Ljudska prava predstavljaju najbolju osnovu za uređenje javnog života, ona su uvijek afirmativna, nikoga ne isključuju, ne traže da se različitost poništi kako bi se formirao uniformni, monolitni sustav.

Naše društvo je nezrelo, gotovo potpuno plemensko i kao takvo je utemeljeno na žrtvenom mehanizmu. Plemenska zajednica traži žrtvu kako bi se, iživljavanjem nad njome, uspostavio dinamizam opstanka plemenske zajednice. Plemenska zajednica ne počiva na ravnopravnosti i miru, nego na iživljavanju i ratu.

Nije slučajno da branitelji plemenskog hrvatstva Domovinski rat vide kao vrijednost, iako rat nije vrijednost. Vrijednost je ono što zaustavlja rat.

Sve dok se ne uspostavi svijet vrijednosti, odnosno svijet poštivanja ljudskih prava, plemenska zajednica u Hrvatskoj nastavit će promovirati rat kao vrijednost, baš kao što će, istovremeno, praksu žrtvenog mehanizma i iživljavanja nad žrtvama prikazivati kao demonstraciju vrijednosti, onih vrijednosti koje proizlaze iz prošlog rata prizivajući novi rat koji treba biti sustavniji i radikalniji.

Posljednjih dana su se pripadnici plemena opet okomili na Mirelu Čavajdu, prikazujući je kao ubojicu i ne-majku. Zasmetalo im je što je ova žena smogla snage da, proživljavajući osobnu tragediju, ne poklekne pred licemjerstvom hrvatskog zdravstvenog sustava koji djeluje kao derivat teološke norme.

Ako je itko zaslužio biti Zagrepčanka godine, to je nesumnjivo zaslužila Mirela Čavajda. No ne misle svi tako, zato je i pokrenut žrtveni mehanizam i natjecanje u bestijalnom javnom iživljavanju.

Zanimljivo je da javno iživljavanje nad ovom ženom provode tzv. katolički ginekolozi (zapravo političari barbarizma) koji su nekoć radili abortuse, ali ih više ne rade jer je u okolnostima plemenske svijesti danas oportuno tvrditi kako je abortus ubojstvo.

Ako je tome uistinu tako, onda su upravo ti katolički ginekolozi, budući da su nekada obavljali zahvate prekida trudnoće, ubojice. Bivše ubojice, ali, sukladno njihovim sadašnjim stavovima, ipak ubojice. Ili su, naprosto, ako prekid trudnoće nije ubojstvo, besramni, licemjerni lažljivci. Dakle, oni su ili ubojice ili lažljivci.

Mirela Čavajda nije ni jedno ni drugo. On je Zagrepčanka godine.

Nadalje, nad njom se iživljavaju kojekakvi svećenici, vjeroučitelji, teolozi i ostali promicatelji političkog kršćanstva odnosno instrumentalizacije kršćanstva u političke svrhe. Njima je zajednička crta da svojim djelovanjem negiraju kršćanskog Boga.

Kada kršćani osuđuju druge, oni prethodno negiraju Boga. Prije svake osude upućene drugom ljudskom biću, kršćani najprije moraju osuditi Boga, kako bi izvor moralne norme mogli premjestiti iz Boga i smjestiti ih u vlastitu nutrinu.

Ako pratimo biblijsku priču o prvom grijehu u povijesti, odnosno o grijehu Adama i Eve, to je bio upravo onaj grijeh kojega danas čine svi oni koji javno osuđuju Mirelu Čavajdu, ili bilo koga drugoga.

Adam i Eva su sagriješili tako što su odlučili Bogu oduzeti pravo da isključivo on vrši prosudbu dobra i zla. Kršćani ne osuđuju jer znaju da bi upali u vrtlog nemilosrdnog odbacivanja drugoga. U kršćanstvu je Bog taj koji prosuđuje moralno djelovanje, jer je on u stanju oprostiti.

Politički kršćani ne opraštaju nikome, oni proganjanju – sve, pa i Boga. Istinski kršćani, dakle, nisu oni koji prosuđuju i osuđuju drugoga, nego oni koji u relaciji s Bogom, kao izvorom morala, prosuđuju sebe i vlastito djelovanje kako bi se, u moralnom smislu, usavršavali i rasli u ljudskosti, a to znači u potrebi da se druge, bez osude, prihvati.

Načelo da Crkva osuđuje grijeh, ali ne i grešnika, upravo to znači – kršćani nikada neće prozivati i osuđivati drugoga. Uporno tvrdim da svi ti navodni svećenici, politički kršćani ili ekipa okupljena, primjerice, oko portala Narod.hr, nisu ništa drugo doli aktivni negatori kršćanstva i kršćanskog morala. Hajka i kršćanstvo ne idu skupa.

Kada sam već spomenuo Narod.hr, zanimljivo je bilo kada je ovaj portal huškačkog političkog kršćanstva i od Boga otete moralnosti, prenio neke tvitove famozne Utikejt. Nebitno je tko je Utikejt, ona u potpunosti odgovara tzv. kršćanskoj biti koja je u osnovi ovog portala.

Pronašao sam, bez prevelikog truda, nekoliko tvitova, koje zbog elementarne pristojnosti i poštivanja čitatelja neću citirati, dovoljno je reći da sadrže seksualne fantazije. Ne čudi me da je Narod.hr prepoznao Utikejt kao relevantnu sugovornicu, jer političko, huškačko, osuđujuće kršćanstvo nije ništa drugo nego sublimirana seksualna perverzija. U političkom kršćanstvu sve je perverzno – od politike do kršćanstva.

Mirela Čavajda je Zagrepčanka godine jer to uistinu jest, baš kao što su njezini progonitelji perverzni, besramni predstavnici političkog kršćanstva. Oni to jesu i oni to žele biti.

Kršćanstvo ne može biti temelj za uređenje društva. Za kršćanstvo je sasvim dovoljno da ima slobodu djelovanja u društvu. Tu slobodu ima i tu slobodu će imati ako i samo ako društvo počiva na uvažavanju ljudskih prava. Oni koji smatraju da je pravo na slobodu vjeroispovijesti temeljno pravo iz kojega proizlaze sva ljudska prava, negirali su kršćanstvo, ljudska prava, čovjeka i Boga.

Kršćani mogu smatrati da je prekid trudnoće ubojstvo, to je njihovo pravo koje proizlazi iz prava na slobodu vjeroispovijesti.

Po trenutnom kršćanskom nauku, nekada je to bilo drugačije, smatra se da u trenutku začeća nastaje novo ljudsko biće kojemu roditelji daju materijalnu, biološku osnovu, a Bog, stvaranjem duše, udahnjuje život koji je, sve do prirodne smrti, nepovrediv. Riječ je o religijskoj priči koja ima pravo javnosti zahvaljujući pravu na slobodu vjeroispovijesti.

Ova priča je relevantna samo za vjernike jer pripada vjerskoj domeni, izvan vjere je ova priča ili smiješna ili opasna. Smiješna je kada joj se daje znanstveni status, a opasna je kada postaje kriterij za donošenje zakona koji će obvezivati sve članove nekoga društva. Tada počinje teror barbariziranog političkog kršćanstva, a to nipošto nije smiješno.

autograf