Narodi koji ne uče iz povijesti ponavljaju greške

 

Opća skupština Ujedinjenih naroda u petak je usvojila Rezoluciju koja poziva na "trenutačno, trajno i održivo humanitarno primirje" između izraelskih snaga i militantnih snaga Hamasa u Gazi. Također zahtijeva "kontinuirano, dostatno i nesmetano" osiguravanje zaliha i usluga potrebnih za spašavanje života civila zarobljenih unutar izraelske okupacije, a s obzirom na to da novinska izvješća sugeriraju da je Izrael proširio kopnene operacije i intenzivirao svoju kampanju bombardiranja. 

Tako stoji u priopćenju Ujedinjenih naroda objavljenom u petak navečer po našem vremenu.

Za donošenje Rezolucije bila je potrebna dvotrećinska većina svih glasova na  Općoj skupštini UN-a te je ostvarena sa 121 za, 45 suzdržanih i 14 protiv glasova. Uz Izrael i Sjedinjene Američke Države, protiv su bile četiri članice Europske unije – Austrija, Češka, Hrvatska i Mađarska, dvije zemlje Južne Amerike – Gvatemala i Paragvaj – te pacifičke otočne zemlje: Fidži, Maršalovi Otoci, Mikronezija, Nauru, Papua Nova Gvineja i Tonga. Njemačka i Srbija glasale su suzdržano, dok je najhrabrija bila Slovenija glasajući za humanitarnu rezoluciju.

Šok i nevjerica proširile su se u petak navečer Hrvatskom kada se pročulo da je naša zemlja glasala protiv Rezolucije kojom se tražilo održivo primirje u Palestini i osiguravanje nužnih humanitarnih konvoja. Vijest je stigla nekoliko sati nakon informacije da Gaza od tog trenutka nema nikakvu komunikaciju s vanjskim svijetom te da je nestao čak i internet. Putem neslužbenih kanala stižu vijesti da je Izrael u tunele ispod Gaze pustio nervni plin, što će, ako se pokaže točnim, predstavljati zločin protiv čovječnosti. 

U istom ciklusu vijesti primamo i informacije o zabranjenom prosvjedu Izraelaca u Izraelu. Prema anketi na 522 Izraelca, koju je proveo Lazar Research Institute za izraelski dnevnik Maariv, 49 posto, odnosno gotovo polovica građana Izraela zalaže se za odgodu kopnene invazije na Gazu. Naspram tome samo 29 posto Izraelaca vjeruje da vojska mora odmah pokrenuti veliku kopnenu operaciju u Gazi, dok je 22 odgovorilo da nemaju konkretan odgovor. Maariv primjećuje da je u prošlotjednoj anketi većina sudionika, njih 65 posto, podržavala kopnenu operaciju velikih razmjera u Pojasu Gaze. 

Anketa je također otkrila nagli pad popularnosti stranke Likud, koju vodi premijer Benjamin Netanyahu. Da se izbori vode danas, Likud bi vjerojatno osvojio samo 19 mjesta, u usporedbi s 32 mjesta, koliko trenutno ima. Ne prosvjeduju, međutim, Židovi samo u Izraelu. Sinoć je, prema pisanju Times of Israel, od tisuću okupljenih privedeno čak 200 aktivista inicijative Jewish Voices for Peace (Židovi za mir!) koji su blokirali željezničku postaju Grand Central Terminal na Manhattanu protiveći se nastavku okupacije Gaze. I oni protestiraju pod sloganom: Ne u moje ime!

Ipak, službena izraelska politika i njezini najveći saveznici proglašavaju antisemitima sve koji se usuđuju razumjeti, ali i problematizirati odluke i diskurs Izraela i Palestine pa onda i jednako polarizirane odluke svih drugih zemalja. Tako je ovoga tjedna Izrael za antisemitizam ili neozbiljnost optužio Ujedinjene narode i Amnesty International, i tako dalje. A neizravno i polovicu vlastitog naroda. U Hrvatskoj je Židovska općina Zagreb izišla iz Antifašističke lige Hrvatske zbog poziva na prestanak sukoba i osude zločina. 

Najapsurdnija je ipak činjenica da je šefica njemačkih Socijaldemokrata "otkazala" Bernieja Sandersa, američkog demokrata čiji su roditelji preživjeli holokaust, zbog pozivanja na mir u Palestini. 

Najvažniji argument Izraela da im se pusti da rade što god žele s tuđim životima polako se formulira kao moralna ucjena zbog povijesnih nepravda prema tom narodu u Europi. Ali taj problem transgeneracijske traume dublji je od povijesti samo prošloga stoljeća. Za razumijevanje izraelske nesigurnosti u bilo kojem geografskom kontekstu važno je razumjeti da je i u najdubljoj povijesti, kad je semitsko pleme naraslo toliko da se tek počinjalo međusobno raslojavati u različite društvene skupine – ono što su danas Izraelci, a u biblijsko doba bili su dominantni narodi Judeje – predstavljalo najomraženiju i od starta proganjanu skupinu ljudi u civilizacijskom krugu ranog brončanog doba. 

Na primjer, biblijsko Babilonsko ropstvo i sve druge progone Židova u europskom civilizacijskom krugu ne treba gledati kao izolirano mjesto u povijesti, nego kao uzrok za radikalni osjećaj neprihvaćenosti i nesigurnosti. Narod koji trpi progone tisućama godina na brojnim kontinentima, zaista nije imao izbora nego izgraditi ideologiju utvrđivanja na jedinom području koje smatraju vlastitom zemljom. 

Gorko držanje Izraela za Palestinu ne može se stoga početi promatrati s 1948. godinom i osnivanjem Države Izrael, kao ni upadima grčkih naroda iz grada Pilosa koji su postali Filistejci, a danas Palestinci. Dok se danas Palestinci jezikom i genetski više ne razlikuju od ostalih semitskih naroda, Izraelci su kroz sva stoljeća filistejske integracije doživljavali samo sve dublju izolaciju. Pretvorilo ih je to silom prilika u danas najinteligentniji, najprogonjeniji i najsnalažljiviji narod na svijetu. I zaista, takva izdržljivost je impresivna i vrijedna divljenja. 

Ali sve ove vrline ne čine državnu politiku nepogrešivom. To da se polovica Izraelaca protivi potezima vlastite zemlje vrijedno je naklona. 

Sličnim povijesnim događajima možemo smatrati otpor naroda Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu. Tada je "tiha većina" gerilskim borbama i nevjerojatnom političkom i terenskom organizacijom, kao jedina zemlja na svijetu, okupila narodne mase pod istom željom za slobodu i mir. Narodi Jugoslavije tada su stajali zajedno s proganjanim Židovima na istoj strani povijesti iako je službena politika u Hrvatskoj bila fašistička i kvislinška Nezavisna Država Hrvatska. 

Nešto donekle slično događalo se u vrijeme Vijetnamskog rata u Sjedinjenim Američkim Državama s prosvjedima mladih protiv rata na drugom kraju svijeta. Tamo se promijenila kultura, ali službena politika je i dalje ista sve ove dekade kasnije. 

Ne možemo reći da je otpor Izraelaca nešto novo, ali je impresivniji od analognih primjera upravo zbog milenija neslobode i progona. Kroz kakvu god prizmu društvenih i vrijednosnih predrasuda da promatramo vlastitu regiju, ne možemo kazati da mi ovdje ne znamo što je sloboda i što znači boriti se na istoj strani s potlačenima. Isto vrijedi i za SAD, ali ne vrijedi za Državu Izrael. Njihovi stanovnici, naime, ne znaju što znači takva sloboda i sigurnost.

Povijesni razlozi koji su doveli do situacije u kojoj se trenutno nalazimo savršeno su transparentni, no moralna kategorija iz koje se izraelskoj politici daje bezuvjetna podrška za genocid u Gazi nije. I nije pogrešno nazivati ono što se događa u Gazi genocidom. Jasno je to i u službenom diskursu Izraela, koji govori o rješavanju Palestinaca zauvijek. To se zaista ne može dopustiti, ma kolike povijesne dugove Europa imala prema tom narodu. Jedna nepravda ne opravdava drugu.

Cijeli se svijet trenutno nalazi na vrlo ključnoj točki u povijesti. Ovo je sukob koji svi dobro poznajemo, iako su naše motivacije za odabir strane strogo povijesno i kulturološki uvjetovane. Ovo je sukob u kojem narodi ne stoje iza politika svojih država. Ali, isto tako, ovo je sukob koji nadilazi etničke, religijske, klasne i druge podjele. Ovo je sukob demokratskih glasova koji na svim svojim platformama polako, ali sigurno formuliraju globalni demokratski odgovor na aktualnu krizu na Bliskom istoku. Ovo je sukob u kojem napokon učimo sagledati političke i mirovne izazove izvan tradicionalnih kategorija poput "nacionalnih jedinstava". Po ovom pitanju u većini zemalja ne može biti nacionalnog jedinstva. S binarnim podjelama mora biti gotovo. Razumjeti palestinske žrtve nije antisemitizam. Onaj dio Izraelaca koji se protivi politikama vlastite države nisu antisemiti.

Baš kao što je moguće vidjeti obje izraelske pozicije u ovom sukobu – i one žrtve i one agresora – isto je moguće i s Palestincima. Moguće je osuditi Hamasov napad od 7. listopada ove godine, i istovremeno tražiti prekid vatre i održivo primirje. Ne samo što je moguće, nego čak i kada djeluje kontradiktorno, to je jedina ispravna pozicija.

Ispravne pozicije ne grade se odabirom jedne od dviju ponuđenih opcija, nego pronalaženjem treće. One koja vodi, barem za početak, ka "održivom" primirju, a dugoročno i trajnom miru. 

Kako to ostvariti, ne znam, niti itko od nas mora znati i ponuditi konačno rješenje za milenijima duge sukobe, ali moramo prihvatiti da svi ciklusi ratovanja, pa i primirja, nisu riješili problem. Naš izazov stoga ne leži u tome tko će prvi baciti više bombi, nego kako nadići vlastita ograničenja. Priznati da ne znamo rješenje za sukob Izraela i Palestine, ne znači da moramo podržavati nasilje. Nasilje Hamasa ne opravdava nasilje izraelske politike. Obje strane su žrtve i obje su agresori.

Zbog svega toga je logika kojom je hrvatska diplomacija objasnila svoju poziciju potpuno promašena. Kao prvo, Hrvatska je iz Drugog svjetskog rata izašla kao pobjednica, i to kakva. Kao dio Jugoslavije, bila je to kruna stoljećima maštane i izborene neovisnosti. Kao dio Jugoslavije, Hrvatska je i u Drugom svjetskom ratu našla treću poziciju, između dvije vatre. Nazvali smo je Nesvrstanima. Toga više nema.

Sada nam službena politika pak prekraja povijest pa našoj generaciji pripisuje dugove poražene strane Hrvatske s kojom su se obračunale i koje su se odrekle generacije naših djedova. Dug jednog dijela Hrvatske prema Židovima vraćen je još tokom Drugog svjetskog rata. Stoga je važno čuti da u Hrvatskoj ima glasova koji ne prihvaćaju ovu binarnu podjelu i moralnu ucjenu prema kojoj je cijela Hrvatska dužna tiho promatrati genocid zato što je kvislinška poražena politika iz sredine 20. stoljeća ponovo uzela maha. Naša je povijesna dužnost da se ponovo suprotstavimo povijesnim nepravdama.

Hrvatska stoga mora promijeniti svoj glas u Ujedinjenim narodima. Ako to nije moguće zbog forme, onda moramo promijeniti formalizam. Ova odluka ne može ostati. Na sličnom je, čini se, tragu i predsjednik Republike Zoran Milanović pa se nadamo da će makar on uspješno zastupati mišljenja ove druge Hrvatske, one koja je dobila Drugi svjetski rat, a sada je se lažno optužuje za antisemitizam. Biti protiv genocida ne znači biti antisemit. Upravo suprotno, znači bazičnu empatiju prema ljudima koje ne poznajemo. Znači zalaganje za tuđe pravo na slobodu, mir i sigurnost.

Posljedice razaranja u Gazi Foto: EPA/MOHAMMED SABER

Budući da nigdje u medijima u Hrvatskoj nije preveden tekst Rezolucije (A/ES-10/L.25) protiv koje je naša diplomacija glasala, izdvojili smo njezine najvažnije dijelove:

Opća skupština Ujedinjenih naroda:

  • Osuđuje sve činove nasilja usmjerene protiv palestinskih i izraelskih civila, uključujući sva djela terorizma i neselektivne napade, kao i sva djela provociranja, huškanja i destrukcije.
  • Podsjeća na potrebu poštivanja načela razlikovanja, nužnosti, proporcionalnost i oprez u vođenju neprijateljstava.
  • Ističe da se civili moraju zaštititi, sukladno međunarodnom humanitarnom pravu i ljudskim pravima, te žalimo za teškim civilnim žrtvama i rasprostranjenosti razaranja.
  • Ističe potrebu za postizanjem odgovornosti naglašavajući važnost osiguravanja neovisnih i transparentnih istraga u skladu s međunarodnim standardima.
  • Izražava ozbiljnu zabrinutost zbog katastrofalne humanitarne situacije u Gazi i golemim posljedicama za civilno stanovništvo, koje uglavnom obuhvaćaju djecu, te naglašava potrebu za punim, trenutnim, sigurnim, nesmetanim i održivim humanitarnim pristupom.
  • Izražava snažnu podršku naporima glavnog tajnika i njegovim pozivima na trenutačni i neograničeni pristup humanitarne pomoći kako bi se odgovorilo na najosnovnije potrebe palestinskog civilnog stanovništva u Pojasu Gaze, naglašavajući poruku glavnog tajnika da hrana, voda, lijekovi i gorivo moraju biti održivi i u velikim razmjerima te izražava zahvalnost za ključnu ulogu koju je u tom pogledu odigrao Egipat.
  • Izražava snažnu podršku svim regionalnim i međunarodnim naporima usmjerenim na postizanje trenutnog prekida neprijateljstava, osiguravanje zaštite civila i pružanje humanitarne pomoći.

 

Opća skupština UN-a:

  1. Poziva na hitno, trajno i održivo humanitarno primirje koje vodi ka prekidu neprijateljstava.
  2. Zahtijeva da sve strane odmah i u potpunosti ispune svoje obaveze prema međunarodnom pravu, uključujući međunarodno humanitarno pravo i međunarodna ljudska prava, posebno u pogledu zaštite civila i civilnih objekata, kao i zaštite humanitarnog osoblja, osoba te borbenih i humanitarnih objekata i sredstava, da se omogući i olakša humanitarni pristup osnovnim potrepštinama i uslugama kako bi se doprlo do svih civila u Gazi kojima je u ovome trenutku potrebna pomoć.
  3. Također zahtijeva neposredno, kontinuirano, dovoljno i nesmetano pružanje osnovnih dobara i usluga civilima diljem Pojasa Gaze, uključujući, ali ne ograničavajući se na vodu, hranu, medicinske potrepštine, gorivo i električnu energiju, naglašavajući imperativ, prema međunarodnom humanitarnom pravu, da se osigura da civili ne budu lišeni resursa nužnih za preživljavanje.
  4. Poziva na trenutnu, punu, trajnu, sigurnu i neometanu humanitarnu pomoć i pristup Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku i druge humanitarne agencije Ujedinjenih naroda i njihovih provedbenih partnera, Međunarodnog odbora Crvenoga križa i svih ostalih humanitarnih organizacije koje podržavaju humanitarna načela i pružaju hitnu pomoć civilima u Pojasu Gaze, potiče uspostavu humanitarnih koridora i drugih inicijativa za olakšavanje dostave humanitarne pomoći civilima te pozdravlja napore u tom pogledu.
  5. Također poziva Izrael kao okupacijsku silu, da odustane od zahtjeva kojim od palestinskih civila i osoblja Ujedinjenih naroda, humanitarnih i medicinskih radnika, traži da evakuiraju sva područja u Pojasu Gaze sjeverno od Wadi Gaze i presele se na jug Gaze, podsjeća i ponavlja da su civili zaštićeni međunarodnim humanitarnim pravom i trebaju primati humanitarnu pomoć gdje god se nalazili, i ponavlja potrebu poduzimanja odgovarajućih koraka kako bi se osigurala sigurnost i dobrobit civila, posebice djece, te njihova zaštita i omogućavanje njihove sigurnosti u pokretu.
  6. Čvrsto odbacuje sve pokušaje prisilnog premještanja palestinske civilne populacije.
  7. Poziva na hitno i bezuvjetno oslobađanje svih civila koje se nezakonito drži u zatočeništvu te traži njihovu sigurnost i dobrobit i humano postupanje prema njima, u skladu s međunarodnim pravom.
  8. Također poziva na poštivanje i zaštitu, u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom, svih civilnih i humanitarnih objekata, uključujući bolnice i druge zdravstvene ustanove, kao i njihovih prijevoznih sredstava i opreme, škola, mjesta bogoslužja i objekata Ujedinjenih naroda, kao i sveg humanitarnog i medicinskog osoblja i novinara, medijskih radnika te povezanog osoblja koji se nalaze usred oružanog sukoba u regiji.
  9. Naglašava posebno ozbiljan učinak koji oružani sukob ima na žene i djecu, uključujući izbjeglice i raseljene osobe, kao i druge civile koji mogu biti posebno ranjivi, uključujući osobe s invaliditetom i starije osobe.
  10. Također naglašava potrebu hitne uspostave mehanizma za osiguranje zaštite palestinskog civilnog stanovništva, u skladu s međunarodnim pravom i relevantnim rezolucijama Ujedinjenih naroda.
  11. Nadalje naglašava važnost mehanizma humanitarnog obavješćivanja da se osigura zaštita objekata Ujedinjenih naroda i svih humanitarnih objekata te nesmetano kretanje konvoja pomoći.
  12. Naglašava važnost sprječavanja daljnje destabilizacije i eskalacije nasilja u regiji te u tom smislu poziva sve strane na maksimalnu suzdržanost, kao i sve one koji imaju utjecaj na njih da rade na tom cilju.
  13. Ponovo potvrđuje da se pravedno i trajno rješenje izraelsko-palestinskog sukoba može postići samo mirnim putem, na temelju relevantnih rezolucija Ujedinjenih naroda i u skladu s međunarodnim pravom, a na temelju dvodržavnog rješenja.
  14. Odlučuje privremeno prekinuti 10. hitnu izvanrednu sjednicu i ovlašćuje predsjednika Opće skupštine da nastavi sastanak na zahtjev država članica.

forum.tm