[caption id="attachment_96051" align="alignleft" width="460"] Uskrsla ustaška ikonografija[/caption]
Eto, neki dan, teško zaobilazni Anto Đapić, ogorčen na osporavanje pozdrava ZDS, poziva udruge branitelja da organiziraju referendum o „spornom“ pozdravu. Jer, da nije riječ o ustaškom, već starohrvatskom pozdravu.
Da ne bismo lamentirali kao desničarske spodobe, uvjerene da su svi Hrvati tukci i da ne znaju misliti nego slušati tlapnje razno-raznih ekstremista, zavirio sam malo i u literaturu i tu tzv. prošlost spornog pozdrava u Hrvata.
Tko i kada je koristio taj pozdrav?
Evo što kaže literatura:
„Izraz "Za dom" (bez završetka "spremni") prvi put se spominje u neutralnoj verziji, 1684., u spjevu, Odiljenje sigetsko, o Opsadi Sigeta, kojeg je napisao Pavao Ritter Vitezović. Izraz se spominje i u operi, Nikola Šubić Zrinjski, koju je 1876. godine skladao Ivan Zajc, te u nekoliko brojeva književnog časopisa, Danica, iz 19. stoljeća. Izraz "Za dom" također je dokumentiran kao pozdrav u varaždinskom tjedniku, Hrvatsko jedinstvo, u broju iz 1939. godine.“
Dakle, jasno i glasno, to nije pozdrav kojim su se ljudi međusobno masovno pozdravljali, već je sporadični izričaj u nekim „umjetničkim“ djelima (Ritter Vitezović, Zajc), a ponegdje u Danici i varaždinskom tjedniku ( uoči II svj. rata)..
Pravu primjenu, na žalost, dobio je u vrijeme NDH, iako su ga pripadnici ustaškog pokreta koristili i ranije. Priloženi „preslik“ dokumenta nedvosmisleno dokazuje kako je glasio taj pozdrav.
No, uz pisani ili glasovni, ovaj pozdrav imao je i fizičku manifestaciju u vidu fašističkog pozdrava, o čemu literatura (ukratko) kaže:.
„Rimski pozdrav (latinski Saluto romano) je gesta kojom se ruka, najčešće desna, ispruži s dlanovima okrenutim prema tlu i spojenim prstima. Unatoč naziva kao i tradicionalnog tumačenja kako potječe iz doba starog Rima gdje se navodno rabio u službene svrhe, u službenu uporabu uveden je tek u fašističkoj Italiji, a taj su običaj kasnije preuzeli i drugi fašistički režimi i pokreti, uključujući nacionalsocijalističku Njemačku gdje je službeno uvedena inačica poznata kao Hitlerov pozdrav. Nakon Drugoga svjetskog rata je brojnim državama javno korištenje rimskog pozdrava zabranjeno zakonom. „
Nisam siguran da su Ritter- Vitezović i Zajc koristili ovu gestu, ali ustaše su prihvatili taj fašistički oblik pozdravljanja. Jasno, jer su bili kvislinška tvorevina u službi fašističke Italije i nacističke Njemačke!
Ako je u brojnim državama ovaj pozdrav zakonom zabranjen, nema nikakvog opravdanja, da se službeni pozdrav iz vremena zločinačke tvorevine NDH rehabilitira i ponovo korist, već da ga se i kod nas zabrani!
To što su ga koristili HOS-ovci, nije razlog da ga koriste i ostali pripadnici hrvatskog naroda, pogotovo što su bili paravojska, s ne baš skrivenim namjerama. Na to je ukazivalo i njihovo odijevanje, o čemu govori i ovaj citat: „… U pojedinim slučajevima zabilježena je uporaba i crnih kape s ustaškim oznakama koje su i oblikom podsjećale na ustaške iz Drugog svjetskog rata“.
HOS-ovci na položajima kod Brčkog u Bosanskoj Posavini
Pripadnici IX. bojne HOS-a nakon rata
A da apsurd oko spornog „pozdrava“ bude još veći, evo jedne činjenice protiv rehabilitacije ZDS:
„Ranih 1950-ih, dio hrvatske emigracije pavelićevskog izvorišta napustio je pozdrav „Za dom spremni!“, smatrajući ga politički kompromitirajućim.“
Pametnom dosta!
I na koncu, odakle Đapiću pravo da sve braniteljske udruge svrstava u kategoriju HOS-ovskog poimanja Domovinskog rata? Zbor Narodne Garde, odnosno HV imali su jasnu zadaću: Obraniti hrvatski teritorij, a HOS-ovci izvorno pucaju i do Drine (vidi tekstove o financiranju HOS-a).
Zato ću svima koji sanjaju Drinu (očigledno je iz spornog pozdrava), završiti parafrazirajući stih iz jednog vica:
A za dom mogu biti spremni huligani (popravni dom), ljudi treće životne dobi (starački dom) ili osobe s teškoćama (dom za osobe s posebnim potrebama). Ja za sada ne priželjkujem niti jedan!
Eto, neki dan, teško zaobilazni Anto Đapić, ogorčen na osporavanje pozdrava ZDS, poziva udruge branitelja da organiziraju referendum o „spornom“ pozdravu. Jer, da nije riječ o ustaškom, već starohrvatskom pozdravu.
Da ne bismo lamentirali kao desničarske spodobe, uvjerene da su svi Hrvati tukci i da ne znaju misliti nego slušati tlapnje razno-raznih ekstremista, zavirio sam malo i u literaturu i tu tzv. prošlost spornog pozdrava u Hrvata.
Tko i kada je koristio taj pozdrav?
Evo što kaže literatura:
„Izraz "Za dom" (bez završetka "spremni") prvi put se spominje u neutralnoj verziji, 1684., u spjevu, Odiljenje sigetsko, o Opsadi Sigeta, kojeg je napisao Pavao Ritter Vitezović. Izraz se spominje i u operi, Nikola Šubić Zrinjski, koju je 1876. godine skladao Ivan Zajc, te u nekoliko brojeva književnog časopisa, Danica, iz 19. stoljeća. Izraz "Za dom" također je dokumentiran kao pozdrav u varaždinskom tjedniku, Hrvatsko jedinstvo, u broju iz 1939. godine.“
Dakle, jasno i glasno, to nije pozdrav kojim su se ljudi međusobno masovno pozdravljali, već je sporadični izričaj u nekim „umjetničkim“ djelima (Ritter Vitezović, Zajc), a ponegdje u Danici i varaždinskom tjedniku ( uoči II svj. rata)..
Pravu primjenu, na žalost, dobio je u vrijeme NDH, iako su ga pripadnici ustaškog pokreta koristili i ranije. Priloženi „preslik“ dokumenta nedvosmisleno dokazuje kako je glasio taj pozdrav.
No, uz pisani ili glasovni, ovaj pozdrav imao je i fizičku manifestaciju u vidu fašističkog pozdrava, o čemu literatura (ukratko) kaže:.
„Rimski pozdrav (latinski Saluto romano) je gesta kojom se ruka, najčešće desna, ispruži s dlanovima okrenutim prema tlu i spojenim prstima. Unatoč naziva kao i tradicionalnog tumačenja kako potječe iz doba starog Rima gdje se navodno rabio u službene svrhe, u službenu uporabu uveden je tek u fašističkoj Italiji, a taj su običaj kasnije preuzeli i drugi fašistički režimi i pokreti, uključujući nacionalsocijalističku Njemačku gdje je službeno uvedena inačica poznata kao Hitlerov pozdrav. Nakon Drugoga svjetskog rata je brojnim državama javno korištenje rimskog pozdrava zabranjeno zakonom. „
Nisam siguran da su Ritter- Vitezović i Zajc koristili ovu gestu, ali ustaše su prihvatili taj fašistički oblik pozdravljanja. Jasno, jer su bili kvislinška tvorevina u službi fašističke Italije i nacističke Njemačke!
Ako je u brojnim državama ovaj pozdrav zakonom zabranjen, nema nikakvog opravdanja, da se službeni pozdrav iz vremena zločinačke tvorevine NDH rehabilitira i ponovo korist, već da ga se i kod nas zabrani!
To što su ga koristili HOS-ovci, nije razlog da ga koriste i ostali pripadnici hrvatskog naroda, pogotovo što su bili paravojska, s ne baš skrivenim namjerama. Na to je ukazivalo i njihovo odijevanje, o čemu govori i ovaj citat: „… U pojedinim slučajevima zabilježena je uporaba i crnih kape s ustaškim oznakama koje su i oblikom podsjećale na ustaške iz Drugog svjetskog rata“.
HOS-ovci na položajima kod Brčkog u Bosanskoj Posavini
Pripadnici IX. bojne HOS-a nakon rata
A da apsurd oko spornog „pozdrava“ bude još veći, evo jedne činjenice protiv rehabilitacije ZDS:
„Ranih 1950-ih, dio hrvatske emigracije pavelićevskog izvorišta napustio je pozdrav „Za dom spremni!“, smatrajući ga politički kompromitirajućim.“
Pametnom dosta!
I na koncu, odakle Đapiću pravo da sve braniteljske udruge svrstava u kategoriju HOS-ovskog poimanja Domovinskog rata? Zbor Narodne Garde, odnosno HV imali su jasnu zadaću: Obraniti hrvatski teritorij, a HOS-ovci izvorno pucaju i do Drine (vidi tekstove o financiranju HOS-a).
Zato ću svima koji sanjaju Drinu (očigledno je iz spornog pozdrava), završiti parafrazirajući stih iz jednog vica:
E moj Tunjo, utjeram ti strini,
Kog bi k..ca radio na Drini?
A za dom mogu biti spremni huligani (popravni dom), ljudi treće životne dobi (starački dom) ili osobe s teškoćama (dom za osobe s posebnim potrebama). Ja za sada ne priželjkujem niti jedan!
