Viktor Šimunić kaže da ga iznenađuje razina malverzacija u sportu. Ali još ga je više iznenadila lakoća kojom se kriminal tolerira i prihvaća. Zato i tvrdi da, po njemu, najveći problem nisu počinjene nepravilnosti, nego izbjegavanje odgovornosti. Nevjerojatno mu je, veli, da para nema, a svi su nevini
Dizajnirani za korupciju – tako Viktor Šimunić vidi funkcioniranje države u Hrvatskoj. Gradonačelnik Oroslavja možda nije politički razvikano ime, ali njegovom je zaslugom pokrenuta lavina otvaranja afera od koje se tresu brojne sportske organizacije, zajedno sa svojim političkim pokroviteljima. Šimunić je u suradnji s novinarima uspio otkriti ono što se svim nadzornim, revizorskim i istražiteljskim institucijama usprkos već godinama uspijevalo držati nepoznatim javnosti: faktum da sportski savezi, duboko impregnirani kadrovima vladajućeg HDZ-a, funkcioniraju kao bankomati. Kao kanali za odlijevanje javnih sredstava u privatne džepove. Šimunić je otkrio još jednu važnu stvar. Otkrio je da se bandi može dohakati. Da se – ako je volje – kriminalne organizacije mogu razbucati. Njegova su ga otkrića o malformacijama sportskih saveza, koja konsterniraju Hrvatsku, učinila junakom dana. Junakom poštene Hrvatske.
Mudrolije HOO-a
Premda vrlo mlad, 35 mu je godina tek, Šimunić je dokazani borac protiv hobotnice. Za njega se prvi put šire moglo čuti kad je objavio snimku razgovora s lokalnim HDZ-ovim moćnicima, koji su ga pokušali pretvoriti u svoga žetona nudeći mu različite lukrativne pozicije. „A što bi ti štel biti“, pitanje Plenkovićevih kadrovskih nakupaca ostalo je zabilježeno kao dio povijesti HDZ-ova beščašća. Prije pet godina Šimunić je kao nezavisni kandidat izabran za gradonačelnika Oroslavja. Lani je ponovno pobijedio HDZ. Novi je mandat osvojio s dvotrećinskom većinom, s gotovo 78 posto glasova. Sam sebe skromno definira kao savjesnog građana koji želi da javni novac ide tamo gdje treba ići. Konkretan okidač za istragu o sportskim organizacijama bile su mu, kaže, informacije prema kojima se dio sportu namijenjenih sponzorskih sredstava, uključujući i ona iz javnih tvrtki, privatno morao vratiti donatorima. Prvo je poslao zahtjeve ključnim institucijama u sustavu sporta, na čelu s Hrvatskim olimpijskim odborom, kasnije praktički svim nacionalnim sportskim savezima. Tražio je izvješća o utrošenim sredstvima. Dostupnost takvih informacija u modernoj bi demokratskoj državi trebala biti dio zakonom garantirane, standardizirane prakse. Reakcije su bile dvojake. Jedni su ga pokušali ignorirati. HOO se prvo oglušio, interno dogovarajući bojkotiranje njegovih zahtjeva, potom su mu nakon intervencije pravobraniteljstva za pristup informacijama posprdno najavili poslati šleper sa sto tisuća dokumenata. Drugi su ga na neki način pokušali podmititi pa je tako Hrvatski atletski savez ponudio financiranje atletske staze u Oroslavju. Ali nakon što je DORH službeno otvorio aferu u skijaškom savezu, gdje je bjegunac od hrvatskog zakona Vedran Pavlek zamračio navodno tridesetak milijuna eura, potpuno je neizvjesno kako će se ta sapunica o kriminalnim spregama po sportskim organizacijama dalje rasplitati, koga će sve obuhvatiti i gdje će na koncu završiti.
Viktor Šimunić kaže da ga iznenađuje razina malverzacija u sportu. Ali još ga je više iznenadila lakoća kojom se kriminal tolerira i prihvaća. Zato i tvrdi da, po njemu, najveći problem nisu počinjene nepravilnosti, nego izbjegavanje odgovornosti. Nevjerojatno mu je, veli, da para nema, a svi su nevini. Nitko da preuzme barem moralnu odgovornost za lopovluk koji se događao u njihovim mandatima, s njihovim potpisima i pod njihovom kontrolom. U Hrvatskom olimpijskom odboru, krovnoj organizaciji hrvatskog sporta, zaduženoj za nadzor sportskih saveza, prave se ludi. Umjesto da barem ponudi ostavku, njen višedecenijski predsjednik Zlatko Mateša, nekadašnji hrvatski premijer, iz bolnice poručuje da ništa nije znao. U 23 godine, koliko je na čelu HOO-a, nije uspio vidjeti ništa od onoga što je Šimunić kao potpuni autsajder sam uspio istjerati. Siniša Krajač, glavni tajnik HOO-a, navodno jedan s Pavlekove liste primatelja sredstava iz crnih fondova, napada novinare i prijeti sudom zbog otkrivanja tajni. Maše i svojim drugovima iz vremena rata, kao da su branitelji formacija za pokrivanje nezakonitosti. Iz HOO-a serviraju i mudroliju prema kojoj analiza njihove dokumentacije unatrag deset godina pokazuje transparentno i namjensko trošenje sredstava. Još dodaju da se izvještavanjem o malverzacijama ruši ugled hrvatskog sporta. Prešućivanjem bi se po toj logici valjda čuvali čast i čist obraz.
Drž’te lopova, viču krimosi
Očekivano je da krimosi viču drž’te lopova. Da umočeni pokušavaju ogaditi one koji ih prokazuju. Ali problem je kad se institucije koje bi morale funkcionirati kao osigurač zakonitosti pretvaraju u asistenta korupcije i bezakonja. Viktor Šimunić otkriva da ga najviše zabrinjava ako se pritisci kojima ga pokušavaju lomiti pokažu „koordiniranim i sustavnim“, ako dolaze s razine centralne vlasti. To je ona čuvena vertikala vlasti o kojoj premijer Plenković zna govoriti. A njegova vertikala funkcionira tako da je Oroslavje u posljednjih pet godina, otkako je Šimunić gradonačelnik, preplavljeno inspekcijama, revizijama i raznim vrstama nadzora u broju koji nikad prije nije zabilježen. Na tom se primjeru također potvrdilo da je gradovima i mjestima kojima ne vlada HDZ pristup centralnoj vlasti otežan, na natječajima lošije prolaze, manje je sredstava za njihove projekte. To je ono „uvijek fali neki papir“, kako je gradonačelnik Svete Nedelje nedavno konstatirao, pretrčavajući pod HDZ-ove skute. Vlastitim žetoniziranjem Dario Zurovec praktično je podupro praksu koju načelno smatra pogrešnom. Dok je Šimunić, osobno se izlažući neugodnostima i velikim rizicima, pokušava mijenjati.
Poštenje je danas u Hrvatskoj postalo stvar hrabrosti. Junaštvo je biti pošten u zemlji u kojoj se šef države deklarira kao domobran, dakle kao mali hrvatski čovjek, bez velikih uvjerenja, izgubljen u bespućima rata i povijesti, dok premijer funkcionira kao glava velike hobotnice, kraci koje su premrežili ne samo sport, nego cijelu državu. Junak našeg doba Šimunić kaže da ljudi moraju vidjeti da se poštenje i trud isplate i cijene. U Hrvatskoj je nepoštenje mnogo probitačnije i profitabilnije. Nemoral i grabež nisu iznimke, nego uvelike usvojen model funkcioniranja. Korupcija je sustavna, dok su zviždači još od Ankice Lepej, koju je HDZ-ova vlast osvetnički egzistencijalno uništila, sistemski izloženi šikani. Umjesto da udare na kriminal, vladajući udaraju na one koji mu se protive.
HDZ-ov ortakluk s kriminalom
Nedavno je na Antikorupcijskom vijeću Maja Đerek, poznata borkinja protiv korupcije i klijentelizma u državnim strukturama, opisala kakvu je brutalnu odmazdu doživjela u Državnim nekretninama nakon što je Jozi Brkiću zbog dugova raskinula veći broj ugovora o zakupu prostora. Ali nekadašnji je HDZ-ov moćnik dobio nove lokacije na korištenje, premda je državi ostao dužan više od 200.000 eura. Maja Đerek je o tim malverzacijama obavijestila ministra Bačića, ali uzalud. Njegova je državna tajnica u svom istupu faktički otkrila da zaštitu javnih sredstava samo fingiraju, dok na zataškavanju afera s državnom imovinom vrijedno rade. U svom je potpuno bizarnom izlaganju Sanja Bošnjak upozoravala na opasnost od „prevelike transparentnosti“. Također je ustvrdila da ni Europska unija ne odobrava nekakvu veliku otvorenost prema javnosti. Što vam to treba, navodno iz Bruxellesa pitaju Hrvatsku. Bačićeva je tajnica pokušala ogaditi i novinare, tvrdeći da se njihovo bavljenje koruptivnim aferama vlasti svodi na deplasirano recikliranje uvijek istih tema, nečega što je bilo „prije Noine arke“. Uglavnom, gospođa je makinacije pokušavala normalizirati, a poštenje kriminalizirati. Bez vještine da opaku praksu pogodovanja HDZ-ovim odabranicima nekako kamuflira, ispisala je optužnicu protiv ministra Bačića i Plenkovićeve vlasti.
Neke bi pouke iz Šimunićeva modela političkog funkcioniranja i opozicija mogla izvući. Od općenitog zgražanja nad koruptivnim karakterom vlasti nema velike koristi. Ponavljanje općepoznatog, mantranje notornog postaje dosadno. Više nema mobilizacijski učinak. Od generalnog verbalnog lupanja po HDZ-u mnogo je efektnije otkrivanjem konkretnih afera rastvarati utrobu vlasti. Ali to je ozbiljan posao. Za takva bi se postignuća baš trebalo naraditi. Žalosna je činjenica da sva opozicija, s kompletnom svojom mašinerijom, ne uspijeva uloviti ništa slično onome što je iskopao jedan čovjek, gradonačelnik Oroslavja, sa svojim nevelikim snagama. Dok se oporbenjaci uglavnom običavaju šlepati na novinarskim otkrićima. Ali autorske tantijeme ne plaćaju. Osim radnih, i svoje bi moralne kapacitete nužno morali povećati. Otprilike, po mjeri Šimunićeve čestitosti. Da ih HDZ ne može bušiti i kompromitirati uz pomoć njihovih vlastitih, iz opozicijskih redova poteklih, faličnih kadrova. S tako bi se očeličenim protivnicima trula vlast teško mogla nositi. Zbog svoga bjelodanog ortakluka s kriminalom HDZ-ovi šefovi spas sve više traže u forsiranju ideološki zaoštrene retorike i generalnom optuživanju opozicije kao neprijatelja Hrvatske. Ali kad Jandroković kao šef Sabora ovih dana doslovce trabunja, tvrdeći da „lijeva opozicija napada temelje naše civilizacije“, to djeluje prije svega kao jadno podmetanje. Bolje o civilizaciji nego o HDZ-ovoj hobotnici. Stranački drug i faktički čuvar družbe koja svojim kriminalom napada temelje hrvatske države, pokušava se predstaviti kao branitelj i skrbnik civilizacije. Na takve gigante licemjerja Viktor Šimunić djeluje kao protuotrov.
Žalosna je činjenica da sva opozicija, s kompletnom svojom mašinerijom, ne uspijeva uloviti ništa slično onome što je iskopao jedan čovjek, gradonačelnik Oroslavja, sa svojim nevelikim snagama. Dok se oporbenjaci uglavnom običavaju šlepati na novinarskim otkrićima. Ali autorske tantijeme ne plaćaju
Neobičan Uskokov tajming
Zato posebno intrigantno djeluju najave da bi se i on sam uskoro mogao naći na meti Uskoka zbog navodnih veza s nepravilnostima u organizaciji lokalnog Adventa prije dvije godine. Ne ulazeći u osnovanost sumnji, vrijeme dovršavanja navodno dvogodišnjih izvida protiv Šimunića svakako je vrlo indikativno. Tajming bi mogao sugerirati da je riječ o osvetničkoj akciji. O pokušaju institucija pod HDZ-ovom kontrolom da difamiraju i unište čovjeka zaslužnog za otkrivanje kriminalne sprege vrhova političke vlasti u državi i sportskih organizacija. Što bi onda značilo da su stvari u Hrvatskoj još mnogo gore nego se u trenutku raspisivanja tjeralice za posrnulim šefom skijaškog saveza Vedranom Pavlekom činilo.
