Mora da je Gordan Grlić Radman, CRO ministar vanjskih i europskih poslova te suvlasnik obiteljske (monopolističke) kafilerije „Agroproteinka“ iz Sesvetskog Kraljevca nedaleko od Zagreba, kojega predsjednik RH vrijeđa nadimkom „Živoder“, bio zauzet vrlo unosnim skupljanjem crknutih krava po tzv. bedreničkom distriktu u Dalmatinskoj zagori, pa se nije potpisom u ime svoje zemlje pridružio zahtjevu 20 država EU-a, Kanade, Australije, Novog Zelanda i povjerenice EU-a za jednakost, pripravnost i upravljanje krizama Hadje Lahbib da izraelski ubojice smjesta prekinu već gotovo dvogodišnji masakr Palestinaca u Pojasu Gaze najrazornijim oružjem i ubijanjem glađu.
Time je, ne pitajući svoje sugrađane dopuštaju li mu i gazeći ustavnu obavezu o sukreiranju vanjske politike s predsjednikom RH Zoranom Milanovićem, premijer Andrej Plenković – nakon onomad lani u UN-u za glasanja o rezoluciji Svjetske organizacije o zaštiti civila od izraelskoga genocida – Plenković drugi put gurnuo Hrvatsku na tzv. pogrešnu stranu povijesti. Provukao ju kroz smrdljivo blato nečovječnosti samovoljnim jataštvom izraelsko-američkog zločina protiv čovječnosti.
Na stranu sada to što Bijedna Naša nema suvislu i međunarodno validnu vanjsku politiku, jer se premijer Plenković i predsjednik Milanović razilaze na ključnim pitanjima pozicioniranja RH u tzv. međunarodnoj zajednici i odnosa zemlje prema krizama u svijetu. No, suspektno je da premijer autokratski vlastiti ego i vanjskopolitičke karijerne ambicije stavlja ispred temeljnih postulata međunarodnog prava i interesa svoje zemlje na tzv. pravoj strani povijesti. Na strani ljudskih prava i sloboda, prava naroda biti svoji na svome u svojoj državi (uključivo Palestince!), humanosti, demokracije, mirotvorstva i rješavanja problema dijalogom, ne oružjem…
Ubojice iz Tel Aviva
Je li moguće da Hrvatska – zemlja koja je doživjela i preživjela Vukovar 1991. godine i vukovare po cijelom svom kifliću do 1995. godine – drži fenjer izraelskim notornim ubojicama iz Tel Aviva kojima za genocid sude oba najviša svjetska suda (ICJ i ICC u Haagu) i za kojima su raspisane međunarodne tjeralice? Ti izraelski ubojice – pod besramnom oružanom i diplomatskom zaštitom SAD-a – genocidom i apartheidom u Pojasu Gaze, ali i okupiranim Zapadnoj obali rijeke Jordana i istočnom Jeruzalemu, dnevno priređuju Vukovar višemilijunskom palestinskom narodu u njihovoj pradjedovini!?
A „Plenkovićeva“ Hrvatska, je li, nečovječno šuti nad jezivim židovskim surogatom nacističkog tzv. konačnog rješenja 1939.–1945. upravo nad židovskim narodom u Europi. Je li to normalno? Nije! Zašto šuti, a time odobrava i sudjeluje u genocidu, usmjerenom istrjebljenju Palestinaca iz njihove pradjedovske domovine, starozavjetnim bajkama Židovima tzv. obećane zemlje!? Bog im obećao? Tuđu zemlju? Pod uvjetom da bivši egipatski robovi, kojima je pomogao pobjeći kroz procjep u Crvenom moru, ognjem i mačem istrijebe domaćine, starosjedioce? Sic transit.
Treba li razloge Plenkovićeva krajnje sramotnog odnosa prema Izraelu vidjeti u kompleksu povijesne ustaške krivnje za genocidno stradanje Židova u Drugom svjetskom ratu? Od te nečiste protužidovske savjesti neizlječivo pate sve njemačke vlade. Iznimka je samo kancelar Willy Brandt, koji je prosinca 1970. godine ponizno – u ime njemačke krivnje za genocidno tzv. konačno rješenje – klečao u Varšavi na kamenu pred spomenikom židovskim žrtvama nacističkog pokolja u Varšavskom getu.
Za razliku od kancelara Brandta, kojemu Plenković ni čovječnošću niti državnički nije dorastao čistiti cipele, CRO premijer novcem hrvatskih poreznih obveznika sufinancira neonacifašistički povijesni revizionizam, krivotvorine o Bleiburgu i tzv. križnom putu i vodi svoju malodobnu djecu na zagrebački Hipodrom po autograme/darove proustaškog estradnjaka Marka Perkovića Thompsona. Pjevača „Jasenovca i Gradiške Stare“ te drnda-mrnda „budnica“ u slavu ustaša i izmišljenih nacionalnih mitova.
Manji, veleizdajnički dio hrvatskog naroda je za vrijeme ustaškog režima tzv. NDH (1941.–1945.) sudjelovao u nacističkom pogromu nad Židovima masovnim deportacijama u njemačke tvornice smrti i ubijanjem u cca 40 ustaških logora u tzv. NDH. Najstrašnije i najveće stratište u jugoistočnoj Europi bilo je na tri lokacije na području Jasenovca. Ustaše su, netom po Hitlerovoj milosti pripuštanja na vlast 10. travnja 1941. – nakon što ga je odbio HSS-ov vođa Vladko Maček – počeli masovno provoditi nacističke rasne zakone i genocid kakav židovska država naočigled cijelog svijeta provodi nad Palestincima u Pojasu Gaze te na okupiranima Zapadnoj obali i istočnom Jeruzalemu.
I onda, misli si Plenković – komunistički gojenac majke „vojne lekarke“ u JNA i oca sveučilišnog profesora političkih znanosti u tzv. socijalističkom mraku – sada naklonjeniji ustašama no partizanima i antinacifašizmu, ne treba se zamjerati Izraelu i Židovima? Svojedobno je politikantski zaigran s proustaškim dojdekima u RH iz emigracije tzv. prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman objavio kako je „sretan što mi supruga nije ni Srpkinja niti Židovka“, pa se Izrael bučno digao na zadnje noge u najosjetljivijem času za međunarodno priznanje zaraćenog zapadnobalkanskog kiflića. Stoga je diplomatski nezreo Francek na brzaka progutao iritantnu autokratsku aroganciju i izbrisao iz knjige blesavu, šovinističku tvrdnju.
Dugo je trebalo neukoj CRO „diplomaciji“ iz zrinjevačkog inkubatora Mate Granića, skupljenim odlikašima-štreberima hrvatskih krvnih zrnaca s više zagrebačkih fakulteta, vidljivijih novinara iz hrvatskih medija, „političkih zatvorenika u SFRJ“ i dijela emigrantskih skupina da s Izraelom izglade bilateralne odnose. Na čiju korist ili štetu? Ovisi kako, tko i odakle gleda.
Neki dan će, komentirajući izostanak hrvatskog potpisa na zahtjevu iz EU-a, Kanade, Australije i Novog Zelanda te više od 100 humanitarnih organizacija da Izrael smjesta prekine vatru u Pojasu Gaze i odblokira dostavu humanitarne pomoći, novinarka Nove TV Ivana Petrović kazati u središnjem Dnevniku da je „RH nejasna prema Izraelu zbog njegove podrške Hrvatima u BiH“. Naime, riječ je navodno o velikoj židovskoj investiciji (plinski biznis?) zbog koje Plenković posredno računa na tješnje odnose sa SAD-om i prevrtljivim Donaldom Johnom Trumpom?
Naravno da je problem genocida u Palestini globalno važniji od jedne investicije židovske države u susjednoj zemlji, jer nikakav novac ne može biti niti jest preči ozbiljnoj, mirotvornoj vlasti od zaustavljanja izraelskih ubojica u istrebljivačkom pohodu na cijeli jedan narod, palestinski, ali i na ubilačku vojnu agresiju na susjedne zemlje (Sirija, Libanon…) i daljem okruženju (Iran). HDZ-Plenkovićevoj vladi ne služi na čast držati fenjer krvolocima iz vjersko-konzervativne vlade Benjamina Netanyahua. To nije hrvatski nacionalni interes niti će ikad biti.
Upitan neki dan na Hvaru hoće li i Hrvatska, poput Slovenije, zabraniti ulazak u zemlju izraelskim ministarskim ekstremistima, podržati zahtjev većine zemalja EU-a za suspendiranjem Sporazuma o pridruživanju s EU-om zbog kršenja ljudskih prava i masovnog ubijanja civila, obustavu gospodarskih odnosa, itd., Plenković je hladno odgovorio: „Neće!“ RH neće ničim ni gospodarski niti diplomatski nauditi Izraelu zato što svaki dan priređuje palestinskim civilima – jezivi Vukovar.
„Što je god Izrael tražio od Hrvatske“, kazala je novinarka Petrović, „naša je zemlja ispunila do kraja, ali Izrael nije ništa napravio od onoga što je od njega tražila naša zemlja.“ Povijesno revizionistička Plenkovićeva vlast – HDZ u kompi s proustaškim/protusrpskim Domovinskim pokretom – kao i pronacistički kompleksaši u novoj njemačkoj kancelariji – „ne vide“ dnevno masakriranje tisuća djece, žena, staraca, bolesnika, ranjenika, umirućih od gladi, žeđi, rana, bolesti… I ne srame se javnosti!?
To nije prihvatljiva CRO politika što Plenković čini, to je sudjelovanje u genocidu – nečinjenjem, šutnjom. U ovom pogromu nad Palestincima nitko nema pravo šutjeti! Do srži je nečovječno, a CRO premijeru nitko nije dao dopusnicu za nečovječnost i guranje tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene na tzv. pogrešnu stranu povijesti. Proustaškim revizionizmom ili fenjerašenjem masovnim ubojicama na Bliskom istoku.
Činovnički lapsus ili…
„Mi smo tu vrlo jasni“, ustvrdio je Plenković novinarima. „Osudili smo, i ja sam na Europskom vijeću osudio svaku civilnu žrtvu koja se dogodila na Pojasu Gaze. Mislimo da je to nedopustivo i to je stav svih u EU i RH je s tim suglasna. Što se tiče ugovornih odnosa između Izraela i EU-a, cilj je da se upravo pritiskom na te ugovorne odnose dovede do pomaka i prestanka ratnog djelovanja, koje dovodi do civilnih žrtava.“
Plenković je, naravno, vrlo jasan – ne „mi smo tu vrlo jasni“, koji „mi“? – u tomu da ne želi osuditi izraelske ubojice, a poimenično zna tko su, nego osuđuje „svaku civilnu žrtvu“. Sic transit. Pa, zaboga, nisu žrtve krive što su žrtve, nego nedvojbeno samo oni i pomagači koji su ih učinili žrtvama! Činovnički lapsus ili ne, ali glupost je do egzosfere. I iznad nje.
Bez da se prethodno usuglasio s ustavnim sukreatorom vanjske politike Milanovićem, Plenković nema ovlasti solirati nekakvom neadresiranom ni „osudom svake civilne žrtve“, sic transit, zapravo potporom, držati ljestve ubojicama iz vjersko-konzervativne izraelske vlade i vojske. Plenković nije Hrvatska, ma koliko se samozvano ponaša kao Luj XIV. i globalno sramoti Hrvatsku.
„Izrael već desetljećima može raditi što god hoće, provodi zločinačku politiku i kriminalce treba nazvati pravim imenom“, izričit je Milanović. „Mislim da s takvom državom i s takvim državnim vodstvom ne treba imati posla. To je naprosto zločinačka politika koja ne vodi nikamo i koja, nažalost, ima podršku Washingtona. Netko želi izazvati svjetski konflikt i to radi nasilnički, pokvareno i američkim oružjem. O izraelskoj se politici mora otvoreno razgovarati. Hrvatska treba priznati Palestinu.“
Slovenija ju je priznala, kao i 143 od 193 države članice UN-a. Hrvatska se pod HDZ-Plenkovićevom vlašću pravi mutavom, podijeljena je i vrlo smiješna na međunarodnom planu. Slovenija nije: njezino priznanje Palestine, potpora najnovijem zahtjevu za obustavu ubijanja civila, ali i odluka o zabrani izraelskim ministrima ulaska u Deželu, zajedničko je parlamentarno stajalište vladajućih i oporbe. Francuski je predsjednik Emmanuel Macron upravo objavio – na Trumpovo zgražanje i osudu, sic transit – da će i Francuska na prvom sljedećem zasjedanju Opće skupštine UN-a službeno priznati palestinsku državu.
Pametni ljudi pametno odlučuju, a budale ostaju budalama. Na opću sramotu i svoju štetu, dakako.
