„Taj paket će odgovoriti na izazove koji proizlaze iz ovakve zagrijanosti hrvatske ekonomije i adresirati različite segmente agregatne potražnje, kao dijelom uzroke nešto veće inflacije u RH u takvo objašnjenjeodnosu na ostatak eurozone“, otpametovao je Ćorić novinarima uoči sjednice užeg vladina kabineta, i ostao živ. Ako je netko pri zdravoj pameti mogao sročiti takav jezični kalambur kao „objašnjenje“ protuinflacijskih mjera izvršne vlasti, a jest, piši kući propalo je.
Ta vlada ne samo nema šanse stati inflaciji na rep već je toga i svjesna, pa nekakvim ekonomističkim kalamburima samo prodaje javnosti rog za svijeću eda bi ostavila dojam kako nešto radi – za javno dobro. A ne radi. Bit će da se ipak radi samo o uvjetovanom refleksu na protuinflacijsku akciju oporbene koalicije udruženih snaga platforme Možemo! i SDP, koji upravo pokreću kampanju pod indikativnim nazivom „Knjiga žalbe“. U dva će mjeseca, tvrde, obići cijelu Hrvatsku i upisivati primjedbe građana o neposrednom utjecaju inflacije, eskalirajuće skupoće na njihov život.
Život na rubu minimalca
Dok se najvidljiviji domaći političari i politikanti upravo prepucavaju oko toga je li nepodnošljiva CRO inflacija (5,8 posto) – poslije Rumunjske (9,5 posto) i Bugarskoj (6,0) najviša u Uniji i eurozoni – uvozna ili je premijer-vladine upravljačke nesposobnosti djelo, cijene svih proizvoda i osobito usluga nezadrživo razaraju ionako loš životni standard tzv. običnih/malih ljudi. Medijalni iznos plaće od 1282 eura i starosne mirovine od 621 eura, odnosno prosječne plaće od 1527 eura i mirovine od 717 eura upućuju na otužnu činjenicu o tomu da svaki drugi zaposlenik zarađuje manje od medijalnog iznosa, odnosno da dvije trećine radnika od cca 1,6 milijuna prima plaću manju od statističkog prosjeka.
Zakonski najnižu plaću (bruto 1050 eura) trenutko prima blizu 100.000 radnika. Međutim, pravi broj s plaćom na rubu minimalca je znatno veći. Budući da prosječna starosna mirovina (529.613 od cca 1,2 milijuna penzića) čini tek 47 posto prosječne neto plaće i da oko 60 posto umirovljenika prima manje od prosječnih 717 eura, iz egzosfere se vidi da su penzići najranjiva kategorija. Samo ih je 136.000 u tzv. elitnom razredu oko prosječnih 650-750 eura u odnosu na čak cca 280.000 s manje od 450 eura mjesečno.
Sudeći po sindikalnim i izračunima neovisnih ekonomskih analitičara, za iole dostojanstven život 2026. godine u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj neophodno je najmanje 1950 eura plaće neto i mirovine od 1150 eura. Sve drugo su priče za malu djecu budući da inflacijski CRO tsunami djeluje opasnije od svojedobnog na Fukushimu i budući da dostojanstven život tzv. običnih/malih ljudi nije bio niti jest prioritet HDZ-Plenkovićevoj vladi. Pod stavkom dostojanstven život se podrazumijeva kvalitetna i nutritivno bogata hrana, troškovi najma ili kredita za stan i režije, održavanje zdravlja i higijene, obrazovanje i kultura te minimalna štednja od barem 10 posto mjesečnog prihoda za izvanredne troškove.
Državna statistička potrošačka košarica obuhvća troškove preživljavanja, uglavnom artikle (sada 100) s tzv. zaštićenom cijenom, kojih uglavnom nema na policama trgovačkih centara. Šteta, jer prirodni i ljudski CRO resursi itekako jamče dostojanstven život svakom od još neiseljenih, je li, nešto manje od 3,8 milijuna žitelja. Doduše, ne baš kao što se bivša gaf-predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović sramotila obećanjem „8000 eura iz fotelja u dnevnom boravku“, sic transit, ali dobar i perspektivan život „svojih na svomu“ ne bi smi biti problem ni jednoj vladi i premijeru, kojima 1,7 milijardâ eura novog zaduženja za tenkove, rakete, dronove… nije preče od ulaganja u mir, čist okoliš, zdravu energiju i vlastitu hranu.
E sad, vladajuće valja na izborima pitati zašto CRO žitelji više nisu ni svoji niti su na svomu. Zemljom im upravlja Bruxelles, vojskom NATO, a ključnim nacionalnim, tzv. obiteljskim zlatom i srebrom (banke, trgovina, telekomunikacije, turizam, promet, agrar, itsl.) isti zapadni gazde što su i stoljećima ranije gazdovali hrvatskim resursima i naše ljude uzimali za topovsko meso u tuđim ratovima.
Ako CRO inflacija nije tzv. Plenkovićeva inflacija, kako politička oporba tvrdi već mjesecima, nego je uvezena zbog energetske krize izazvane ratom SAD-a i Izraela protiv Irana, infiltrirana izvana ili nametnuta bez unutarnje krivnje, što je premijerov i epigonski diskurs minisatra financija Tomislava Ćorića i gospodarstva Ante Šušnjara, kako je moguće da je stopa inflacije u Uniji samo 3,2 posto te 3,0 posto u eurozoni!? Kako to da HDZ-Plenkovićeva vlada nema rješenje za obraniti građane od dnevne inflatorne korozije životnog standarda, a imaju drugi u europskoj 27-članoj tzv. obitelji!?
Plenkovićeva inflacija
Izloženi su istoj katastrofi s Bliskog istoka: od poskupljenja energenata i poremećaja dobavnih pravaca do političkih ucjena iz SAD-a i Izraela!? Recimo, Švedska trpi najnižu stopu inflacije, nevjerojatnih tek 0,5 posto, Danska 1,2, Češka 2,1… Eurostat navodi kako je CRO inflacija 1,4 posto veća no lani u travnju, a u Uniji je povećana 0,8 posto. Zašto cijene u RH rastu dvostruko brže od prosjeka EU-a? Energetska nevolja s Bliskog istoka, koju je namjerno izazvao američki predsjednik Donald John Trump ne mareći za globalne posljedice, ne može biti alibi ni premijeru niti HDZ-Plenkovićevoj vladi. Usporedbe radi, inflacija je u Mađarskoj 2,6 posto, u Italiji 2,8, u Sloveniji 3,4, a u Njemačkoj 2,9 posto.
Koordinatorica platforme Možemo! i saborska zastupnica Sandra Benčić izravno upire prstom u premijera Andreja Plenkovića: „Inflacija u našoj zemlji je Plenkovićeva inflacija. Ona ima prepoznatljivo ime i prezime. Imao je na raspolaganju 25 milijardâ eura europskog novca, ali ga nije znao iskoristiti za prehrambenu i energetsku neovisnost te priuštivo stanovanje uglavnom mlađim obiteljima.“
Najureni nedavno iz ministarskog fotelja Marin Piletić, držeći se valjda zasada dobroga kućnog odgoja, šiba iz klupe HDZ-ova saborskog zastupnika gnjusne uvrede političkoj oporbi zato što inflaciju nazivlje – Plenkovićevom. „Sad će bubnjati ulicama, trabunjati i davati inflaciji personalizirano ime“, žesti se, a štono jučer je imao priliku dati obol sirotinji u resoru rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike. A nije. Osramotio se i morao otići. Sada disciplinirano diže ruku u tzv. Visokom domu kako premijer namigne šefu Kluba zastupnika HDZ-a i verbalno mu bilda upravljački ego za cca 4000 i kusur eura mjesečno. Radnicima i penzićima ni za kakvu životnostandardnu korist.
„Inflacija u Hrvatskoj ima ime i prezime: Andrej Plenković“, tvrdi šef SDP-a Siniša Hajdaš-Dončić na početku kampanje „Knjiga žalbe“, smatrajući da je premijer glavnih krivaca za eskalaciju skupoće i drastičan pad životnog standarda građana. „Vlada je u prošle četiri godine sustavno odbijala sve oporbene prijedloge za suzbijanje inflacije i sada smo u vrlo teškom položaju. Moramo vratiti kulturu dijaloga, argumenata i činjenica. Hrvatska bez toga ne može naprijed.
Želimo da RH 2032. godine bude puno bolje mjesto za život. Inflacija ne pogađa jednako sve građane. Najteže prolaze umirovljenici i ljudi s nižim primanjima, koji najveći dio prihoda troše na hranu i energiju. Njihova je realna inflacija veća od 20 posto! Ključne protuinflacijske mjere SDP-a i Možemo! će biti porez na ekstraprofite dobitnika inflacije – trgovačkih lanaca, telekoma i banaka, zatim ulaganja u energetsku samodostatnost i solarizaciju kućanstava te jačanje domaće proizvodnje hrane.“
RH je u prošlih deset godina povećao uvoz hrane za dvije milijarde eura (uvozi se 65 posto rane, op. a.), a europski se novac trošilo neselektivno umjesto na proizvodnju domaće hrane i energetsku neovisnost. „Vladine mjere su bile horozontalne i nedovoljno usmjerene prema najugroženijim skupinama građana“, ističe Sandra Benčić. „Zašto ne može ciljano? Zato jer nemamo registar kućanstava. U 30 godina, koliko je HDZ pretežno na vlasti, ova država nije uspjela popisati kućanstva. Nije uspjela popisatt ni birače. Građani će moći svoje iskustva i poruke vladi upisati u ‘knjigu Plenkovićeve inflacije’, a čitat će ih se u Hrvatskom saboru.“
Istodobno, politički kuloari i dio medija aktualiziraju odlazak guvernera HNB-a Borisa Vujčića na dužnost jednog od potpredsjednika Europske središnje banke, koju preuzima 1. lipnja 2026. Dio političke oporbe mu pripisuje krivnju za nedovoljni angažman na suzbijanju inflacije, jer je navodno pogodovao stranim bankama. Četiri godine nije došao u Sabor podnijeti izvještaj o bankarskom sektoru, iako ga upravo tzv. Visoki dom postavlja na tu dužnost.
Po riječima predsjednika Mosta Nikole Grmoje, „Vujčića je izmislio bivši premijer Zoran Milanović, a posvojio ga je HDZ-ov Andrej Plenković. To je čovjek koji je radio za sebe, za banke i za interese određenih moćnih skupina u društvu“, pa… Bio je i ostao nedodirljiv?
„Uvođenje eura definitivno nije razlog zbog kojega Hrvatska ima visoku stopu inflacije“, tvrdi Vujčić u velikom oproštajnom intervjuu televiziji N1 Hrvatska, referirajući se na opće uvjerenje u javnosti kako je odustajanje države od nacionalne valute kune izazvalo pravi tunami poskupljenja. Cijene su nezadrživo, nekontrolirano sunule u egzosferu: poskupljenja su zapasala i nevjerojatnih 200-300 posto, i ne kane stati. Više nitko ne zna što je ekonomski opravdan rast cijena proizvoda i usluga, a što pohlepa svih aktera u lancu od proizvodnje do potrošnje.
Najgori scenarij
„Najnezgodnija je situacija ova u kojoj smo sada“, kaže Vujčić, „zbog vanjskog šoka cijena energije zbog rata u Iranu. To je nešto novo što ne možemo kontrolirati. Pritisak je na rast cijena i one su snažno porasle. Inflacija zbog energije u RH je sada viša od 17 posto. To pak negativno utječe na stopu rasta i tu uvijek morate biti pametni i balansirati tako da pokušate u srednjem roku pogoditi tu inflaciju od dva posto, imajući na umu konfliktne ciljeve. Imamo pad gospodarskog rasta koji može povući inflaciju na dolje, ali i rast cijena energenata koji se može preliti na ostale cijene i povući inflaciju prema gore.“
U principu nitko, pa ni odrazeći guverner HNB-a Boris Vujčić, ne poriče to da hrvatska inflacija – sada na zastrašujućih 5,8 posto te prijetnjom trendom prema sedam i više posto u najgorem scenariju – ima svoje ime i prezime, ali svak od aktera u tom imenu i prezimenu prepoznaje nekog ili nešto drugo.
Princip je isti, sve ostalo su nijanse!?
