Linija života: Premijer Plenković, šaptač destruktorima

Nisu problem šačice gnjevnih, ponegdje i nasilnički raspoloženih veterana, golobradih navijača i sličnih destrukciji sklonih grupacija. Problem je država koja ništa ne poduzima da bi se njihov razarački pohod mogao zaustaviti. Koja se ne usudi braniti demokratske vrijednosti i sustav. Problem je vlast koja funkcionira kao šaptač destruktorima

Hrvatska se pretvara u Mrdušu Donju. Civilizacijsku provinciju kojom primitivci vladaju. Recentni događaji kao da su prepisani iz čuvene, prije točno šezdeset godina napisane groteske velikog Ive Brešana „Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“ koja je šibala po tadašnjem režimu i njegovim Bukarama, partijskim sekretarima koji su po nekoj zabiti Dalmatinske zagore odlučili po svome uprizoriti Shakespearea. Aktualna situacija podsjeća i na ono što je bilo kasnije, kada je djelo na jedvite jade konačno izvedeno, na užas tadašnjih boračkih organizacija, koje su uvrijeđene gromovito tvrdile da Brešan ruši državu, pa se „bandi provokatora“ prijetilo i bombama. Relativno davna prošlost kao da se ovih dana odlučila ponoviti. Samo se Bukara sada zove, recimo, Nediljko Genda. Kolovođa onih koji su iz Benkovca svojom galamom i prijetnjom nasiljem potjerali jedan festival kulture. Sličan će se obrazac i drugdje pokušati aktivirati – u Šibeniku, protiv još jednog dijelu branitelja nepoćudnog festivala, pa po zagrebačkim fasadama gdje se grafitima najavljuje nasilje prema bardovima kulture. Hrvatska ovoga ljeta ubrzano postaje Gendoland.

Bijesni pohod

Genda se široj javnosti predstavio kad je u Benkovcu, na čelu jedne veteranske skupine, udružene s grupom mladih navijača, sve skandirajući ustaški ZDS, u maršu prosvjeda protiv tamošnjeg festivala nasrnuo na jednu od njegovih akterica. Napali su novinarku Melitu Vrsaljko, vičući joj da je kurva, a i neka ju je šaka strefila. Svojim su bijesnim pohodom na koncu uspjeli spriječiti održavanje festivala. Organizatori su ga iz sigurnosnih razloga otkazali. Nekoliko dana kasnije repriza u Šibeniku. Neke su braniteljske udruge odlučile nasrnuti na Festival alternative i ljevice, koji se pod imenom FALIŠ održava već 13 godina zaredom. Potpuno ga neosnovano proglašavajući ideološkom priredbom, odnosno političkim skupom, doslovce, antihrvatske ljevice. Ne isključuju ni ponavljanje Gendina scenarija. Potom neka splitska veteranska organizacija izvolijeva zahtijevati da svi kulturni sadržaji u državi budu usuglašeni sa saborskom Deklaracijom o Domovinskom ratu. Od premijera Plenkovića također traže obustavu financiranj

Nekako u isto vrijeme po Zagrebu će osvanuti jezivi, otvoreno prijeteći grafiti. Na zgradi u kojoj živi pisac i novinar Miljenko Jergović ispisana je poruka da „jedne kolovoške noći neće dobro proći“. Potom još jedan u kojoj ga se naziva četnikom, uz spominjanje na isti način „Dalile“, što je vjerojatno adresirano saborskoj zastupnici Daliji Orešković. Prvi je grafit potpisan s „Naša država Naša pravila“. Nedovoljno za detektiranje autora, ali očito je da neki nasilnici, neki od onih koji su drugima spremni prijetiti smrću, Hrvatsku smatraju svojom, po njihovim siledžijskim pravilima porihtanom državom.

Ovoga je ljeta Andrej Plenković sam sebe striptizirao. Car je definitivno gol. Njegov se debakl više ne može ni kamuflirati ni pokrpati. FOTO: Neva Zganec/PIXSELL

Laž i obmana

Što je razlog ove pogromaške poplave? Zbog čega se dio branitelja pretvara u zabranitelje i bijesno diže protiv najvažnijih hrvatskih umjetnika i smotri kulture, tvrdeći da se njihovim djelima i programima osjećaju uvrijeđenima? Kad se malo razgrnu argumenti koje navode, sve su to trice i kučine. Laž i obmana. U Benkovcu ih je najviše smetalo, kako su sami govorili, promoviranje bratstva i jedinstva. A onda se otkrilo da Gendina kći Emily zarađuje kao cajka, pjevajući između ostalog i Cecine pjesme, pjesme udovice ratnog zločinca Arkana, iza kojeg su u Vukovaru i po istočnoj Slavoniji ostali krvavi tragovi. Tako se priča o navodno povrijeđenim braniteljskim osjećajima i domoljubnom razlogu pobune neslavno raspala. Kao što se izmišljenom pokazala i insinuacija da se festivalima u Benkovcu i Šibeniku izjednačavaju žrtva i agresor. Protiv agresora, vidimo, Gendini nemaju ništa, a žrtve selektiraju. Tako se Nediljko izričito usprotivio namjeravanom prikazivanju filma ‘’Mirotvorac’’ koji se bavi sudbinom ubijenog

Provala je braniteljskih zabranitelja povezana s desničarskim histeriziranjem Hrvatske koje nakon crnokošuljaških, ustaškim ZDS-om zadojenih Thompsonovih koncerata u Zagrebu i Sinju sve više eskalira. Ali je isto tako jasno povezana i s vlašću. Pobunjenici iz Šibenika otvoreno to priznaju. Priznaju da im je s vrha države, iz Vlade, stigao znak. Protiv FALIŠ-a se dosad nisu bunili jer su društveni uvjeti za to bili nepovoljni. Ali okolnosti su se sada promijenile pa premijeru Plenkoviću posebno zahvaljuju jer im je za njihove pohode i obračune s nepoćudnima osigurao poticajne okolnosti. Slobodno mogu prakticirati i ustašluke i zabrane onih koje proglase lošim Hrvatima i „narodnim neprijateljima“. Osim toga, nasilje je u Benkovcu gromoglasno odšutio. Reagirao je sa zakašnjenjem od tjedan dana, tek kada su mu braniteljske udruge ministricu kulture počele problematizirati. Ali je, pozivajući na smirivanje, ipak jasno stao na stranu veteranske hajdučije. Razumije, rekao je, nezadovoljstvo dijela branitelja, da bi potom lažno ustvrdio kako su organizatori benkovačkog festivala svoje navodno pretjerivanje s njihovim provociranjem i sami priznali. Napadnutog je faktički proglasio krivcem za agresiju.

Reakcija na prijetnje Jergoviću još je skandaloznija. Vlada ga u svojoj izjavi implicitno optužuje za poticanje netolerancije, dok za sebe tvrdi da je promicatelj tolerantnog i uključivog ozračja u hrvatskom društvu. Što će pisci prijetećih grafita vrlo vjerojatno shvatiti kao ohrabrenje. Ali kad se zanemari forma i oljušti šušur riječi kojima se služe, između njihovih retorika, retorike vlasti i retorike političkog podzemlja, zapravo postoji zapanjujuća sličnost. Razlika je u stilu, u obrazovanju, u kulturi, ali sukus je poruka gotovo identičan. Plenković zna govoriti „Mogu što hoću“. Smrtopisne grafite autori potpisuju s „Naša država Naša pravila“. U oba slučaja Hrvatska se tretira kao vlasništvo nekog pojedinca ili grupe. U moru proustaškog desničarenja premijer napada ljevicu kao izvor svih zala u državi. Veteranski hahari, sa ZDS-om na usnama, također nasrću na, kako kažu, protuhrvatsku ljevicu. O čemu je zapravo u Hrvatskoj riječ vrlo je plastično ovih dana pokazao HDZ-ov europarlamentarac Tomislav Sokol koji će vrlo zapjenjeno javno podržati zabranitelje, proglašavajući festival u Benkovcu „pokušajem nametanja ljevičarskog anacionalnog narativa sprdanja s Domovinskim ratom“ da bi sav nabrušen na koncu poručio kako „tako više neće ići“.

Instrument HDZ-a

A kako će to ubuduće ići u Hrvatskoj? HDZ je braniteljske udruge dosad koristio kao svoju pretorijansku gardu. Žestoko ih ekstremizirajući čim bi se našao u opoziciji. U takvoj ih situaciji redovito pretvara u instrument za protudemokratske pučeve i ulično rušenje legalno izabrane vlasti. Ivo Sanader je organizirao svoju Rivu, s urnebesnim braniteljskim prosvjedom protiv vlade SDP-ova Ivice Račana i suradnje s Haškim sudom, da bi nakon izborne pobjede sve optužene Tribunalu sam izručio. Protiv vlasti predsjednika Ive Josipovića i premijera Zorana Milanovića HDZ je 2014. pokrenuo šatorašku pobunu, s opsadom Ministarstva branitelja, jurišom na Markov trg i zgradu vlade te plinskim bocama posred Savske, šokantnim sredstvima kojima su hrvatsku državu praktično držali u izvanrednom stanju gotovo godinu i pol dana, sve dok izborima ljevica nije bila smijenjena. Trenutno za takvim aktiviranjem braniteljskih udruga nema nikakva razloga. HDZ je čvrsto na vlasti, opozicija – unatoč velikom nezadovoljstvu građana – one

Ali veteranski se korpus svejedno pokušava uzbuniti. Zabraniteljskim se operacijama sada zaokružuje njegova subnorizacija. Dio se braniteljskih formacija više ne razlikuje od nekadašnjeg SUBNOR-a, boračke organizacije bivše države, čiji su pripadnici, vazda budni, funkcionirali kao čuvari revolucije. Pa su svojim cenzorskim intervencijama dojadili svima u Jugoslaviji. Ovi danas isto ograničavaju slobode, lažnim domoljubljem teroriziraju ljude. Znanje i umjetnost tumače kao subverziju. Izdaju države. Hrvatsku pokušavaju vratiti u jednoumlje. U kojem bi svaka kritička misao bila neprijateljski akt. To je točka suglasnosti s njihovim političkim sponzorima. Povlađivanje navali brutalnih braniteljskih skupina premijeru neće pomoći. U javnosti će ga još više omrznuti. Rezultat ljeta u kojem je Andrej Plenković sam sebe striptizirao. Car je definitivno gol. Njegov se debakl više ne može ni kamuflirati ni pokrpati. Nisu problem šačice gnjevnih, ponegdje i nasilnički raspoloženih veterana, golobradih navijača i sličn

nacional