Plenkovićeve su izjave mnogo opasnije jer dolaze od premijera i zato što njegova pješadija blati i napada antifašističke marševe, ali on je u revizionizmu otišao mnogo dalje, sve do implicitnog stava da je NDH bila bolja od SR Hrvatske. Pritom samog sebe i svoju vlast proglašavajući jedinim čuvarima – on će reći: branom – normalne Hrvatske
Za hrvatskog je premijera ustaška NDH manje zlo od predratne, socijalističke Hrvatske. Otvoreno to izjavljuje. Komentirajući recentni antifašistički marš u četiri hrvatska grada, Andrej Plenković ustvrdio je da se njegova vlast protivi onima koji bi „htjeli neku revitalizaciju NDH“, što je za njega minorno, ni bitno ni relevantno u današnjem hrvatskom društvu, ali se, kaže, „još više protivimo i ovima koji bi se vraćali u neke balkanske i jugoslavenske okvire“.
Njegova je izjava skandaloznija od svih skandaloznih gadosti kojima su njegovi stranački drugovi antifašiste napali. Strašnija je od optužbi ministra obrane Anušića koji je požurio da prosvjede označi kao projugoslavenske, tvrdeći da su antifašisti marširali „protiv Hrvatske“. Gora od objave HDZ-ova saborskog zastupnika i bivšeg splitskog gradonačelnika Opare, koji sudionike antifašističkih okupljanja naziva „jugoslavenskom gamadi“ i potpuno ih sumanuto optužuje za namjeru obnavljanja Jugoslavije. Opasnija od galimatijasa Anušićeve pulenice, županice Tramišak, koja govori o takozvanim antifašistima i tvrdi da antifašizma u Hrvatskoj nije ni bilo, a da su ovi koji su se tako zvali „bili gori fašisti od fašizma i nacizma do tada“. Premijerove su riječi malignije i od zloćudnog stava HVIDRA-e, koju vodi HDZ-ov teškaš Đakić, a koja povodom izlaska antifašista na ulice poručuje da je „velikosrpska ideologija metastazirala“. Plenkovićeve su izjave mnogo opasnije jer dolaze od premijera. Opasnije su i zato što njegova pješadija blati i napada antifašističke marševe, ali on je u revizionizmu otišao mnogo dalje, sve do implicitnog stava da je NDH bila bolja od SR Hrvatske. Pritom samog sebe i svoju vlast proglašavajući jedinim čuvarima – on će reći: branom – normalne Hrvatske.
I Plenković je trebao marširati
Ništa u reagiranju vladajućih na antifašistički marš velike brojnosti nije bilo normalno. Bilo bi normalno da su se prvi ljudi hrvatske države uključili u povorku. Bilo bi normalno da je predsjednik Republike izašao u šetnju Zagrebom. Ali Zoran Milanović s protufašističkog je okupljanja izostao. Ni verbalna potpora s Pantovčaka nije stigla. Premijer demokratske zemlje također je trebao sudjelovati. Ali umjesto da svojim prisustvom ukrade miting, Andrej Plenković odlučio ga je žestoko napasti, javnosti pritom hladno servirajući nekoliko velikih podvala.
Prva je podvala njegovo bezočno falsificiranje sadržaja antifašističkog prosvjeda. Ni jednu jedinu poruku koja je službeno, s govornice upućena Hrvatskoj premijer nije komentirao, ali se zato uhvatio nekoliko pojedinačnih, po njemu vrlo spornih transparenata. Čuo je, kaže, „da se želi balkanska federacija bez država i nacija, pa smo čuli jedan jezik jedna borba na ćiriličnom pismu, pa su tu bile i zastave nekih starih i propalih država i režima koje je hrvatski narod odbacio“. Ali ništa od toga nismo čuli. Nego je netko prošetao s transparentom na kojem se spominjala balkanska federacija, jedna je žena nosila hrvatsku zastavu sa zvijezdom petokrakom, nekoliko je parola bilo ispisano ćirilicom, starim hrvatskim pismom kojim se danas uglavnom služi srpska manjina i koje u Hrvatskoj nije zabranjeno, a ni premijeru donedavno nije bilo zazorno. Međutim, HDZ sada tvrdi da se „ćiriličnim natpisima osporava postojanje hrvatskog jezika“ i „napada ono što je temelj moderne Hrvatske – Domovinski rat i demokracija“. Potpuno suludo, šačica je nekom možda problematičnih, a zapravo deplasiranih simbola i natpisa, nipošto dominantna, šefu hrvatske Vlade poslužila za denunciranje cijelog skupa s tisućama sudionika i posve jasnim antifašističkim porukama.
Za invaziju desnice optužio ljevicu
O onome što se na mitingu zaista moglo čuti Andrej Plenković nije govorio. Preskočio je sve na što su govornici upozoravali: recentnu najezdu ekstremne desnice, normaliziranje ustaškog pozdrava i uvođenje ZDS-a u Sabor, relativizaciju zločinačkog karaktera NDH i ustaškog logora smrti u Jasenovcu i to pod krovom državnog parlamenta, raspaljivanje antisrpske histerije i zabranjivanje manjinskih i kulturnih festivala i prijetnje javnim intelektualcima, množenje nasilnih skupina u crnom, pod kapuljačama i maskama koje svojim divljanjem teroriziraju građane, šutnju vlasti o seriji fašistoidnih manifestacija. Antifašistička je Hrvatska marširala za Republiku i njene vrijednosti, a protiv politike mržnje, nasilja i ustašluka.
Svojim tumačenjem Andrej Plenković odbacuje politiku utemeljitelja HDZ-a Franje Tuđmana i praktički redefinira ustavne temelje Hrvatske. Ustav se može promijeniti, pa i nagore, ali pod uvjetom da se za njegovo prepravljanje raspolaže dvotrećinskom većinom u Saboru. Što povijesni revizionisti ne mogu osigurati
Tvrdnju o fašizaciji zemlje premijer je proglasio „u potpunosti fabriciranom“, navodno dijelom „neposustajuće borbe ljevice za ideološke podjele“. Za invaziju je proustaške desnice, dakle, optužio ljevicu. Premda antifašizam nije samo tema lijevih politika. Političar njegova ranga morao bi znati da je antifašizam civilizacijsko pitanje. Što stranke desnice po Europi jako dobro znaju. HDZ-ovi parnjaci u Njemačkoj (CDU-CSU), primjerice, ne dozvoljavaju „Sieg Heil!“. Svojom krivotvorinom o prirodi antifašističkog marša Andrej Plenković otkriva vlastitu strepnju i strahove. Sigurno mu nije ugodno zbog masovnosti prosvjeda. Tisuće su u četiri velika hrvatska grada smatrale potrebnim demonstrirati protiv galopirajućeg trenda fašizacije Hrvatske. S najavom da je ovo tek početak. Lažnim, potpuno izmišljenim optužbama njegova ih vlast sada pokušava dekuražirati. Mirni se i umjereni skupovi napadaju baražnom vatrom uvreda i denunciranja u kojima se HDZ više ne razlikuje od najcrnjih desničara. Plenkovićevi jurišnici uspješno hvataju korak s proustaškim strankama.
Druga se premijerova podvala tiče odnosa prema hrvatskom Ustavu. Svojom izjavom da „još više“ od NDH osuđuje izmišljenu obnovu Jugoslavije, odnosno socijalističke Hrvatske, faktički je hrvatski Ustav bacio u smeće. Jer po Ustavu današnja je Hrvatska sljednica na odlukama ZAVNOH-a i u jugoslavenskim okvirima nakon Drugog svjetskog rata nastale Hrvatske. Socijalistička je Republika jedan od povijesnih oblika hrvatske državnosti. Nasuprot NDH, kako doslovce kaže Ustav. Partizanska borba i odluke Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske omogućile su Hrvatima da okončanje tog rata ne dočekaju na gubitničkoj, nego na pobjedničkoj strani. Sadašnja je Hrvatska iz svoje socijalističke prethodnice naslijedila granice, s Istrom te povratom Dalmacije i Međimurja pod svoje okrilje. Naslijedila je i pravnu osnovu po kojoj se devedesetih izborila za državno osamostaljenje i međunarodno priznanje. Svojim tumačenjem Andrej Plenković odbacuje politiku utemeljitelja HDZ-a Franje Tuđmana i praktički redefinira ustavne temelje Hrvatske. Ustav se može promijeniti, pa i nagore, ali pod uvjetom da se za njegovo prepravljanje raspolaže dvotrećinskom većinom u Saboru. Što povijesni revizionisti ne mogu osigurati.
HDZ-ovce uzrujava zvijezda, ali ne i ZDS
S ustavnim je odredbama povezan i tretman zastave bivše države i zvijezde petokrake. Na antifašističkom je maršu viđena jedna žena ne s jugoslavenskom zastavom, kako se pogrešno isprva tvrdilo, nego ogrnuta hrvatskom trobojnicom s crvenom zvijezdom. Ministar je unutarnjih poslova odmah objavio da će policija izuzeti snimke na kojima se vide ćirilični natpisi i petokraka. Po kojem osnovu, ministre Božinoviću? Ni ćirilično pismo ni crvena zvijezda nisu zabranjeni. Zastava je socijalističke Hrvatske jedna od hrvatskih povijesnih zastava. Po Tuđmanovoj zapovijedi 1997. uključena u vojnu paradu. Usporedba petokrake sa ZDS-om nije moguća. Ni pred europskim institucijama njena zabrana ne prolazi. No s njenim bi isticanjem u Hrvatskoj ipak trebalo postupati vrlo obzirno. Zbog onih koji su u bivšoj državi i u proteklom ratu pod tim znakovljem stradali. Za zločine se u Vukovaru ne može kriviti crvenu zvijezdu, nego velikosrpsku politiku, ali antifašistički se marševi danas moraju voditi pod stjegovima moderne Hrvatske. Što je najveći dio njihovih sudionika jako dobro razumio. Po svemu viđenom, jedna zastava socijalističke Hrvatske u masi od najmanje desetak tisuća ljudi, više djeluje kao povijesna reminiscencija, nego kao izraz političke nostalgije. No HDZ-ove je redove silno uzrujala. Mnogo više od tisuća onih koji po koncertima i stadionima grme ZDS.
Treće, Andrej Plenković ni jednom se riječju nije osvrnuo na crnokošuljaške horde koje su mirne antifašističke povorke napali. U Zadru i Rijeci skupine su pod fantomkama bacanjem petardi i bakljama i izvikivanjem ustaškog pozdrava pokušale zaustaviti prosvjede. Na pitanje je novinara premijer kratko odgovorio da ništa od toga nije vidio jer je bio okupiran obiteljskim i vjerskim aktivnostima. „Meni je nedjelja dan za djecu, bila je prva nedjelja Došašća, bili smo na misi, spremamo se u posjet Rimu, to je veliki događaj za moju obitelj, tako da nisam vidio ni jedan kadar tog događaja“, rekao je. Cijela je Hrvatska mogla primijetiti da premijer posljednjih godina postaje sve veći vjernik. Naučio se prekrstiti, kamere znaju zabilježiti kad se pričešćuje. Djecu vodi na poklon Thompsonu i Papi na blagoslov. Ali da se drži osnova katekizma, onda bi valjda znao da je laž veliki grijeh, a pomoć nasiljem ugroženima ljudska i vjerska obaveza. Ne može se misom oprati od odgovornosti za stanje u državi.
AP sudionike marša pretvara u metu
Bogobojazni Plenković nije, međutim, osudio napade na sudionike marševa. Upravo suprotno, svojim ih izmišljenim optužbama o jugoslavenstvu pretvara u metu. Tvrdnjama da su ZDS-horde samo reakcija na ljevičarske provokacije huška i opravdava razbijačke pohode na mirne prosvjede građana. Žrtve izjednačava s nasilnicima. Kordoni su policajaca bili potrebni da antifašiste brane od maskiranih fašista. Premijer je ovoga puta otišao korak dalje od dosad prešutnog odobravanja manifestacija ekstremne desnice. Opoziciju pozivajući da poruke s antifašističkih marševa osude kao neprijateljske prema Hrvatskoj. More je prosvjednika demonizirao, kako bi se strah utjerao u ljude. Zato se nekažnjeno ispisuju prijeteći grafiti protiv novinara i kritički raspoloženih intelektualaca. Zato se dozvoljava da ustaška rulja orgija pred kućama HDZ-ovih oponenata. Zato se antifašističko okupljanje i otpor pokušavaju javno ogaditi, ušutkati i razbiti.
