Da bi čitatelji bili svjesni važnosti svog doprinosa održivosti nekog medija, trebala bi postojati platforma koja bi ih uputila, obrazovala i odgojila u tom smjeru.
Posljednja javna tribina Akademije dramske umjetnosti iz ciklusa Politički leksikon, na temu medija, započela je projekcijom dokumentarnog filma Class Dismissed: How TV Frames the Working Class iz 2005. godine. Klasični televizijski dokumentarac Lorette Alper obrađuje način na koji su američke televizijske serije do kraja devedesetih godina prošlog stoljeća oblikovale gledateljsku percepciju i definiciju "radničke klase" u SAD-u. Film istražuje načine na koje televizijske serije isprepleću rasne, rodne i seksualne odrednice s klasnom te osnažuju negativne kulturalne stavove i javne politike koje direktno utječu na živote ljudi. Usporedbom i kontrastiranjem različitih televizijskih sit-comova čiji su protagonisti bile "radničke obitelji" te sudjelovanjem sociologa, kulturnih teoretičara, teoretičara medija i filmskih radnika, dokumentarac istražuje obrasce svojstvene stereotipnom televizijskom prikazivanju radnih ljudi koji osnažuju mit o meritokraciji.
Rasprava koju je informirano i strukturirano moderirao student filmske i TV režije Viktor Zahtila, započela je komentarima na odgledani film i paralele sa situacijom u Hrvatskoj. Ladislav Tomičić, novinar Novog lista i glavni urednik portala Lupiga, rekao je da ga posljednji dio filma gdje su radnici prikazani kao lijeni, priglupi i neobrazovani, neodoljivo podsjeća na to što čitamo po našim medijima. "Radi se o klasičnoj zamjeni teza koju možeš vidjeti svaki dan čitajući Jutarnji list ili Index.hr koji u Hrvatskoj slovi za slobodarski medij, a zapravo štiti interese svog vlasnika, a posredno interese svih drugih kapitalista koji posjeduju medije. Index nekad radi dobar posao, tamo ima odličnih novinara i odličnih tekstova, ali kada je riječ o toj generalnoj liniji, stoji striktno na strani poslodavaca, na strani liberalnih politika koje se zalažu da ne plaćamo porez, da zaboravimo što je to solidarnost".
Na pitanje moderatora o "poplavi" liberalnih i libertarijanskih komentatora u javnom i privatnim medijima, Maja Sever, novinarka i urednica na HRT-u, zaključila je da je razlog što se takvi ljudi sve agresivnije pojavljuju u medijima - forsiranje takozvane druge strane. "Iako mislim da u novinarstvu treba prikazati drugu stranu, borba za prava radnika i radnička prava ne bi trebala imati drugu stranu. Ne vidim koja bi bila druga strana radničkih prava, to bi bila strana koja ih gazi. Što se tiče televizije, kod nas su često gosti oni koji se jave na telefon i hoće doći na televiziju. Što se tiče privatnih medija, vjerujem da je to zato što vlasnici nameću stil urednicima koji moraju izvršavati volju vlasnika da daju više prostora takvim komentatorima".
Andrea Milat, novinarka i urednica portala Bilten te upraviteljica KopMedije, nakladnika hrvatskog izdanja Le Monde Diplomatiquea, smatra da priča o "drugoj strani" polazi iz lažne politike takozvane novinarske objektivnosti i neutralnosti. "Za bilo koju priču koju odabereš moraš prvo uopće odabrati temu, otada, sve se poklapa s tvojim osobnim društvenim, ekonomskim i političkom uvjerenjima ili politikom kuće. Zašto je objektivnost postala dominantna idelogija treba promatrati u povijesnom kontekstu. Radi se o situaciji kad su mediji iz nekakvih sindikalnih pamfleta počeli prelaziti u ruke pojedinaca koji su shvatili da su mediji potencijalno tržište. Da bi novine bile održive, da ne bi morali ovisiti o javnim sredstvima, nužno je da budu komercijalno isplative. U situaciji u kojoj se samom prodajom ne mogu financirati, okreću se oglasima i velikim oglašivačima, ti oglašivači imaju svoj interes. Oglasi financiraju i rad i sadržaj".
Milat smatra da u Hrvatskoj postoji jako mali broj medija koji pišu o Ivici Todoriću, a oni koji o njemu pišu uglavnom su javno ili na neki drugi način neovisno financirani, dok je jedini komercijalni medij koji se usudio dirnuti u Todorića upravo Index. S njom se nije složio Tomičić koji je rekao da je osobno napisao barem stotinjak tekstova o Todoriću, no da se naprosto radi o tome da "što god napišete ne vrijedi bez političke volje koja bi pokrenula represivni aparat". Nastavno na pitanje slobode i objektivnosti medija, Tomičić je rekao da je kampanja protiv uhljeba koja je potekla s Indexa "nešto najštetnije što se pojavilo u javnom prostoru u posljednjih petnaest godina i što je amputiralo svaku mogućnost da država financira bilo što što je društveno korisno. Priča o uhljebima je diskvalificirala i unazadila sindikalnu borbu. Kad god se pojavi bilo kakav sindikalist na nekom portalu, ispod se pojavi petsto komentara o uhljebima i parazitima, a te komentare ostavlja radnička klasa koja je razočarana vlastitim položajem i misli da je bolje da ti sindikati ne postoje. Takva je kampanja uspjela zavaditi ljude da se međusobno glođu i da ne razmišljaju o biti problema".
Povela se rasprava i o nezavisnosti medija koju je Tomičić usporedio s financijskom neovisnosti. "Ako mediji koje financira država nisu nezavisni, onda u Hrvatskoj ne postoje nezavisni mediji, a ne znam postoje li igdje drugdje. Prava nezavisnost proizlazila bi iz toga da te podrže tvoji čitatelji, no to se u Hrvatskoj neće dogoditi nikada jer ljudima nije stalo do funkcioniranja medija, imaju Facebook". Maja Sever smatra da bi javna televizija trebala biti nezavisan medij i da je upravo u tome smisao tih 80 kuna mjesečno koje plaćamo. "Javnu televiziju ne bi trebala financirati država niti bi trebala ovisiti o oglašivačima već tih 80 kuna, koje će uskoro vjerojatno ukinuti, trebalo bi biti garant neovisnosti i jakog servisa u obrani javnog interesa. To nije ostvareno ni u posljednje četiri godine SDP-a ni u osam godina HDZ-a, prije toga i SDP-a i HDZ-a, mijenjaju se direktori, svaki krene u nove sistematizacije, a javni servis i dalje ne opravdava tih 80 kuna mjesečno. Bojim se da sve dublje tone i da ćemo uskoro doći do toga da se pretplata ukine". Zaključila je da je naše društvo jako zapušteno, a da ni obrazovanjem niti javnom televizijom ne gradimo to društvo u dobrom smjeru.
Budućnost novinarstva na internetskim platformamam komentirala je Andrea Milat koja smatra da se internet zamišlja kao prostor apsolutne slobode i "u kontekstu medija podrazumijeva da ste slobodni od toga da ste plaćeni za vaš rad. Glavno je pitanje ovdje od čega će ti ljudi živjeti. Modeli naplate na internetu su dosta nerazrađeni i ne mogu biti nametnuti zakonodavnim okvirom. Ljudima koji se bave internetskim medijima i news portalima, ako ne žele prilagođavati svoju uredničku politiku oglasima, preostaje doprinos čitateljstva. Da bi čitatelji uopće imali svijest da je njihov doprinos bitan i relevantan, trebala bi postojati platforma na temelju koje bi se ljude uputilo, obrazovalo i odgojilo u tom smjeru da prihvate da se neki oblik naplate sadržaja uopće može zamisliti. Jedan od načina je svakako javno financiranje koje nije sporna stvar, to je najbolji oblik financiranja. Sporni su mehanizmi zaštite neovisnosti uredničke politke od različitih tipova utjecaja i nepostojanje društvenog konsenzusa o tome da su mediji ugroženi i da je javno financiranje apsolutno nužna stvar. U ovom slučaju, kad nije tako, internetsko novinarstvo nije rješenje problema u kojem se mediji nalaze danas".
Logičan slijed bilo je pitanje zatvaranja i naplate sadržaja, na što je sudionik iz publike spomenuo primjer portala Teatar.hr. Naplata sadržaja na tom portalu nije velika, no sadržaj je dostupan samo pretplatnicima koji ne mogu podijeliti članak ni kopirati dio teksta, a radi se često, rekao je, o sadržaju od iznimnog javnog interesa. Radi se o savjesnim i dobrim novinarima koji prate i svjetsku kazališnu scenu, ozbiljnim i posvećenim istraživanjima malverzacija i korupcije na gradskoj i državnoj razini, a tim su činom te teme umrtvljene između pet zainteresiranih pretplatnika. Po pitanju alternativnog financiranja urednik Lupige je rekao da će raditi volonterski "dok ne dođe vlast koja će gurati neprofitne medije i kojoj neće biti odiozno što smatramo da su antifašizam i antinacionalizam dobri". Nažalost, nitko nije komentirao da se upravo taj, dosadašnji model pokazao neodrživim jer je tek nekoliko dana ministriranja Zlatka Hasanbegovića bilo dovoljno da ga sruši.
Na komentar iz publike da je ukinuto financiranje Zarezu, povećan iznos Hrvatskom slovu, ali i Le Mondeu, Tomičić je zaključio da se rad o smokvinom listu, alibiju za politiku ministra koju nije moguće nazvati medijskom politikom. Bivši je savjetnik za medije pri Ministarstvu kulture Milan Živković podsjetio da je civilizacija taj crowdfunding izmislila još u Mezopotamiji, a danas je poznat pod nepopularnim imenom porezi. "Od njega se financiraju javne potrebe, a jedna od javnih potreba u civiliziranom svijetu jest profesionalno novinarstvo. Ako smatramo da su nam potrebne određene informacije, određeno novinarstvo, određena komunikacija, zašto bismo si samoincijativno uvodili još jedna porez", upitao je te sam odgovorio, "možda zato što ovaj koji trenutačno plaćamo netko raspodjeljuje u druge svrhe".
Kad govorimo o novinarstvu, jedna od važnih adresa trebala bi biti Hrvatsko novinarsko društvo. Svi su se govornici složili da se situacija u HND-u promijenila otkad mu je na čelo došao Saša Leković. Za razliku od dotadašnjeg predsjednika Zdenka Duke koji je vodio politiku ne talasanja, Leković je od prvog dana krenuo s priopćenjima i reagiranjima. Treba podsjetiti da je odmah po njegovom izboru osnovan HNIP za čijeg je predsjednika izabran sadašnji v.d. ravnatelj HRT-a. Sama činjenica da je tako malo politizacije HND-a trebalo da se desnica toliko uznemiri, dovoljno govori o stanju u novinarskom polju. Iako, prisutni su se novinari složili da HND osudama satirične pjesme Nikole Bajte zbog "vrijeđenja grba i zastave" i komentara Hrvoja Marjanovića zbog "poticanja vjerske netrpeljivosti" izgleda kao da održava ravnotežu između lijevog i desnog, stalno napetog novinarskog polja. Novinari smatraju da HND-ova misija nije osuda slobode komentiranja u bilo kojem mediju.
Sever smatra da se kroz rad HND-a možda mogu promijeniti neke stvari, a da je HND napravio više po pitanju novinarskih radnih prava nego Sindikat novinara, istaknula je Milat. Iz publike je stigla sugestija da individualnim novinarskim djelovanjem neće ništa biti postignuto, već samo kolektivnom akcijom kroz tu instituciju. Tomičić je zaključio da u struci, koja je podijeljena po ideološkim i ekonomskim osnovama, nema solidarnosti: "Tu HND ne može učiniti mnogo, radi se o dugogodišnjem procesu osvještavanja potrebe za solidarnošću. To pak pokušava raditi udruga BRID, koja je po meni jedna od najboljih organizacija jer radi direktno sa zaposlenima". U tom kontekstu, Sever je pozvala sve prisutne na prosvjed 3. svibnja u 9.45 sati povodom "desanta na medije" u režiji aktualne vlasti i Ministarstva kulture, na Dan slobode medija. Okupljanje je ispred Novinarskog doma, a prosvjedna šetnja, kao izraz podrške novinarstvu kao javnom dobru, ići će preko Savske i Vodnikove ulice do Ministarstva kulture.
kulturpunkt
