SDP i Možemo! zasad nisu u poziciji svojim vrlo ograničenim infrastrukturama i nedopečenim programima (svedenim na „ustaše“ i „partizane“!?) animirati kritičan broj birača za ugroziti HDZ/Plenkovića u možebitnim izvanrednim parlamentarnim izborima, a tzv. desnica je u još gorem stanju
„Dogodi li se još jedan incident, padne li bilo gdje u Hrvatskoj u nekom od sljedećih incidenata u vezi sa Srbima ikomu vlas s glave, raspustit ću vladu i idemo na nove izbore“, navodno tvrdi jednomu medijskom portalu navodni HDZ-ov insajder kako je time navodno zaprijetio šef stranke i premijer Andrej Plenković, navodno ozbiljno zabrinut protusrpskim incidentima ekstremne tzv. desnice ovih dana u Splitu, Zagrebu i Rijeci. „Dosta mi je povampirene ljevice, agresivne desnice, napornih Srba Milorada Pupovca i HDZ-ovaca koji kuju plan preuzimanja stranke.“
U međuvremenu su razjareni čopori mlađih „domoljuba“ – karakteristično zakrabuljenih crnim hudicama i povezima/fantomkama na licima – usred bijelog dana na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu bili napali (i trojicu ozlijedili, trebala im je liječnička pomoć) skupinu splitskih srednjoškolaca koji su došli na Interliber i edukaciju u HNB te, u drugom slučaju, napali zadarske učenike. Protusrpski skup u Splitu, nakon nasilja nad djecom, ženama i starijim muškarcima na Danima srpske kulture, otvoreno je bio podržao HDZ-ov koalicijski partner u gradu pod Marjanom Domovinski pokret (DP), pa je hitno uslijedila smjena njihova državnog tajnika za turizam.
Nakon ljetošnjih dvaju natprosječno posjećenih ZDS-koncerata Marka Perkovića Thompsona (MPT) na zagrebačkom Hipodromu (gdje je Plenković večer uoči doveo malodobnu djecu na generalnu probu i pozdraviti estradnjaka čije pjesme „jako vole“ – te onog u Sinju, ZDS je crno ozračje proendehazijske mržnje i podjela buknulo poput iskrom dotaknutog kerozina. Institucije koje rade svoj posao – po ustavnoj su i zakonskoj normi te službenoj dužnosti obavezne postupati protiv pojava vraćanja u genocidan endehazijski mrak – nisu (od)radile svoj posao niti ga vidljivo/učinkovito odrađuju i danas.
Bez racionalnog objašnjenja
Možda zato što je CRO premijer u međuvremenu višekratno, inatljivo i ljutito opetovao izravno u novinarske mikrofone i tv kamere: „Nitko neće izbacivati ZDS iz pjesme ‘Bojna Čavoglave’, koja se pjeva već 35 godina i bila je braniteljska himna u Domovinskom ratu.“ Osokoljen, drugi put instaliran za predsjednika tzv. Visokog doma, HDZ-ov poslovođa Gordan Jandroković sramotno izmišlja/oktroira neustavnu kategoriju „dvostruke konotacije“ ZDS-a i tolerira nesankcionirano uzvikivanje ustaškog pokliča u sabornici. Recimo, nikom ni od najekstremnijih AfD-ovaca ne bi palo na pamet uzvikivati „Sieg Heil“ (ZDS-ovu istoznačnicu) u Bundestagu.
Nema racionalnoga ljudskog, kamoli političkog objašnjenja ni za to što je Jandroković dopustio i šačici povijesnih revizionista, je li, ekstremnih tzv. desničara, propagandno iskoristiti prostorije najvišeg predstavničko-zakonodavnog tijela u državi za tzv. okrugli stol o ustaškom konc-logoru Jasenovcu. Najstrašnije nacifašističko/ustaško gubilište na europskom jugoistoku prikazano je – protivno povijesno-znanstvenim činjenicama i izvornim svjedočenjima – kao „radni logor u kojem se ugodno živjelo, nije bilo masovnih smaknuća, kamo su djeca dolazila na praksu, logoraši imali slobodne vikende, zdravstvenu skrb, kulturne sadržaje…“
Dobro, ne baš točku na i, ali svakako opet vrlo uvjerljiv prilog notornom sramoćenju tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene kao uljuđene članice civilizirane, demokratske međunarodne tzv. obitelji dali su neki dan isti ucrnjeni ZDS nasilnici s ulica hrvatskih gradova što napadaju tuđu djecu i žene, mrze Srbe, ubijaju „purgera“, „tovara“… Dio tzv. hrvatskih navijača je za nogometne utakmice Crna Gora – Hrvatska u Podgorici, gdje je domaća publika dostojanstveno popratila nacionalnu himnu gostiju iz RH, gadno osramotio svoju domovinu krajnje primitivnim, neciviliziranim proustaškim izgredom, prostački vrijeđajući Crnogorce kao narod, jer su njihovi nogometaši poveli s 2-0. I da nisu, dogodilo bi se isto.
S hrvatskog dijela tribina stadiona Pod Goricom masovno se skandiralo ZDS i „Ubij, ubij Srbina“, pjevalo „Ko ne skače pravoslavac je“, isticalo uvredljive protucrnogorske parole među kojima „Nećemo vam oprostiti Dubrovnik“, a domaća publika im je odgovorila skandiranjem „Ustaše i četnici – zajedno ste bježali“. Izbornik Zlatko Dalić je odao priznanje Crnogorcima za primjeran, domaćinski tretman i javno osudio šovinistički izgred dijela hrvatskih tzv. navijača. Međunarodna će nogometna vlast pak uvjerljivo kazniti HNS zbog divljaka, koji opetovano nanose štetu vlastitoj zemlji.
I crnogorski je premijer Milojko Spajić na platformi X oštro osudio neprihvatljiv događaj na međunarodnoj utakmici: „Ovakvi incidenti nas opominju da pogrešne ideologije u regiji nikada ne miruju te da javni prostor moramo aktivno i odlučno štititi od neprimjerenih poruka netrpeljivosti koje šalju neodgovorni pojedinci. S druge strane, ponosan sam na naše navijače koji su aplauzom pozdravili hrvatsku himnu i reprezentativce“. Nije tajna da su sigurnosne službe prethodno bile spriječile dolazak u Podgoricu batinaša srbijanskih „Delija“ i „Grobara“, a nakon huliganskog napada nedaleko od Cetinja na autobus s hrvatskim navijačima pri dolasku na utakmicu policija je bila na visini zadatka.
Eskalacija proustaštva u Hrvatskoj očito više ne prolazi ni u Bruxellesu, ne samo zato što je i europučanska dominacija na silaznoj putanji zbog ekspanzije euroskeptične radikalne tzv. desnice na valu cijelog niza vrlo utemeljenih optužbi. Od onih za pogrešne politike glede&unatoč rata u Ukrajini, pada životnog standarda, skupoće zbog inflacije, energetske i prehrambene krize do sigurnosnih ugroza svake vrsti etc. CRO premijer više nije u poziciji odmahnuti rukom na neugodna pitanja kolega/ica u Uniji o tomu što se, zapravo, događa radikalnije tzv. desno u RH i koliko taj negativan trend ima veze, ako ima, s protueuropskim politikama, koje novače sve veći dio birača čak u EU zemljama tzv. prve brzine.
Po svoj prilici nije bez vraga ni analitička procjena u dijelu političkog tzv. mainstreama kako se CRO premijer – prisiljen relativnom pobjedom HDZ-a na prošlim izborima koalirati s protusrpskim DP-om, jer ga drugi nisu htjeli, a ovaj je bio vlastohlepan – našao ugroženim. S jedne strane više nije kadar kontrolirati stanje u zemlji, ugurati bijesna crnog duha natrag u bocu kako bi zaštitio premijerski fotelj od aspiranata iz vlastite stranke (npr. Ivana Anušića, ili snažnijeg autoriteta s tzv. tvrdog krila?), a s druge mu ekstremni polit-ideološki agresivci s tzv. desnice desnije od desnog centra te združena tzv. lijevo-liberalno-zelena oporba na svoj način remete njegove eurokarijerne planove.
E sad, je li Plekoviću sinulo kako može doskočiti eskalaciji nereda u zemlji – od batinaša s ulica i trgova do stadionskih skandala, od masovna siromaštva zbog rastuće skupoće svega i svačega do gospodarske samonedostatnosti i proratne histerije – oštrijim političkim gardom, koji podrazumijeva izvanredne parlamentarne, HDZ-ovu pobjedu i siguran premijerski fotelj do 2030. godine. U međuvremenu mu ostaje dovoljno prostora za popločati si put u unosnu tzv. visoku eurounijsku diplomaciju?
Stvar je to dobre ili loše procjene. Aktualno, SDP i Možemo! nisu trenutno u poziciji svojim vrlo ograničenim infrastrukturama i nedopečenim programima (svedenim na „ustaše“ i „partizane“!?) animirati kritičan broj birača za ugroziti HDZ/Plenkovića na možebitnim izvanrednim parlamentarnim izborima. Tzv. desnica je u još gorem stanju, kojem svojedobno nije bio kadar ujediniteljski doskočiti ni povratnik s 32-godišnje robije u SAD-u međunarodni terorist Zvonko Bušić-Taik, pa si je rujna 2013. u Rovanjskoj prosvirao glavu. Oporučno je objavio kako više nije želio živjeti u Platonovoj špilji.
Vrlo neugodni prigovori
Danas još više samozvanih stranačkih vođa na tzv. desnici, genetskih egoista liderskih ambicija, druka na onu: radije ću biti prvi u selu, nego zadnji u gradu. I dok je tako, a bit će još dugo, ako ne dovijeka, HDZ i Plenković mogu biti mirni od ugroze s te strane.
Jest istina to da su djeca/unuci partizana, ustaša i domobrana otprije pola stoljeća zajedno čučali u obrani Hrvatske u Domovinskom ratu, ali i to da je jedinstvo po oružju i slobodarskoj ideji tragično prokockano već prvih godina pošto je zašutjelo oružje. I nastavilo se dramatično ruinirati nakon Tuđmanove smrti, da bi početkom trećega premijerskog mandata HDZ-ova Andreja Plenkovića Hrvat vučjom mržnjom nasrnuo na Hrvata.
Hrvatski su Srbi – preostalih cca 180.000 duša – kolateralna žrtva, tzv. kolektivni krivci za „jugosrpsku agresiju na Hrvatsku“ i formalno crvena krpa, „alibi“ za nešto neusporedivo opasnije: lustraciju nacionalnog kukolja po ekstremnom polit-ideološko-vjerskom kriteriju nadahnutom resetiranim ustaštvom tzv. NDH. Hrvatska je po tzv. međunarodnom priznanju samostalnosti, neovisnosti i suverenosti (1991./92. godine) vrlo brzo gubila fokus nacionalnog jedinstva i slobodarske ideje.
Bruxelles to sada – već vrlo neugodnim prigovorima CRO premijeru zbog eskalacije polit-ideoloških nereda s međunarodnim odjekom – prepoznaje i kao znakovit odmak od demokršćansko-europejske zbílje Unijina polit-programskog tzv. mainstreama, što Plenkoviću daje misliti o aktualnoj i budućoj svojoj poziciji u tom društvu. Ne možeš se šepuriti bruxelleskim hodnicima i govornicama gradeći se civiliziranim europejcem, političarem i građaninom kontinenta utemeljenog na antinacifašizmu, a imati kod kuće crne, zakrabuljene ZDS falange što gaze pravnu državu, kulturne autonomije, batinaju Srbe, „purgere“, „tovare“, pjevaju u slavu „Maksovih mesara“, spaljuju „gay Krnje“ s malim djetetom u naručju…
Takva Hrvatska ne prolazi ni kod kuće niti u Europi i šire. Je li to premijer Andrej Plenković prekasno shvatio, pa će i on i RH fasovati posljedice toga gubitka europejskoga, demokratskog fokusa!?
