Andrej Plenković nije se od četvrtka oglasio na temu onečišćenja okoliša kriminalnim odlaganjem oko 40 tisuća tona opasnog i „običnog“ otpada u Gospiću, a u četvrtak je iz Splita poručio ovako: „Oporba je dezinformiranjem i širenjem panike uistinu neodgovorna. Gledali smo to i prije, tijekom korone i potresa, a sad je isti scenarij. Toliko smo toga već vidjeli da bismo na fabricirani napor posebno trznuli. To nas ne impresionira.“
Ako ostavimo po strani bezdušnost i umjetno pretvaranje opravdane zabrinutosti građana u opozicijsku urotu protiv vlasti, to jest njega, Plenkovića, iz citirane izjave trebao bi proizići zaključak da je aktualna Vlada, usprkos neodgovornosti opozicije, uspješno prebrodila krize izazvane pandemijom Covida-19 i potresima na Baniji i u Zagrebu. Malošto je u tolikom sukobu s istinom kao ova premijerova samohvala, koja je ujedno i nasrtaj na opoziciju. Veličanje samoga sebe kod Plenkovića ne ide bez diskvalificiranja svih koji mu ne iskazuju zahvalnost u mjeri koju očekuje.
Kad je riječ o Covidu, u Hrvatskoj je virus, prema službenim podacima, pokosio više od 18 tisuća ljudi: po stopi smrtnosti od Covida ova zemlja plasirala se u sam vrh Europske unije, a i na globalnoj je razini među deset najteže pogođenih država. Nećemo ni govoriti o najmanje stotinu milijuna eura potrošenih na cjepivo koje je, na kraju, moralo biti uništeno, ni o drugim financijskim kontroverzama povezanima s protupandemijskim aktivnostima.
Što se tiče potresa u Zagrebu i na Baniji, prvih godinu i pol bilo je izgubljeno na različite vidove nesposobnosti i nesnalaženja vlasti, dok su građani živjeli u kontejnerima i improviziranim prihvatilištima.
Pandemiji i potresima može se dodati i kriza u Agrokoru, odnosno Vladina intervencija u vlasničku strukturu koncerna koji je osnovao Ivica Todorić: desetak godina poslije, Agrokor, to jest Fortenova, sveo se više-manje na maloprodajni lanac Konzum, dok je novi gazda Pavao Vujnovac sve ostalo rasprodao da zatvori nepovoljne i neizdržive kredite.
Plenkovićev model operiranja pritom je uvijek isti, gledamo ga i sad na temi Gospića. Iskonstruiraj sukob s opozicijom (i predsjednikom Milanovićem), uhvati se za neku riječ ili postupak, nađi se uvrijeđenim, šokiraj se i naduri, pa to zatim upotrijebi da krizama upravljaš samovoljno i u skladu s vlastitim političkim interesima, kakve god posljedice trpjeli građani. Do apsurda uvećaj svoje navodne zasluge za spas nacije, a svaku kritiku proglasi histerijom i pakošću opozicije, koja nije učinila ništa, dok je vlast učinila sve. Stvori dojam da opozicija generalno ne radi ništa osim što te nastoji osujetiti u olakšavanju života širokim narodnim masama, ali ti uspijevaš u prevažnoj misiji unatoč opstrukcijama i udarcima antidržavne opozicije.
Hoće li taj manipulativni koncept proći kad je riječ o Gospiću i o drugim divljim deponijima opasnog otpada? Ne treba isključiti tu mogućnost, no ova priča ipak je drukčija utoliko što se Plenković ne može isključivo obračunavati s opozicijom i tako relativizirati svoju odgovornost i odgovornost svoje vlasti na više razina: sad su na drugoj strani, prije svega, uznemireni građani, opravdano uznemireni, a njih je politički suicidalno optužiti za protudržavne rabote.
