Hajka zbog lajka organizirana je prije svega zato da bi se iz fokusa javnosti maknuo sramotan skup o Jasenovcu, održan u hrvatskom Saboru i HDZ-ova uloga u tom užasu. To je jedini smisao histeriziranja oko jednog usputnog lajka Dalije Orešković. Njeni su stavovi o Domovinskom ratu i braniteljima poznati i ni po čemu problematični
Sramotno, skandalozno, dosad neviđeno – zgrozio se Gordan Jandroković. Šefa Sabora nije konsterniralo prošlotjedno gostovanje apologeta Endehazije pod krovom institucije kojoj je na čelu. Ne, za nastup negatora zločinačkog karaktera ustaškog logora Jasenovac nije rekao da je sramotan, skandalozan i dosad neviđen. Samo je oprao ruke od odgovornosti za njihov ulazak u najvišu instituciju hrvatske države. Premda u povijesti današnje Hrvatske teško da je bilo sramotnijeg i skandaloznijeg događaja. Ali Jandrokovića uzrujava nešto posve drugo. Više od onih koji Jasenovac predstavljaju kao radni logor u kojem nije bilo masovnog ubijanja i koji predlažu da se NDH uvrsti u hrvatski Ustav, uzrujao ga je jedan lajk jedne saborske zastupnice na društvenim mrežama. Lajk Dalije Orešković promptno je proglasio dosad neviđenom sramotom i skandalom.
Hajka HDZ-a
Dalija Orešković lajkala je komentar u kojem se, između ostaloga, Jeana-Michela Nicoliera, Francuza koji je kao branitelj Vukovara ubijen na Ovčari i čiji su posmrtni ostaci nedavno, nakon skoro 34 godine konačno pronađeni, naziva plaćenikom. HDZ je zbog njenog lajka pokrenuo pravu hajku. Prvo je HDZ-ov šatoraš Deur, danas saborski zastupnik, s govornice hrvatskog parlamenta Daliju Orešković optužio da je poginulog Nicoliera nazvala plaćenikom – što jednostavno nije istina – insinuirajući da je protivnica „vrijednosti na kojima je nastala hrvatska država“. Odmah potom HDZ je sazvao konferenciju za novinare na kojoj su tražili da se kompletna ljevica očituje o njenom lajku i da ga osudi, tvrdeći da je riječ o uvredi cijelog Domovinskog rata. Optužbe je povrh svega Jandroković svojim izjavama dosolio, što je rezultiralo provalom progoniteljskih strasti. Zastupnica Dalija Orešković izvrgnuta je žestokoj, prljavoj kampanji, u kojoj joj se prijeti nasiljem, izgonom iz Hrvatske, čak i likvidacijom. Prijetnje uopće nisu bezazlene. Na neke je i policija morala reagirati. Tko će biti odgovoran ako se Daliji Orešković nešto dogodi – HDZ-ov Deur, koji blebeće ono što mu stranačke službe naruče ili šef stranke, usto i premijer, bez čijeg se naloga i suglasnosti takve kampanje ne pokreću?
Hajka zbog lajka organizirana je prije svega zato da bi se iz fokusa javnosti maknuo sramotan skup o Jasenovcu, održan u hrvatskom Saboru i HDZ-ova uloga u tom užasu. To je jedini smisao histeriziranja oko jednog usputnog lajka Dalije Orešković. Njeni su stavovi o Domovinskom ratu i braniteljima poznati i ni po čemu problematični. O braniteljima govori relativno često, na afirmativan način. Osporava samo njihovo instrumentaliziranje za HDZ-ove potrebe i sve napadnije vezanje Domovinskog rata uz ustaško nasljeđe. Što Plenkovićevu družbu sigurno jako žulja. Nakon svega, prilično je zastrašujuće otkriće da HDZ ima volje i kapaciteta za praćenje i evidentiranje lajkova po društvenim mrežama. Da opoziciju detaljno prati, arhivirajući do sitnica čak i podatke o njihovoj korespondenciji na Fejsu, kako bi ih po potrebi mogao koristiti. Tako je i spornu objavu Dalije Orešković, staru oko dva mjeseca, baš sada odlučio reaktualizirati.
Još je strašnije da su sadržaj njenog teksta spremni falsificirati. Dalija Orešković je toplo i s velikim poštovanjem pisala o poginulom vojnom pilotu Rudolfu Perešinu koji je u listopadu 1991. MIG-om preletio iz JNA i uključio se u obranu Hrvatske. Nicoliera je kao plaćenika spomenuo jedan od njenih komentatora, koji se predstavio kao branitelj razočaran preferiranjem jedne veteranske grupacije na račun nekih drugih. Termin plaćenik ima negativnu konotaciju, ali Tomo Egredžija, bivši pripadnik Tigrova, povodom ovog slučaja na Facebooku piše da „nitko nije za kikiriki bio u ratu“. „Svi smo devedesetih ratovali za plaću, na određeni način svi smo bili plaćenici“, kaže pa tvrdi da se na nazivanje Nicoliera plaćenikom “najviše uvrijede lažni domoljubi i hadezeova klatež, branitelji koji nakon pada Vukovara više rata nisu ni osjetili, ali taj isti Vukovar debelo koriste za svoju promidžbu i na kostima žrtava odlično žive“. Egredžija upozorava da se oko Nicolierova imena sada gradi mit koji političari iskorištavaju za vlastite potrebe. U HDZ-u ga nazivaju herojem, na njegovu slučaju pokušavajući stvoriti dojam, lažni, da Dalija Orešković i kompletna ljevica osporavaju Domovinski rat i veteransku populaciju, dok su oni, jelte, njihovi branitelji. Premda je SDP-ov ministar Fred Matić uvrstio Nicoliera u braniteljski popis i obitelji je riješio statusna pitanja, a bivši ga je predsjednik Ivo Josipović posmrtno i odlikovao.
Da država pred revizionističkom navalom nije podvila rep, njeni bi dometi, vrlo vjerojatno, ostali ograničeni. Skandalozni skup u Saboru nije tek izdvojen incident. Riječ je o nizu manifestacija sličnog, crnokošuljaškog naboja koje mic po mic plave Hrvatsku. Nova je samo razina – državni parlament – koju su ustašoidi osvojili i zaposjeli
Orkestrirani linč
Najstrašniji su ipak razmjeri HDZ-ove perverzije. Činjenica da se Plenkovićeva vlast pokazala spremnom da na potpuno izmišljenoj optužbi krene u orkestrirano blaćenje i linč jedne žene samo zato da bi smanjila zgražanje javnosti zbog njihova asistiranja skupu koji je falsificiranjem istine o Jasenovcu udario na ustavne temelje hrvatske države. Jandroković je reagirao mlako. Tvrdeći da nije imao pravnih mogućnosti da ga spriječi. Odgovornost adresirajući strankama koje su ga organizirale. Ali kad u saborskoj raspravi čuje nešto što mu ne paše, žučljivo zna skočiti. Sve do toga da zastupnike kažnjava ili naziva pogrdnim imenima. Primjerice, smećem. Revizionistički skup o Jasenovcu nije nazvao smećem. Premda su mu u Saboru čitav kontejner istovarili. Osim toga, jedna je HDZ-ova zastupnica, potpredsjednica stranačke organizacije u Zagrebu, proustaškom derneku u Saboru nazočila, otvoreno pozdravljajući njegovo održavanje. Teško bi se negdje drugdje u civiliziranom svijetu takva blamaža mogla dogoditi: da retušeri nacifašističkih zločina gostuju u parlamentu.
Negacionističke teze
A nije da se nije moglo znati. Ništa od onoga što se na tom odvratnom skupu u Saboru dogodilo nije bilo iznenađenje. Pogotovo to ne može biti za HDZ koji – vidjeli smo – pozorno prati čak i lajkove po društvenim mrežama. Vladajući su sigurno znali što bi Igor Vukić s drugovima mogao govoriti. Nekadašnji novinar, danas samozvani znanstvenik, povijesni je revizionizam pretvorio u biznis. Oni koji ga prate znaju da nije povjesničar i ne bavi se istraživanjem povijesnih činjenica, nego njihovom tendencioznom selekcijom. Njegova je družba, ovoga puta pod krinkom znanstvene analize, plasirala svoje stare, dobro poznate negacionističke teze. Svoj su zloćudni performans nazvali „Znanstveni pristup istraživanju žrtava Jasenovca“, ali u onome što se od njih može čuti nikakve znanosti nema. Jasenovac, po njima, nije bio logor smrti, nego radni logor, u kojem „nije bilo masovnih, serijskih ubijanja“. Zatočenici su, tvrde, uglavnom umirali od bolesti ili iscrpljenosti. Mladi su tamo „dolazili vlastitom voljom“ zbog prakse u uglednim majstorskim radionicama, stariji se „zabavljali uz gitare“. Vukić je opskurni ples vampira garnirao prijedlogom da se NDH uvrsti u hrvatski Ustav. Njihove su cinične i odurne izjave u potpunoj opreci s ozbiljnim, zaista znanstveno utvrđenim činjenicama. U Javnoj ustanovi Spomen područje Jasenovac raspolažu s poimeničnim podacima za više od 83.000 žrtava, od toga više od 20.000 djece. Slično navode i najrelevantniji muzeji Holokausta u Jeruzalemu i Washingtonu.
Kontaminiranje Sabora podvalama o Jasenovcu šteti, naravno, ugledu i interesima hrvatske države. Ali državni vrh o tome uglavnom šuti. Predsjednik se Sabora izmotava kako bi vlastitu odgovornost za tu strahotu relativizirao i zataškao. Predsjednik Vlade tvrdi da je riječ o političkoj provokaciji dviju političkih stranaka, ali nema petlje da bude frajer pa da se poplavi proustaškog desničarenja odupre, što drugima podrugljivo zna preporučiti. Ni predsjednik se Republike ovoga puta ne oglašava iako je svojedobno prema afirmaciji ZDS-a i cijelog tog endehazijskog bagaža znao biti vrlo kritičan. Državno odvjetništvo također nije trznulo. Premda je javno odobravanje, poricanje ili znatno umanjivanje zločina genocida kazneno djelo. Ali Turudić je valjda još zabavljen privođenjem ostarjelih partizanki pa mu ustaše promiču. Ustavni bi sud o protuustavnom revivalu ustašluka također imao što reći, ali ni od njih glasa čuti nije.
Oglasili su se predstavnici Srba koji tvrde da provalu povijesnog revizionizma u Sabor doživljavaju kao egzistencijalnu prijetnju pa najavljuju da će protiv Vukića i drugova podnijeti kaznenu prijavu. Ognjen Kraus, koji se otpočetka uporno protivio formuli o dvostrukim konotacijama ZDS-a, predviđajući da će se iz tog kukavičjeg jajeta izleći pogubne posljedice, ali je u tome ostao usamljen, sada u ime Židovske zajednice umorno i malo rezignirano kaže da nije na žrtvama da se bave retušerima konclogora u Jasenovcu, najvećeg ali samo jednog od pedesetak ustaških logora, koliko ih je bilo na teritoriju NDH, nego je to posao hrvatske države.
Podvijanje repa
Međutim, oni koji imaju vlast u Hrvatskoj bave se lajkovima kako bi zametnuli tragove. Od marginalija prave najveći problem u državi, tom kulisom pokušavajući sakriti vlastitu ulogu u eskalaciji proustaškog desničarenja. Uloga je vlasti u toj sramoti značajna, možda i ključna. Da država pred revizionističkom navalom nije podvila rep, njeni bi dometi, vrlo vjerojatno, ostali ograničeni. Skandalozni skup u Saboru nije tek izdvojen incident. Riječ je o nizu manifestacija sličnog, crnokošuljaškog naboja koje mic po mic plave Hrvatsku. Nova je samo razina – državni parlament – koju su ustašoidi osvojili i zaposjeli. Odnosno, na koju ih je vlast svojim kukavičkim špekulacijama pripustila.
