Kad bih svaki dan iz sebe cijedio sebe

istisnuo bih plazmu ispunjenu antitijelima –

igrom, znatiželjom, traganjem, promjenom –

odgovorima na ulaske ravnodušnosti.

 

Moje tijelo moj nosač snova na javi

nije se branilo od prodora divljih barbara

mržnje i ljubavi – iskrenih razarača

okamina duha i zavjeta iz prošlosti.

 

Branilo se od vojski bezlične ravnodušnosti

jer ona osujećuje suparništvo svjetla i tame

štiti od propadanja beznađe i besmisao

kao formalin u teglama žute leševe djece.