Nakon najskupljeg copy/pastea u povijesti svjetske nomotehnike, kako prekjučerašnji referendum opisuje The Daily Herald, probudili smo se u mnogo "boljem" i "moralnijem" društvu.
Spomenuta tiskovina uočava kako definicija braka već postoji u Obiteljskom zakonu te kako nigdje u svijetu nije zabilježeno da prepisivanje definicije u Ustav stoji 48 milijuna kuna. Predlaže uvrštavanje referenduma u Guinnessovu knjigu rekorda.Hrvatska enciklopedija ovu knjigu definira kao godišnji pregled svjetskih rekorda, čovjekovih dostignuća i prirodnih fenomena. Prvi ju je puta objavila 1955. godine pivovara Guinness, a danas se objavljuje u više od stotinu zamalja.Odgovorni prema moralu i narodu, kakvi smo se dokazali, okrećemo se mnogo prozaičnijim pitanjima od kojih nećemo živjeti bolje, ali potrebna su nam kako bi se široke narodne mase barem osjećale bolje.Ovo, naravno, nije tekst o nevažnom nomotehničkom pitanju koje treba urediti prava i obveze hrvatskoga radnika, radne uvjete te načine razmjene radnoga vremena za novac u ovoj državi, ovo je tekst o odgovornosti koju su u predvečerje spomenutog copy/pastea za Guinnessovu knjigu rekorda pokazali vodeći hrvatski sindikati i resorni ministar Mirando Mrsić. Odgovornost je to koja je za primjer prema ovome narodu, državi, ekonomiji, pa i društvu.
U moru interesnih skupina koje svoje partikularne interese i svjetonazore zatomljuju za dobrobit ove zajednice, pojavio se, kako rekosmo, ovih dana, primjer krajnje odgovornosti vodećih hrvatskih sindikata. Odgovorno čuvajući status quo na hrvatskom tržištu radne snage, povukli su se iz pregovora o Zakonu o radu. To je bilo potrebno kako se zakinutima ne bi osjetili ljudi koji imaju uzvišenu i "dobrovoljnu" funkciju pričuvne radne snage. A tom rezervom smo bogati, imamo je blizu 400.000.
Dobili smo i ministra koji je prepoznao ovo društveno stremljenje prema bogatstvu ljudskih resursa u pričuvi, pa je odlučio jedno reći, drugo napraviti, a treće potpisati. Bez njegove suradnje sasvim sigurno ne bi mogla procvasti društvena logistika ljudskih resursa.
Suradnja koju su pokazali pripadnici tabora za i protiv prekjučerašnjeg copy/pastea za Guinnessa time se prelila i na pitanja ljudskih resursa. Za svaku pohvalu. Definiranje predmeta zakona o kojemu ovaj tekst nipošto ne govori to bi nepovratno zaustavilo te neminovno osiromašilo ovu zemlju. Bilo bi to ravno veleizdaji!
Odgovorno je to, zaključimo, prema promidžbi također. Ne samo što smo načinili copy/paste za Guinnessa, ne samo to što stremimo ući u spomenutu knjigu svjetskih dostignuća i količinom bogatstva pričuvnih ljudskih resursa, naši nas upravljači očito žele uvrstiti u red država najviše puta spomenutih u toj svjetskoj uspješnici. Cijena koju ćemo za to platiti vjerojatno je također zela za uvrštenje u tu knjigu.
Od devedesete na ovamo naslušali smo se o ovome podneblju kao humusu za "nebeske" uspjehe. Recentnim događajima, ovo je društvo ispunilo svoju svrhu. Konačno smo postali narod svjetskih rekorda - u gluposti ponajviše. Mi smo šampioni!
U moru interesnih skupina koje svoje partikularne interese i svjetonazore zatomljuju za dobrobit ove zajednice, pojavio se, kako rekosmo, ovih dana, primjer krajnje odgovornosti vodećih hrvatskih sindikata. Odgovorno čuvajući status quo na hrvatskom tržištu radne snage, povukli su se iz pregovora o Zakonu o radu. To je bilo potrebno kako se zakinutima ne bi osjetili ljudi koji imaju uzvišenu i "dobrovoljnu" funkciju pričuvne radne snage. A tom rezervom smo bogati, imamo je blizu 400.000.
Dobili smo i ministra koji je prepoznao ovo društveno stremljenje prema bogatstvu ljudskih resursa u pričuvi, pa je odlučio jedno reći, drugo napraviti, a treće potpisati. Bez njegove suradnje sasvim sigurno ne bi mogla procvasti društvena logistika ljudskih resursa.
Suradnja koju su pokazali pripadnici tabora za i protiv prekjučerašnjeg copy/pastea za Guinnessa time se prelila i na pitanja ljudskih resursa. Za svaku pohvalu. Definiranje predmeta zakona o kojemu ovaj tekst nipošto ne govori to bi nepovratno zaustavilo te neminovno osiromašilo ovu zemlju. Bilo bi to ravno veleizdaji!
Odgovorno je to, zaključimo, prema promidžbi također. Ne samo što smo načinili copy/paste za Guinnessa, ne samo to što stremimo ući u spomenutu knjigu svjetskih dostignuća i količinom bogatstva pričuvnih ljudskih resursa, naši nas upravljači očito žele uvrstiti u red država najviše puta spomenutih u toj svjetskoj uspješnici. Cijena koju ćemo za to platiti vjerojatno je također zela za uvrštenje u tu knjigu.
Od devedesete na ovamo naslušali smo se o ovome podneblju kao humusu za "nebeske" uspjehe. Recentnim događajima, ovo je društvo ispunilo svoju svrhu. Konačno smo postali narod svjetskih rekorda - u gluposti ponajviše. Mi smo šampioni!
Izvor: SEEbiz
