Vrijeme leti
Leti li vama vrijeme? Meni se čini da stalno pišem kolumne, kao da je ona od prošlog tjedna bila jučer! No, na žalost, kažu da što imamo više iskustva (godine nećemo spominjati), vrijeme brže prolazi. Valjda da postanemo svjesni koliko u stvari brzo prolazi i da ga što bolje iskoristimo. Jer svaki trenutak iskorišten na : "Ne da mi se!", se ne može više vratiti.
Naravno, moramo nekada i stati, odmoriti, pa i tako, odustati od nečega što nam se ne da. Ne svaki dan, naravno. Ne treba ni u čemu pretjerivati, uvijek s mjerom.
Sa ovim lijepim vremenom, (promjenjivim, ali sve ljepšim), dobro je da nam se sve mjere ukudaju i da (kao), možemo opet opušteno živjeti.
Nije da nismo već dosta normalno živjeli u posljednje vrijeme, sve se već malo normaliziralo. Sada će mladi opet moći izlaziti kasno, svatovi će trajati do sitnih sati kao i neke druge proslave. Možda i nećemo uvijek ostajati do fajrunta, ali je lijepo znati da se smije. Da ne pričam o maskama koje zimi i nisu strašna stvar, ali kad zagrije, nisu ni malo ugodne. Onima koji su ih morali nositi osam sati, ovo je razlog za slavlje!
Nekako je samo ružno i tužno što je jedno zlo zamjenilo drugo, pa opet se ne osjećamo slobodno i opušteno, već razmišljamo hoćemo li moći negdje ići, hoćemo li imati što jesti, grijati se. Hoće li to napokon završiti? Užase koji proživljavaju ti jadni ljudi, posebno žene i djeca, užas. Ne mogu više ni gledati dnevnik, čujem malo vijesti na radiju, pročitam naslove na portalima i to mi je previše.
To što će kod nas poskupjeti sve, što u stvari već je, što smo kao u strahu od nestašica, to se uvijek preživjelo. Problem je ono gore, vrijeme. Koliko kriza, ratova, užasa treba čovjek u svom vijeku preživjeti? Zašto? Zbog nadobudnih pojedinaca koji ne daju svoje krpice? Ili koji je jači pa pokazuje silu?
Znate onu pjesmu od Balaševića : Ne volem...", ja ne volem što nam ne daju da lijepo živimo! Svi! Ukrajinci, Iranci, Afganistanci, Zanzibarci i svi ostali. Manite se granica u glavama, u šumama. Brinite o tome što imate, jer ni Rusi ne žive dobro, većina ne. Posla ima u vlastitom dvorištu. Mislim, što će mi dvije kuće kad ni ovu jednu ne stignem srediti? Što će mi pet kreveta kad mogu samo u jednom spavati? Šta će mi posjedi kada svi traže vrijeme i novac, ne daju očekivano uživanje već brige? Tako i oni meglaomanski, samo im je važno pokazati silu, Putin silom i nasiljem, on bi u povjest kao da je Napoleon. Prošla su ta vremena!
Amerikanci odavno to rade perfidnije, oni samo pomažu, spašavaju. Pomažu iz mogućih mirnih pregovora nahuškati na nemire i rat, a onda će 'opet' dovesti pomoć, ali i njihovu vrstu demokracije. Dužničko ropstvo. No to se ne vidi dok spašavaš vlastitu glavu, već poslije, kad te prođe zahvalnost što su donijeli mir. Ispadne da se najbolje živjelo u doba hladnog rata. Status quo. Svi se svih kao boje, ali je bilo malo ratova. Osim Vijetnamskog. Vidi, opet Amerikanci?! Jedino se ne igraju u svom dvorištu. Ne želim im to, jer ljude tamo nitko svejedno ništa ne pita, a vidjela sam njihove vijesti, tako da im ni malo ne zamjeram to što nemaju pojma.
Moramo početi živjeti kao da nemamo ove sve mreže i Internet, pa da kao što se prije čula tek poneka vijest, ali ono iz daleka, malo se zamislimo i onda nas prođe. Baš bi bilo lijepo da se možemo isključiti, da nam život bude potaman. Vrijedi pokušavati.
Ne zaboravite da je vikend kada pomažemo zakladu Ane Rukavine kupovinom tulipana ili davanjem priloga. Ako bude negdje u gradu, priključite se. Jer je to jedna od rijetih stvari koja radi i doista je spas za ljude!
Napravit ćemo sebi barem pred ove Uskršnje blagdane malo veselije atmosfere.
Prijedlog dva za nešto fino i jednostavno.
Quiche sa šparogama i kozicama
Izgleda lijepo i svečano, pravo proljetno, lagano jelo.
SASTOJCI:
110 g maslaca
200 g brašna
malo praška za pecivo
žličica soli
4 jaja
grahorice za 'slijepo'pečenje
200 ml vrhnja za kuhanje
300 g šparoga
150 g kozica
pola limuna
vezica kopra ili peršinovog lista
sol i papar
PRIPREMA:
Zagrijte pećnicu na 200°c. Namažite maslacem i pobrašnite kalup za pite fi 24-26 cm. U zdjelu stavite brašno, sol, prašak za pecivo, maslac, jedno jaje i mrvicu šećera, pa brzo pomiješajte u glatko tijesto. Pažljivo ga na papiru za pečenje razvaljajte, malo pobrašnite po potrebi, pa prebacite u kalup tako da dobijete i rub visine kalupa. Papir položite na tijesto, pa stavite grahorice na njega i pecite oko 5 min. Za to vrijeme pomiješajte 3 jaja, vrhnje za kuhanje, sol i papar. Limun nasijecite na tanke kriške. Pripremite šparoge i kozice. Na malo zapečeno tijesto s kojega ste skinuli grahorice ( čuvajte ih za drugu priliku) i papir, prvo ulijte smjesu s jajima, zatim po želji složite šparoge i pospite kozicama. Dodajte kriške limuna i pecite oko 20 min . Pečen quiche ukrasite koprom ili peršinom i servirajte.
Kolač od punjenih palačinki
Jako jednostavno, ukusno i efektno!
SASTOJCI:
10ak kom palačinki s kakaom
Za palačinke:
10 g kakaoa
100 g brašna
2 jaja
150 ml mlijeka
Mineralne vode po potrebi
Malo soli
Za kolač:
voće: ovisno o sezoni da imate dvije, tri boje
200 g krem sira
100 g milerama
80 g šećera
vanilin šećer
2 dl slatkog vrhnja
1 vrećica mljevene želatine
Želatinu ostaviti da nabubri po uputstvu s pakiranja.
Čukolada i vrhnje za glazuru
PRIPREMA:
Umutite krem sir, mileram i šećer, pa postepeno u umiješajte ulupano slatko vrhnje od kojeg su odvojene 2 žlice. Želatinu zagrijte dodajte one 2 žlice tekućeg vrhnja pa sve umiješajte u kremu. Po želji dodajte naribanu koricu naranče.
U svaku palačinku stavite dvije žlice kreme i voće, spojiti kao zavežljaj 💰 i slažite u kalup obložen palačinkama. Šupljine između palačinki popunjavajte kremom i voćem. Pokrijte praznim palačinkama i ostavite na hladno. Nakon 2 do 3 sata hlađenja istresite kolač na tacnu i prelijte čokoladom koju ste rastopili u vrhnju za šlag. Možete i omjer 1:1 ili 1:2 u korist čokolade. 200 g čokolade i 100 ml vrhnja. Mlakim prelijte i poravnajte. Lakše se siječe kada nije prava glazura. Ali možete i nju, jer je lijepo kad hrska!
