Najveći su izborni dobitnici: brutalnoj difamacijskoj kampanji izloženi zagrebački gradonačelnik Tomašević, nakon debakla na predsjedničkim izborima oporavljeni HDZ i dvije relativno nove žene – Marija Selak Raspudić i Iva Rinčić.
Andrej Plenković u izbornoj je noći sav nasmiješen procvjetao. U lokalne je izbore ušao grogiran impresivnom pobjedom Zorana Milanovića na predsjedničkim izborima, iz nedjeljnih izbora izlazi kao da tog bolnog poraza nikada nije ni bilo. Sam priznaje da upravo u tome vidi najveću važnost recentnih izbora. “Potpuno su anulirali predsjedničke izbore“, kaže. Hrvatsku su vratili u prethodno, po njemu, normalno stanje HDZ-ove potpune dominacije. “Stavili su stvari na svoje mjesto“. Po vlastitu stranku vrlo povoljne rezultate izbora vidi kao potvrdu velikih uspjeha svoje vlade. Čak i u Zagrebu, u kojemu unatoč svim svojim naporima pobjedu koalicije gradonačelnika Tomaševića nije uspio spriječiti, njegove su zasluge, tvrdi, kapitalne. “Zagreb ide naprijed ogromnim koracima zahvaljujući mojoj vladi“, uobičajeno će skromno rezimirati.
Hrvatska klizi u jednostranačje
Uz Tomaševića, koji je na izborima u Zagrebu trijumfirao, HDZ je sigurno veliki dobitnik lokalnih izbora. Hrvatska se prije pola godine u predsjedničkim izborima crveno bila obojila, sada se opet sve zaplavilo. HDZ vodi u 16 županija, s tim da je u šest pobjedu ostvario već u prvom krugu. Ništa od svojih utvrda nisu izgubili, stranka je uspjela zadržati većinu dosadašnjih pozicija. Ni veliki im gradovi više nisu nedohvatni. U Osijeku njihov je gradonačelnik Ivan Radić velikom pobjedom obranio mandat, u Splitu Tomislav Šuta puše za vratom gradonačelniku Puljku, Sisak su nakon dvanaest godina oteli SDP-u. U Zagrebu se HDZ u drugi krug nije uspio probiti, ali će u gradskoj skupštini imati više zastupnika nego dosad. Sve to unatoč anketnim podbačajima koji su u posljednje vrijeme najavljivali njihovu smjenu s mjesta prve stranke u državi. Nakon lokalnih se izbora takva mogućnost čini potpuno nerealnom. Najviše zahvaljujući ogromnoj indisponiranosti SDP-a.
Veliki uspjeh Radića u Osijeku implicira dvije, po Plenkovićevu poziciju važne činjenice. Dobra je ona da se njegova tiha smjena generacija pokazuje ispravnom. Mladi lavovi, koje je na lokalnim izborima poslao u utakmicu – Radić, Šuta u Splitu, Erlić u Zadru – djeluju pristojno, što im osigurava visoku razinu popularnosti, a što je za ostale njegove kadrovske akvizicije nemoguće reći. Loša je ona da je za Radićevu pobjedu najzaslužniji Plenkovićev unutarstranački rival Ivan Anušić, koji se na ovim izborima potvrdio kao veliki gazda Slavonije. Premda su u izbornoj noći, uzajamnim komplimentiranjem, zasluge složno podijelili, napetost između njih dvojice ostaje. U bitku za HDZ-ovu pobjedu premijer je uključio cijelu državu. Državne resurse nemilice angažirajući za stranačke potrebe. Postignutim će rezultatima konsolidirati i vlastitu, u posljednje vrijeme ozbiljno poljuljanu poziciju. Dobro za HDZ, koji sve više postaje državna partija. Loše za Hrvatsku, koja sve više – kako upozorava Jadranka Kosor – klizi u jednostranačje. O čemu svjedoči i porazan podatak da su se u skoro petini lokalnih jedinica u nedjelju dogodili izbori bez izbora. Odnosno bez konkurencije. U izbornom se bubnju našao samo po jedan, uglavnom HDZ-ov kandidat. Opasnu će redukciju demokracije Plenkovićeva sljedba tumačiti kao vlastiti veliki uspjeh.
Zagrebački je gradonačelnik Tomašević uspio ostvariti još snažniju i uvjerljiviju pobjedu. Usto, sam protiv cijelog konglomerata državnih struktura, od Bačićeva ministarstva koje mu uporno ruši GUP, do DORH-a, čije su aktivnosti u aferi Hipodrom tempirali oni koji mu pokušavaju srušiti rejting. Svemu tome unatoč, ili usprkos, rezultati su bolji od očekivanih. Tomaševiću je do pobjede u nedjelju malo falilo. Prije četiri je godine prvi krug završio s 45 posto glasova, sada je dobio nešto više od 47 posto. S velikom prednošću u drugi krug ide s Marijom Selak Raspudić, koja je osvojila trostruko manje glasova. Sve je ostale konkurente glatko pomeo, bez obzira na to koliko su moćne mreže, podzemne i nadzemne, iza nekih od njih stajale. Pobijedio je i DORH koji mu neke predizborno tempirane afere pokušava prikrpati. Većinu u gradskoj skupštini, jaču nego što je imao u dosadašnjem mandatu, također je uspio osigurati. Odluka se o zajedničkom izlasku na izbore sa SDP-om pokazala ispravnom. Naravno, kao što i sam kaže, ništa još nije gotovo. Očekuje ga još dva tjedna vrlo vjerojatno brutalno prljave kampanje. Gospođa Selak Raspudić tvrdi da prava utakmica tek počinje. Vjerojatno se uzda u vlastitu elokventnost. Tomašević ispravno aludira da se Zagrebom počela baviti prije otprilike mjesec dana. Njegova je pobjeda – s obećanjem da se neće dati zaustaviti nikakvim podmetanjima, zastrašivanjem ni prijetnjama – bitna za cijelu Hrvatsku.
Politički uzlet žena
Treći su dobitnik lokalnih izbora neka velika iznenađenja koja su se u nedjelju dogodila. Prije svega politički uzlet dviju nezavisnih žena. Premda se Mariji Selak Raspudić ne mogu ostvariti snovi o tome da preuzme funkciju kingmakera nove vlasti u Zagrebu, ona će ulazak u drugi krug sigurno iskoristiti da na nacionalnoj razini ojača svoju poziciju. Kampanja za lokalne izbore bila je samo sredstvo kojim se pritom poslužila. Lijevo orijentirana Iva Rinčić, kandidatkinja šest manjih stranaka, koja s oko 40 posto glasova ima ozbiljne izglede da postane nova gradonačelnica Rijeke, vjerojatno je najveća senzacija izbora. Može se dičiti onim što nitko dosad nije mogao postići – detronizirala je SDP. Nakon više od tri desetljeća otela je Rijeku iz SDP-ovih ruku. Vlastitom zaslugom, ali prije svega zahvaljujući potpuno suicidalnoj kadrovskoj politici stare, lijene i letargične ljevice. Profesor Ivan Rimac tvrdi da je u svojim lijevim stavovima Iva Rinčić mnogo artikuliranija od SDP-a.
Najveći je gubitnik izbora Socijaldemokratska partija. Premda su im istraživanja prognozirala solidan rezultat, od čega su ambicije na Ibleru eksplodirale pa su lokalne izbore glasno najavljivali kao točku preokreta i početak HDZ-ova kraja. Prizemljenje je zato bilo mnogo bolnije. SDP gubi svoja tradicionalna uporišta. Pobijeđen je u Sisku, po svoj će prilici ostati i bez Rijeke. Ni jedan novi grad nije osvojio. Zadržao je Koprivnicu i Varaždin, gdje je gradonačelnik Bosilj, unatoč DORH-ovim smicalicama, uvjerljivo obranio mandat. U Zagrebu se šlepaju uz Možemo! i Tomaševića, kao junior partner. Županije koje bi SDP u drugom krugu mogao osvojiti slaba su kompenzacija za ono što je otpalo. Stranački šef Siniša Hajdaš Dončić u izbornoj će noći izmucati nekoliko rečenica kojima debakl pokušava relativizirati. Perući ruke, odgovornost izričito adresira na lokalne organizacije. Premda je svojom lošom kadrovskom politikom kumovao reputacijskim i izbornim gubicima. U Zagrebu je – čast izuzecima! – na listu stavio široj javnosti nepoznate ljude, smanjujući tako atraktivnost cijele reprezentacije. U Splitu je na Puljka poslao svadljivog i suspektnim aranžmanima kompromitiranog Matijevića, što je samo HDZ moglo obradovati. U Rijeci je umjesto lošeg dosadašnjeg gradonačelnika Marka Filipovića dao kandidirati njegovu zamjenicu Sandru Krpan, na čemu su se i stranka i njeno biračko tijelo oštro podijelili, pa je Iva Rinčić profitirala. Uglavnom, umjesto najavljenog oporavka, SDP je sam sebi pucao u nogu. Opet pokazuje znake fatalnog propadanja.
Turudićeva uloga u kampanji
Drugi je veliki gubitnik lokalnih izbora glavni državni odvjetnik Ivan Turudić koji na izborima, naravno, nije izravno sudjelovao, ali se u kampanju jako uključio. Njegovo se kriminaliziranje HDZ-ove konkurencije, tempirana potraga za aferama u opozicijskim redovima, pokazalo kontraproduktivnim. Nakon što je sjajnim rezultatom ponovno osvojio mjesto gradonačelnika Varaždina, SDP-ov se Bosilj našalio tvrdeći kako birači više vjeruju njemu nego HDZ-u i Uskoku. Slično se dogodilo i s aferom Hipodrom.
Premda je malo falilo da se zbog zaštitarskih mućki i Tomašević nađe u Remetincu – to je valjda planirano upriličiti uoči drugog izbornog kruga – na što upućuju ne samo insajderske informacije, nego i činjenica da samo nekoliko sati prije izborne šutnje dolazi izgleda do velikog obrata: u slučaju Hipodrom osumnjičeni su Galići priznali krivnju i istražiteljima ispričali kako su stotine tisuća eura dijelili s pritvorenim Tomaševićevim upraviteljem Kostanjevićem.
Na serviranu je lopticu premijer Plenković spremno reagirao. “Maske su pale“, promptno je ustvrdio, javno tumačeći kako to priznanje i za Tomaševića i za Možemo! mijenja situaciju, e da bi zaključio kako je priča o tome da su oni fini i pošteni sada „dokazano neodrživa“.
Dokazano neodrživa? Na osnovu svjedočenja dvojice aktera grabeži, nesumnjivo zainteresiranih za popravljanje vlastite pozicije? Maske su stvarno pale. Ali s aferom Hipodrom pale su maske onih koji je koriste kao instrument za prekomjerno granatiranje vlasti u Zagrebu. Padaju maske u Vladi. Kojima – zanimljivo – u ovom slučaju zloćudni Lex AP ništa ne znači. Koji se vole pozivati na presumpciju nevinosti, ali samo kad njima treba. Nitko nije kriv dok se pravomoćno ne utvrdi suprotno, ako je riječ o HDZ-ovim ljudima. Za druge taj pravni mehanizam, izgleda, ne važi. Čak i da nije studirao pravo, premijer bi Plenković morao znati da su njegova tumačenja potpuno falična. Da u aferi Hipodrom još ništa nije dokazano, pa on svojim izjavama prejudicira Tomaševićevu krivnju. Publika je prema takvom rezonu vrlo skeptična. Birači su redom kaznili i posmicali gotovo sve koji su istragu DORH-a agresivno koristili protiv vlasti u Zagrebu. Koji su političku utakmicu odlučili voditi prigodno forsiranim aferama. Osim Bernardića – Pernardića, potpuno pernariziranog bivšeg šefa SDP-a, nitko se od te bučne gomile upitnih moralizatora nije uspio probiti u zagrebačku skupštinu.
Podzemlje u političkim procesima
Treću najveću gubitničku družbu čine stranke i skupine koje su se politički potrošile . U Zagrebu šareno društvo bandićevaca, u Istri IDS, čiji je šef Dalibor Paus nakon lomova u stranci odmah u izbornoj noći dao ostavku, Most na jugu Hrvatske, gdje se prvi ljudi te stranke, Petrov u dubrovačkoj županiji i Grmoja u rodnom Metkoviću, bore za preživljavanje. Najznačajniji je potop strančica koje su se izlegle iz ostatka ostataka ostavštine pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Bandića. Razočarani Kalinić, notorni Lovrić, u velikoj mjeri i Bernardić, ekipa koja je DORH-ove aktivnosti pretvarala u otvoreno proglašavanje gradonačelnika Zagreba glavom zločinačke organizacije. Većina ih posve skandalozno zazivajući njegovo hapšenje. U petak navečer, pred zatvaranje kampanje, Lovrić će tako otvoreno tvrditi kako bi – samo da je DORH ažurniji – Tomašević “već bio tamo gdje mu je mjesto, gdje je svim kriminalcima mjesto, a to je u Remetincu“. Politička je eliminacija takvih beskrupuloznih likova korisna za zdravlje nacije. Još je važnije da se s njihovim izbacivanjem iz igre zatvara pristup – da budemo blagi – i onim interesnim grupacijama koje su ih u političku bitku, kao svoje kandidate, poslale. Nikad se dosad, valjda, još nije dogodilo da se podzemlje na tako eksplicitan način, kao sada na izborima u Zagrebu, uključuje u političke procese. Zato je njihov ishod važan za cijelu Hrvatsku.
Lako je moguće da će dobar vjetar u svojim jedrima Plenković pokušati iskoristiti kako bi prijevremenim parlamentarnim izborima stvari u državi ustrojio onako kako bi njemu to odgovaralo. Kako bi raskinuo nekomfornu mu i nemilu koaliciju s nestajućim desničarskim DP-om, dodatno podebljao svoju nadmoć nad ponovno posrnulim SDP-om i zapečatio svoju osobnu svevlast.
