Hrvatski sabor koji će datumski biti najbliži onima 1990. godine? Naime prvi demokratski višestranački izbori u Hrvatskoj održani su u dva izborna kruga, prvi krug 22./23. travnja, a drugi krug 6./7. travnja 1990. Zanimljivo je da su se parlamentarni izbori 1990. poklopili s održavanjem natjecanja za Pjesmu Eurovizije (Eurosong) u Zagrebu, u subotu 5. svibnja 1990., dok je i ove godine jedna od mogućih nedjelja za održavanje izbora za Hrvatski sabor tik do završnice Eurosonga u švedskom Malmöu u subotu 11. svibnja. I dok je prije trideset i četiri godine Tajči u Zagrebu optimistično pjevala 'Hajde da ludujemo', Baby Lasagna na sjeveru Europe brani domaće glazbene boje pjesmom o odlasku s rodne grude 'Rim tim tagi dim' te trenutačno vodi na kladionicama. Sva sreća da imamo više arena.

Što kažu 'kladionice'

Što se tiče kladionica za ovogodišnje hrvatske parlamentarne izbore, na njihovu vrhu nema promjena još otkako se 22. srpnja 2020. konstituirao odlazeći saziv Hrvatskog sabora. HDZ od svoje uvjerljive pobjede na posljednjim izborima ne silazi četvrtu godinu zaredom s prvog mjesta preferencija birača u ispitivanjima javnog mnijenja, što se nije dogodilo ni u jednom izbornom ciklusu nakon 2000., odnosno od primjene postojećeg izbornog modela i kasnijih ustavnih promjena političkog sustava i ustroja parlamenta. Čak je u prvoj polovici 2020. SDP, predvođen Davorom Bernardićem te osokoljen pobjedom Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima, nekoliko tjedana zasjeo na prvo mjesto u anketama. Sve je to promijenila pandemija koronavirusne bolesti te SDP-ovo kronično nesnalaženje i u oporbi i na vlasti. S obzirom na to da je SDP pod vodstvom Peđe Grbina sada još slabije vrednovan u ispitivanjima javnog mnijenja, a prvi čovjek stranke tek je za trećinu njihovih birača prihvatljiva opcija za šefa Vlade, je li HDZ s ovakvim rejtingom i – ovakvom oporbom uistinu miran uoči novih izbora?

Prije svega, HDZ ima težak zadatak ponoviti rezultat s izbora 5. srpnja 2020., na kojima je osvojio 66 mandata (63 mandata u deset tuzemnih izbornih jedinica, u međuvremenu prekrojenih, i tri mandata u XI. izbornoj jedinici za hrvatske državljane bez prebivališta u Republici Hrvatskoj) te 37,26 posto glasova, što je postotno najbolji rezultat stranke od 1990-ih. Pritom HDZ nikad nije ostajao na vlasti nije li na parlamentarnim izborima, također u postocima, osvajao više nego na prethodnim parlamentarnim izborima. HDZ je tako bio uspješniji 1992. nego 1990. te 1995. nego 1992., kada mu je na čelu bio utemeljitelj Franjo Tuđman.

Nakon što se HDZ vratio na vlast, 2003., na sljedećim izborima 2007., kada je obranio većinu, također je bio uspješniji nego četiri godine ranije. Isti se niz ponovio 2015., 2016. te 2020., pri čemu je u tom razdoblju stranka, osim postotkom podrške birača, rasla brojem zastupničkih mandata: 59 (2015.), 61 (2016.) i 66 (2020.). Hoće li se ovog proljeća dogoditi da stranka, na čijem je čelu osam godina Andrej Plenković, osvoji i manji postotak glasova birača i manji broj saborskih mandata te svejedno ostane na vlasti predvodeći novu parlamentarnu većinu? Takvo je što moguće upravo zato što ni u SDP-u i njegovoj koaliciji ni u drugim suparnicima zasad nema dovoljno jakog izazivača koji bi mogao preokrenuti izborni rezultat. No HDZ-u i njegovu predsjedniku ni u tom slučaju ne može biti svejedno zadrži li vlast s manjim postotkom glasova i osobito brojem zastupnika u Hrvatskom saboru.

Jer – minimalni broj od sedamdeset i šest zastupnica i zastupnika koji u novom sazivu Sabora odlučuju o parlamentarnoj većini te, sukladno tomu, o Vladi, jest postojan. I do njega treba doći. Prije četiri godine to je bilo relativno lako jer se HDZ-u doslovce u izbornoj noći pridružilo svih osam zastupnika nacionalnih manjina te po jedan iz redova HNS-a i Reformista Radimira Čačića. On je ovaj put dio SDP-ove 'kobasičaste' koalicije, kako ju je opisao Plenković, a ne 'hobotnice', kako vladajuće opisuju iz oporbe. I jednima i drugima odjednom se žuri na 'brže-bolje' izbore. HDZ-ova je većina promptno odbila prijedlog oporbe o samoraspuštanju Hrvatskog sabora početkom ožujka da bi ekspresno organizirala glasovanje o tome za desetak dana. Očito HDZ računa na travanjsko povećanje plaća u javnom i državnom sektoru, kao i mirovina, uz sustavno naglašavanje uvođenja eura, ulaska u šengenski prostor, izgradnju Pelješkog mosta, druge cijevi tunela kroz Učku i ostalih infrastrukturnih projekata te milijardi uloženih u gospodarstvo, obnovu i socijalne programe. Dakako, oporba na to odgovara isticanjem dugogodišnje korupcije na mnoštvu primjera, uključujući samu Vladu, inflacije koja je među najvišima u Europskoj uniji, sredstava koja su na raspolaganju zahvaljujući upravo inflaciji i Uniji te otklizavanja u autokratske obrasce ponašanja kontrolama medija i pravosuđa.

Samo jednom na redovite parlamentarne izbore

Samoraspuštanje aktualnog saziva Hrvatskog sabora potvrđuje da je Hrvatska od osamostaljenja 1991. imala samo jedne redovite parlamentarne izbore, i to 2000., dok su se doslovce svi ostali održali zbog prijevremenog samoraspuštanja parlamenta, najčešće tik do ustavnog završetka mandata, primjerice 2007., a samo jednom nepunu godinu dana nakon prethodnih izbora, 2016. Na svim je tim prijevremenim parlamentarnim izborima, osim 2011., pobjeđivao HDZ, tempirajući trenutak održavanja izbora koji je bio optimalan za vladajuću stranku i njezine redovito podređene koalicijske partnere, poput aktualnih HSLS-a i HNS-a, koji u nacionalnom političkom prostoru de facto više niti ne postoje. HDZ-u se stoga i sada žuri na izbore kako bi kapitalizirao sve moguće rezultate upravljanja zemljom, ponajviše jer mu se suprotstavlja gotovo ista skupina suparnika kao i 2020., od još slabijeg SDP-a s još nepopularnijim predsjednikom, preko reduciranog Mosta, s kojim je HDZ dvaput neuspješno sastavljao Vladu, zatim platforme Možemo!, koja je nakon izbora 2020. te osobito nakon lokalnih izbora 2021. odskočila, ali se učincima upravljanja Zagrebom i tumačenjima izbornih nastupa koji će u konačnici najviše koristiti HDZ-u vraća ondje gdje je bila prije četiri godine, do Domovinskog pokreta koji bez Miroslava Škore cilja na položaj HDZ-ova mogućega koalicijskog partnera.

S obzirom na mogući odnos snaga u kojem bi HDZ izgubio na podršci u odnosu na 2020., a oporbene stranke ostale na manje-više istim postotcima ili se ponešto spustile, naposljetku će odlučivati upravo – taj odnos snaga. Naime osim prelaska prirodnog izbornog praga u pojedinim izbornim jedinicama (može biti veći od zakonskog izbornog praga od pet posto, što se potvrdilo u više slučajeva), za osvojeni broj mandata za pojedine liste najvažnije će biti brojčane razlike među tim listama, a koje i određuju završni učinak D'Hondtove metode preračunavanja glasova u mandate. HDZ, kao i dalje vodeća stranka u ispitivanjima javnog mnijenja, s monolitnim vodstvom i željom ostanka na vlasti, u startu je u prednosti pred ostalim strankama i koalicijama koje se natječu. HDZ je zapravo malokad bio Hrvatska 'demokratska' zajednica, a redovito Hrvatska 'drživlast' zajednica, te se tako ponaša i sada, u osvit novih parlamentarnih izbora. Da Hrvatska kojim slučajem, kao i Bugarska, na izborima ima opciju 'nitko od navedenih', HDZ bi sigurno našao način da i nju učini koalicijskim partnerom. Jer – kada netko drži državnu vreću s novcem, i 'nitko' može postati 'netko'.

tportal