Marija Selak Raspudić:
“Zagreb je glavni grad Hrvatske. Zagreb je zato nositelj hrvatskog identiteta. I da, ja sam ponosna što sam baš Hrvatica. Ponosna sam što sam u tisućama drugih zemalja, u oceanu mogućnosti, uspjela se roditi kao Hrvatica. Uz obalu uz koju su spavali i ljetovali rimski carevi. I uz to što sam kasnije mogla i birati, što sam mogla završiti negdje drugdje, ali sam ipak izabrala ostati Hrvatica. I meni je to važno, i mislim da je za svakog političara važno da može graditi svoju politiku kroz svijest o institucionalnoj važnosti našeg identiteta.”
Pitanja za vježbu:
Kako je točno Marija Selak Raspudić “uspjela se roditi kao Hrvatica”?
Što je prije čina porođaja konkretno poduzimala, s kakvim se problemima suočavala, kakve je sve prepreke svladavala da bi na kraju “uspjela se roditi kao Hrvatica” i zbog toga poslije bila “ponosna”?
Je li za svoje pretporođajno nastojanje da se rodi kao Hrvatica – koje je, kako ponosno ističe, završilo uspjehom – imala suglasnost i podršku majke ili je cijeli pothvat izvela samostalno?
Da li se štogod pitalo i oca?
Jesu li uspjehu Marije Selak Raspudić pridonijeli članovi medicinskog osoblja u porodilištu ili se on dogodio nezavisno od njih?
Da li je netko od tih krasnih ljudi danas u njenom izbornom štabu?
Treba li činjenica da je Marija Selak Raspudić izabrala roditi se kao Hrvatica – pa onda u tome i uspjela – voditi zaključku da su fetusi samosvjesna ljudska bića i da je, prema tome, abortus ubojstvo?
Usudi li se tkogod pretpostaviti da je Marija Selak Raspudić slučajno rođena kao Hrvatica, što bi mogao misliti o osobi koja slučajnost predstavlja kao vlastiti uspjeh?
Da se, umjesto kao Hrvatica, rodila kao Španjolka, Romkinja, Šveđanka ili Srpkinja, bi li to Marija Selak Raspudić smatrala neuspjehom?
Da li bi je, umjesto ponosa, tada ispunjavao osjećaj ogorčenja, tuge ili stida, dotle da se – umjesto samohvale zbog uspješno izvojevana nacionalnog porijekla – ispriča svojim biračima i zatraži od njih oprost?
Je li i u takvoj soluciji na snazi pravilo da je abortus ubojstvo ili vrijedi razmotriti i mogućnost samoubojstva?
Trebaju li se, općeniti uzevši, Španjolke, Romkinje, Šveđanke ili Srpkinje smatrati ishodima neuspješnih poroda, ili to važi samo za ove zadnje?
Što su za Mariju Selak Raspudić “tisuće drugih zemalja” ako je na svijetu registrirano nešto manje od dvjesto država?
Koliko tisuća stane u dvjesto?
Kolika je dubina “oceana mogućnosti”?
Ima li ocean mogućnosti kakve veze s plodnom vodom?
Jesu li možda u oceanu mogućnosti potopljene tisuće zemalja, pa ih je na kopnu ostalo tek nešto manje od dvjesto?
Zašto Marija Selak Raspudić kaže da se rodila kao Hrvatica “uz obalu uz koju su spavali i ljetovali rimski carevi” ako se, prema matičnim knjigama, ona rodila u Zagrebu?
Na koliko stotina kilometara od obale važi termin “uz obalu”?
Spada li Zagreb u pomorsko dobro?
Zašto su u oceanu mogućnosti rimski carevi izabrali baš to da uz obalu spavaju i ljetuju, a ne i da čine nešto drugo?
Postoji li možda neki od rimskih careva koji je uz obalu ostao budan ili se tu zatekao zimi?
Što je bilo s caricama?
Jesu li u vrijeme rimskih careva postojali Hrvati?
Je li u vrijeme rimskih careva postojala Hrvatska?
Da li se spominjanjem rimskih careva htjelo sugerirati da se Marija Selak Raspudić rodila kao Hrvatica uz pomoć carskog reza?
Kada Marija Selak Raspudić konstatira da je “kasnije (nakon porođaja – op.) mogla i birati”, da je “mogla završiti negdje drugdje”, ali je “ipak izabrala ostati Hrvatica”, znači li to da bi odlazak u neku od tisuća drugih zemalja nužno poništio njenu nacionalnu pripadnost?
Zbog čega je Marija Selak Raspudić uvjerena da napuštanjem Hrvatske više ne bi ostala Hrvatica?
Što bi se u tom slučaju dogodilo s njenim ponosom?
Da li među tisuće zemalja koje je “mogla birati” i gdje je “mogla završiti” (ali nije, nego je “izabrala ostati Hrvatica”) spada i Rimsko Carstvo (Imperium Romanum)?
Jesu li Hrvatice koje su se, u potrazi za pristojnim poslom i boljim životom, odselile u Irsku, Belgiju, Njemačku ili Dansku prestale biti Hrvatice?
Što su one danas?
Možemo li odlazak u pečalbu smatrati postporođajnim abortusom na nacionalnom planu?
Treba li i to tretirati kao ubojstvo?
Jesu li gastarbajteri Sorosevi plaćenici?
Ima li Hrvata izvan Hrvatske?
Ako nema, kako se dogodilo da se Marija Selak Raspudić uda za Hrvata iz Bosne i Hercegovine?
Ili je njezin suprug postao Hrvat tek nakon što se doselio u Hrvatsku?
Što bi u toj konstelaciji bili, na primjer, Srbi u Hrvatskoj?
Ako je Marija Selak Raspudić, zahvaljujući volji i trudu, najprije uspjela postati Hrvatica (prilikom rođenja), a kasnije i “ostati Hrvatica” (nakon rođenja), koliko godina života prosječno valja utrošiti na napore da čovjek stekne i zadrži vlastito hrvatstvo?
Je li jedan ljudski vijek dovoljan ili sa samodokazivanjem treba nastaviti i na Onome Svijetu?
Da li se odlaskom na Onaj Svijet napušta Hrvatska i, shodno tome, gubi nacionalna pripadnost?
Ima li na Onome Svijetu rimskih careva, pošto oni, osim rijetkih iznimki, nisu bili u srdačnim odnosima s Kristom?
Što je to “institucionalna važnost našeg identiteta”?
Postoji li i izvaninstitucionalna važnost našeg identiteta?
Zašto je “za svakog političara važno da može graditi svoju politiku kroz svijest o institucionalnoj važnosti našeg identiteta”?
Može li političar svoju politiku, osim “kroz svijest”, graditi i kroz nesvijest?
Ako nema politike izvan nacionalnog identiteta, ima li nacionalnog identiteta izvan politike?
Je li Marija Selak Raspudić političarka zato što je Hrvatica ili je Hrvatica zato što je političarka?
Spadaju li među institucije koje osiguravaju “institucionalnu važnost našeg identiteta” i rodilišta?
Što je s institucijama za mentalno zdravlje?
Ako je Mariji Selak Raspudić “važno” to što je Hrvatica, znači li to da bi se kao Bošnjakinja ili Bugarka smatrala nevažnom?
Ako bi se kao Bošnjakinja ili Bugarka u Hrvatskoj osjećala nevažnom, što to govori o “institucionalnoj važnosti našeg identiteta”?
Zašto je Zagreb “nositelj hrvatskog identiteta”?
Ako je to zato što je “glavni grad Hrvatske”, gdje su bili Zagreb i Hrvatska kad su uz obalu spavali i ljetovali rimski carevi?
Ako ih nije bilo, zbog kojeg je vraga važno podsjećati na rimske careve?
Zašto u oceanu mogućnosti, umjesto njih, kao identitetska referenca nije izabran krapinski pračovjek?
Marija Selak Raspudić:
“Ja sam prava Purgerica. Međutim, kroz svoje obrazovanje sam upoznala čitav niz ljudi iz svih krajeva Hrvatske. S obzirom da je moj muž Hercegovac, ja jesam i hercegovačka nevjesta. Volim i Slavoniju s kojom sam se pokumila, i taj Split, a nadajmo se u budućnosti i mnoge druge krajeve Hrvatske.”
Pitanje za vježbu:
Da li Purgerica koja je svojom bračno-kumskom mrežom povezala Zagreb s Hercegovinom, Slavonijom i Dalmacijom, ostvarujući svehrvatsko jedinstvo, utjelovljujući jednonacionalnu raznolikost, zadržava identitet Purgera ili je već možemo svrstati u Cheespurgere?
