Jest da serijal Lijepom našom bez njega nije niti bi bio to što je bio, ali jest i činjenica da zabavni format koji je vodio četvrt stoljeća - bez obzira na gledateljski profil koji mu ne nalazi zamjerke i "ne može" bez subotnje porcije te emisije - odavno već pati od šablonske rutine, nacionalnog/vjerskog prenemaganja, sadržajne bezidejnosti, kvazifolklorne dosadnjikavosti, polit-ideološke pristranosti s lokalnom stranačkom tzv. elitom, članovima njihovih obitelji, prijatelja i katoličkim klerom u prvim redovima, etc.




Bura u čaši vode. Niti je nakon 24 godine trajanja HRT-ov zabavni serijal Lijepom našom - svojedovno ismijavan i posprdnicom "Putujući cirkus Branka Uvodića" - neka osobita programska ikona i formatska vrijednost medijske tzv. javne kuće niti je rečeni njezin urednik i voditelj nezamjenjiv personalni kapitalac zbog čijeg bi okončanja radne parabole, s prirodnim uronom u starosnu mirovinu silom zakona i "zlatnih godina", trebalo dizati javnu prašinu. Kao što su je usred tzv. sezone kiselih krastavaca pokušali ovih dana bučno uzvitlati neki domaći mediji obznanom urbi et orbi izjave uvrijeđene HRT-ove "ikone tambiraške glazbe i tradicijske kulture" kako je naprasno, e-mailom dobila otkaz ugovora o radu odnosno, kolateralno, objašnjenjem Komunikacija HRT-a kako se ne radi o otkazu, već o tomu da je "Branko Uvodić s navršenih 65 godina 2019. godine stekao uvjete za redovnu starosnu mirovinu". Poslodavac mu je i nakon toga više puta ipak produljio ugovor o radu, a "zadnje produljenje ističe mu 25. srpnja 2020." No, Branko Uvodić je s pravom uvrijeđen mail-postupkom HRT-ove uprave, jer je bi u najmanju ruku bilo nepristojno, čak i bezobrazno otpraviti iz svoje sredine i neusporedivo manje poznatog djelatnika.

Dobro, možda ne treba upriličiti "socijalističku paradu" u radnoj sredini - s prigodnim govorom nadređenog, nekim skromnim darom za uspomenu na "kolektiv" i zakuskom za najbliže kolege/suradnike kao što se redovito činilo u "socijalističkomu mraku" prigodom ispraćaja u tzv. zasluženu mirovinu - ali neupitan je poslovni bonton, nekako red i ljudski je pozvati budućeg penzića šefu u ured te ga na toploj šalici razgovora obavijestiti o tomu što mu je birokratski proslijeđeno e-malilom. Nije mala stvar, je li, odraditi u istoj radnoj sredini 46 godina i jamačno joj nešto ostaviti. I više od najboljih životnih desetljeća. HRT se tim birokratskim e-mailom grubo ogriješio o poslovni bonton i ljudskost prema svom djelatniku, i potvrdio već ukorijenjenu, eskalirajuću dehumanizaciju odnosa na tzv. tržištu rada gdje kapitalistički uvjeti bildanja produktivnosti/profita eliminiraju socijalnu empatiju i svode čovjeka na čim jeftiniju tzv. radnu snagu. Istodobno, ego nekoga tko u kapitalističkom tržišnom odnosu već samim zapošljavanjem pristaje na činjenicu da je tzv. radna snaga - makar državnog poslodavca kakav je i HRT - ne ostavlja mnogo postora, ako uopće, za jamranje tipa uvrijeđene vlaške mlade. Što jest prepoznatljiv eho Uvodićeve izjave.

Objektivno, nikomu ni u džep niti iz džepa ako subotom cca sat i pol uoči HTV-ovog Dnevnika 2 u 19 sati na prisavskoj "dalekovidnici" više neće biti ni svaki put manje-više istih estradnjaka s istim "hitovima" otprije cca pola stoljeća ili nešto kasnije niti Branka Uvodića s neizostavnim mu "moj dragi prijatelj" taj i taj te "neka vas dragi Bog čuva" na kraju emisije. Koju je navodno visoko cijenila ne samo bivša tzv. prva dama, nego je - po Uvodićevom kazivanju o "najgledanijem" HTV-ovom formatu svojedobno u intervjuu jednom dnevnom listu - čak na snimanja dolazio i tzv. prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman. Zbog nepotrebne medijske buke u vezi s Uvodićevim i odlaskom serijala Lijepom našom s malih ekrana, na društvenim je mrežama odmah bilo za pročitati vic o tomu kako se na vijest o Uvodićevom odlasku u mirovinu već od ranog jutra narod okuplja, a prve bake već preskaču ogradu na Prisavlju ne bi li pritisnule HRT-ovu upravu da nastavi emitirati Lijepom našom i ostaviti Uvodića u serijalu sve "dok u njemu živo srce bije".

Valjda su to bile one iste bake što ih je nahvalio u jednom prethodnom intervjuu ("Najljepše mi je vidjeti starice koje dođu dva-tri sata prije  snimanja kako bi zauzele svoje mjesto, donesu onaj svoj zamotuljak s malo kruha i slanine, rakije i vode i čekaju jer je u njihovo mjesto došla njihova emisija 'Lijepom našom'.") Zaštitari su, tvrdi autor te pošalice, bili "zatečeni" provalom prosvjednika, a "pregovori su u tijeku".

"Budući da trenutno zbog koronakrize nismo sigurni da će se ostvariti svi uvjeti za nastavak snimanja emisije Lijepom našom uz poštivanje svih epidemioloških preporuka, u ovom trenutku ne postoje razlozi za daljnji nastavak radnog odnosa g. Uvodića", tvrdi se u izjavi Komunikacija HRT-a. "Ukoliko se steknu uvjeti za ponovno snimanje, HRT će svakako razmotriti ponovni angažman gospodina Uvodića." Jest da taj serijal bez njega nije niti bi bio to što je bio, ali jest i činjenica da zabavni format koji je vodio četvrt stoljeća - bez obzira na gledateljski profil koji mu ne nalazi zamjerke i "ne može" bez subotnje porcije Lijepom našom - odavno već pati od šablonske rutine, nacionalnog/vjerskog prenemaganja, sadržajne bezidejnosti, kvazifolklorne dosadnjikavosti, polit-ideološke pristranosti s lokalnom stranačkom tzv. elitom, (koja sponzorira tzv. Hamleta u Mrduši Donjoj), članovima njihovih obitelji, prijatelja i katoličkim klerom u prvim redovima, etc. Na prste jedne ruke - 'ajde, obje ruke! - dadu se nabrojiti mahom "pretplaćeni" isti osrednji estradnjaci poznije dobi što ih je vidjeti gotovo u svakom nastavku serijala pomiješane s lokalnim "zvijezdama u usponu" i folklornim skupinama gdje ih se i koliko nađe.


Povremeno pak i "moj/i dragi prijatelj/i" lokalni političar/i pojedinačno ili u duetu, u pristojnoj građanskoj odjeći ili narodnoj nošnji dohvate Uvodićev mikrofon, pa na opći urnebes u dupkom punoj sportskoj dvorani stavljaju gledateljstvo na tešku kušnju: bi li zapravo više koristili općinstvu kao pjevači na seoskim svadbama no što mu pridonose kao poslušnici vođa stranačkih središnjica? Kamermani hvataju u gro planu zanimljive face u gledalištu, najčešće lijepe mlade žene, a režija probire kadrove o kojima se potom danima priča po kafićima, na ulici, u uredima, obiteljima, etc. u mjestu domaćinu serijala. I okolici. Mjesne vlasti i probrani OPG-ovi ne štede na probiru lokalnih jića i pića, delicija svake vrsti što, kao, ima visok turistički i svaki drugi ekonomski naboj. HRT-ova momčad svakovrsnih operativaca Uvodićevog zabavnog "spektakla" broji više od 50 solidno plaćenih ljudi, brojna vozila, skupu tehničku opremu i štošta još u cjelini organizacijskog projekta koji mora biti isplativ i medijskoj tzv. javnoj kući.

"Pravdaju se (ne opravdavaju se? - op. a.) koronom, no mi to možemo organizirati uz kontrolirane uvjete uz maksimalno 500 ljudi u dvorani", prenijeli su mediji Uvodićevo nezadovoljstvo HRT-ovim objašnjenjem o tomu zašto ga silom zakonskih uvjeta šalju u mirovinu i ne žele nastaviti snimanje serijala "Lijepom našom" te uopće ne želi prihvatiti činjenicu da poslodavčev interes i financijska rečunica nisu i ne moraju biti istovjetni privatnom interesu zaposlenika. "Njih ne zanima Lijepom našom, nego emisije poput Volim Hrvatsku, koja je nizozemska licenca, ili Zvijezde pjevaju koja je američka licenca, a mi nemamo ni pet zvijezda u zemlji. Čak sam imao i varijantu da emisiju radimo na OPG-ima ili drugim omjestima gdje ne bi ni bilo publike (nemala zarada od ulaznica nije važna? - op. a.). Uostalom, imali smo i posebno izdanje emisije u Đurđevcu za Dan državnosti, i nitko se nije zarazio. Očito oni imaju svoju koncepciju, ali ne znam koliko se to podudara s voljom naroda jer je Lijepom našom i sad u krizi bila najgledanija emisija."

Indikativno ili ne, ali na tu se apstraktnu "volju naroda" - nitko ju nikad nije statistički vjerodostojno dokazao, pa ni sada Branko Uvodić kad se labuđim pjevom hvata za slamku opstanka na HRT-u mimo zakonskih uvjeta za redovnu staraćku mirovinu - neprestano poziva i sva politička tzv. ekstremna desnica. Volja naroda? Što je to i kako to da volja naroda nije u skladu sa zakonom što su ga voljom biračkog naroda unesenom u glasačke kutije izabrani parlamentarci donijeli u korist svih građana ove zemlje? I koji zakon, dok je na snazi, ima jednako vrijediti te su ga dužni jednako poštivati i XY negdje u zabiti RH bogu iza nogu i Branko Uvodić. Zašto bi volja naroda u paragrafima o umirovljenju bila jedno za Uvodića, a nešto drugo za XY negdje u zabiti RH bogu iza nogu? Nema logike.

Produljeni Uvodićev rok o trajanju ugovora o radu je istekao u ponoć 25. srpnja 2020. i od tog trenutka više nije imao pravo na službeni automobil kojim će se odvesti u Omiš voditi tradicionalni Festival dalmatinskih klapa, ali ne i natrag u Zagreb. Poslije ponoći više nije bio zaposlenik HRT-a. "Ja sam HRT-u priskrbio barem 30 automobila", kazao je Večernjem listu, "i ne bojim se za povratak. Zanimljivo je da mi nisu dali ni da iskoristim do kraja godišnji odmor, pa nakon 25. više ne mogu ni ući u zgradu HRT-a po svoje stvari. Kako da ih uzmem? Da dođem s policijom? Najveći je problem što vodstvo HRT-a želi ukinuti serijal Lijepom našom. Imam puno ponuda da emisiju nastavim na nekoj drugoj kući ali mi je žao jer sam ipak proveo 45 godina na HRT-u. Zadužili su me i ljudi koji su radili sa mnom i nije mi u interesu da ti ljudi ne rade posao koji je dostojan djelatnika HRT-a. Nekada je bilo (u "komunističkom mraku"? - op. a.) da je 15 posto vanjske produkcije na javnoj televiziji, a ostalo naše, a sad je obratno. To vam sve govori".

Imala je Generacija 5 onaj stih ".. svemu dođe kraj...", ali i popularna je mudrosnioca o tomu kako "ne treba žaliti za prolivenim mlijekom", no bivšem uredniku i voditelju zabavnog serijala Lijepom našom jamačno nije na pameti ni jedno niti drugo. Postoji i ta zakonska mogućnost da penzići u RH mogu raditi i nakon umirovljenja, s tim da im se reguliraju i usklade mirovinska i primanja iz radnog odnosa (četiri sata na dan ili puno radno vrijeme), što i za Branka Uvodića može biti rješenje bude li i dalje u radnoj formi i dobroga zdravlja. HRT-ov, je li, nepristojan e-mail o umirovljenju nije smak svijeta, pa ni grijeh trenutnih struktura te medijske tzv. javne kuće nije valjan razlog za demonstrirani "moj obračun s njima".

Trenutna uprava HRT-a nije učinila ništa protuzakonito niti je u novim okolnostima - istina, ekonomski drastično pogoršanim i možebitno još i pogoršavajućim najesen/nazimu - bila dužna "trpjeti" televizijski format koji se od prve emisije 8. studenoga 1994. do sada već projektno izlizao i koji, pretpostavljeno, više neće biti profitabilan. Uprava koja je odlučila o Uvodićevom umirovljenju, koliko je god njemu to teško sjelo, nije isto što i ruka koja te 46 godina izdašno hranila te zaslužuje zahvalnost. Kakva jest da jest, bila je hraniteljica. U jednom samohvalećem intervjuu punom pozivanja na "dragoga Boga" prije nekoliko godina, Branko će Uvodić sentimentalizirati o svom ocu koji ga opominje na to hraniteljstvo što mu se posrećilo na putu od običnog spikera na Radioteleviziji Zagreb do čak pomoćnika direktora kasnije HRT-a i napokon tzv. zaštitnog lica serijala Lijepom našom s kojim je proputovao RH uzduž i poprijeko te nekoliko stranih zemalja s većim brojem hrvatskog življa.

"Dragi sine", navodno je otac Milan kazivao sinu Branku, pa se on sjeća tih riječi u rečenomu intervjuu, "dragi Bog ti je dao najljepše zanimanje. Radiš posao koji voliš, znaš ga raditi, uživaš u njemu, dobro živiš od njega i ljudi te poštuju. Di može bolje!" Odlazak u mirovinu ne znači smak svijeta niti nužno mora biti profesionalna tragedija u bilo kojem smislu, jer stečeno životno i radno iskustvo blago su koje mudrom i agilnom čovjeku otvara nova vrata. HRT-u neće pasti dionice u medijskom prostoru, ako umirovi i Branka Uvodića i zabavni serijal Lijepom našom. Koga nema, bez njega se može. Tolike su istinske, je li, ne samo HRT-ove medijske veličine otišle u tzv. zasluženu mirovinu i njihov rad (p)ostao dijelom povijesne statistike što ju nastavljaju graditi neki novi tzv. medijski klinci, a Zemlja se i dalje svejednako okreće oko Sunca. Čemu frka zbog toga što jedan još fizički dobrodržeći novinar odlazi u mirovinu, a njegova se emisija skida s malog ekrana jer u koronakrizi više ne može biti to što je bila? Bura u čaši vode.

I za medijskog penzića Branka Uvodića - ne lošijeg od loših i ne boljeg od boljih HRT-ovih umirovljenih djelatnika - ima mjesta na ruzinavoj lađi čije kormilo voljom novog starog premijera Andreja Plenkovića u novoj staroj vladi uzima pod svoje nova stara ministrica Nina Obuljen-Koržinek. Uvodićev razlaz s medijskom tzv. javnom kućom, dakako, nije nikakav skandal - kakvim ga sada želi prikazati dio nekritičnih medija - niti HRT-ov zakonit postupak upakiran u e-mail bezobrazluk može biti ozbiljan razlog uvrijeđenom bivšem uredniku i voditelju zabavnog serijala da se, kaže, "osjećao kao kriminalac" kad je "na terenu", za priprema Omiškog festivala dalmatinskih klapa primio neugodnu obavijest svog poslodavca. Ako ništa drugo, dobro je znao kako mu produljeni ugovor o radu istječe 25. srpnja u ponoć i da mu nije još jednom produljen, pa...

h-alter