Denver Nuggetsi samo što nisu uzeli svoj prvi NBA prsten, a Nikola Jokić, za dio NBA javnosti 'tenk iz Sombora', no za našeg komentatora najveći košarkaš u povijesti ovih prostora, bit će proglašen najboljim igračem finala. Trenuci nakon tog naslova bit će pravi test zrelosti za njega. Ako nastavi s otporom diktatu novca i slave, povijest će ga pamtiti kao još većeg i značajnijeg
U nevjerojatno snažnoj konkurenciji košarkaša s ovih prostora Nikola Jokić ostat će upamćen kao najbolji koji je ikada zaigrao tu prekrasnu igru. Nije lako biti najbolji kad su na ovdašnjim školskim igralištima svoje karijere započeli legendarni i neponovljivi Dražen Petrović, lucidni Toni Kukoč, učinkoviti Dino Rađa, precizni Peđa Stojaković, zaigrani Vlade Divac – da spomenem samo one koji su ostavili trag ne samo u europskoj, već i u NBA košarci. Osnovni razlog za takvu tvrdnju nalazi se u činjenici da je centar Denver Nuggetsa rijedak slučaj kada pojedinac svojom igrom mijenja prirodu određenog sporta. Još je rjeđe kada sportaš svojim ponašanjem, stavom i izjavama prkosi ideji egoizma i bahatosti kao osnove zarade u profesionalnom sportu.
Za one koji ne prate košarku, Jokić je rođen u Somboru prije 28 godina. Sa svojih 129 kilograma na 211 centimetara ovih dana bori se za prvu NBA titulu. Iza njega su već dva izbora za najkorisnijeg igrača te najbolje košarkaške lige. Trebao je osvojiti taj naslov i ove godine, ali ga je u tome spriječila medijska kampanja u kojoj su o njemu govorili da igra dosadno, da ne može skočiti, da mu svatko, pa i Ante Đapić, u bijelom dresu može zabiti koš.
Posebno je nezgodno bilo kad su počeli govoriti da je zbog boje kože u tom izboru privilegiran – u školi bi trebali poučavati da rasizam ne poznaje boje i da je jednako priprost i glup kad je bjelački, crnački ili kojigod. Umjesto na društvenim mrežama, Jokić je odgovorio na terenu. U doigravanju ove godine postiže u prosjeku 30,1 koš, 13,3 skoka i 9,8 asistencija po utakmici, što je među najboljim statističkim pokazateljima u povijesti igre. Jokić može baš sve i čini to nevjerojatnom lakoćom – asistencija iza leđa, skokovi u napadu, trice, vođenje lopte… ponekad može čak i zakucati.
Ono što ga ipak izdvaja od ostalih nevjerojatna je košarkaška inteligencija. Od davne 1891., kad je James Naismith u Massachusettsu osmislio igru u kojoj se igrači dodaju s ciljem da ubace loptu u koš, nije bilo igrača koji istovremeno igru u potpunosti razumije i u njoj može što poželi. Neiskusnom oku spor i nezgrapan, mlađima koji su odrasli na TikToku i Youtubeu nedovoljno atraktivan, a za sve one koji su igrali ili igraju ovaj sport – jedinstven košarkaški genije.
I izvan terena Jokić svojom pojavom, postupcima i izjavama pomiče granice profesionalnog sporta nabolje. U vrijeme bahatih i egoističnih superzvijezda, koje osobni uspjeh stavljaju ispred svega, zdravo je čuti osobu koja je skromna i usmjerena na uspjeh kolektiva. Nakon gotovo svake utakmice prvi je koji kaže da je netko drugi iz ekipe bio bolji, spremno će odbaciti priču o sudbonosnoj važnosti pojedinca za uspjeh kolektiva i govoriti o stvarima koje ga vesele – obitelji, trkaćim konjima, tome da su školska igrališta na Balkanu prazna i 'kako danas ne možeš nikoga naći za basket'. Razumije Jokić glupu korporativnu priču o zvijezdama i zvjezdicama, zakucavanjima i kratkim isječcima koji služe brzoj zaradi. Priča je to čiji dio ne želi biti, čime mijenja pravila igre izvan terena. Igrač je to kojeg je teško upakirati kao proizvod, nove tenisice u kojima bolje skačete (Jokić baš nema neki odskok), dres zbog kojeg preciznije šutirate… Subverzivna je on pojava u svijetu velikog novca.
Od sportaša ne treba raditi idole jer povijest pokazuje da oni (baš kao i svi drugi idoli) često iznevjere. Ipak, ono što do sada pokazuje Jokić jedinstveno je u povijesti profesionalnog sporta i zaslužuje poštovanje. Možda već u ponedjeljak, a najkasnije do kraja sljedećeg tjedna Denver Nuggetsi će prvi put postati prvaci NBA lige, a Jokić će biti proglašen najboljim igračem finala. Trenuci nakon tog naslova bit će pravi test zrelosti za njega. Ako nastavi s otporom diktatu novca i slave, povijest će ga pamtiti kao još većeg i značajnijeg.
Istinska ljudska košarkaška inteligencija u doba umjetne inteligencije.
Skromnost i kolegijalnost u doba egoizma i umjetnih veličina.
P.S. Nikola Jokić i ja nismo rod i ne poznajemo se. Spletom životnih okolnosti, 2010., kad je somborski Nikola Jokić navršavao 15 godina, u Zagrebu se rodio još jedan Nikola Jokić, a on trenutno šutira po igralištima zagrebačkog Jaruna. Za sada je zadovoljan imenjakom i prezimenjakom.
