Borislav Josipović Joso - Čuvar financija
Ratko Maričić - Cenzura
Oleg Perčinić - Televizijska zabava
__________________________
Abdurahman Halilović - Ahil: AFORIZMI
Najveći broj muljatora pojavi se u jesen – kad treba pripremiti grožđe za vino.
Poznamo mi njihove navike razne, a najgore su nam one što nam džepove prazne.
Trčala je za karijerom, čak do direktorovog kreveta.
Bar smo bili pod čizmom komunizma – u kapitalizmu nas nema nigdje.
Dugo me mrzio iz dna duše – srećom da ju je ispustio.
Članovi folklorne sekcije izašli su na otvoreno – da općinari vide da nam treba dom kulture.
Ovo je vaša kultura – a mi ćemo svoju zasijati do vaše njive.
Domovina? Kako to kod nas propalo zvuči.
Zatvorenike koji nisu dobri zaposlit ćemo na poljoprivrednom dobru.
Među demonstrantima nije dugo ključao bijes – policija ih je rashladila vodenim topovima.
Djed kad broji godine, svaki put zaspi.
Tražio sam odijelo koje će me učiniti čovjekom – i nigdje ga nisam našao.
Kad im bude “kud koji, mili moji” – neće im biti milo.
U predsjedništvu glavne stranke jako viču – ne bi li probudili mrtve da glasaju.
Mnogi ljudi iz ovih krajeva vidjeli su svoju budućnost – tamo preko oceana.
_______________________
Dražen Jergović - KOZERIJA
Prije si po vlaku podešavao sat a sada ne možeš ni vremensku zonu.
___________________________
Ivan Grahovec - "Komentari iz naroda – Ljubav u doba nebuloze"
U zemlji gdje se politička logika dijeli na lijevo, desno i „tko je zadnji izašao, neka ugasi svjetlo“, narod je odlučio progovoriti. Ne kroz saborske govornice, već kroz komentare – one iskrene, sirove, začinjene dozom humora, ironije i neizbježne ljubavi prema domovini. Jer kad već ne možemo promijeniti stvarnost, možemo se barem (makar gorko) nasmijati dok je komentiramo.
Sve je počelo jednim potpisom. „Potpisujem sve što ste napisali“, rekla je komentatorica s profilnom slikom mačke u kapici s hrvatskom šahovnicom. I odmah dodala: „Apostrofirala bih samo neodrživu nebulozu koju desna strana Sabornice kao papagaji ponavlja.“ Papagaji, kaže. Neki su se uvrijedili u ime papagaja. Jer, kako reče jedan drugi komentator: „Papagaji barem znaju kad treba stati.“
U toj saborskoj simfoniji krivnje, najglasnija zastupnica ljevice postala je trn u oku. Ne zato što je glasna, nego zato što govori istinu. A istina, znamo, u domaćem političkom folkloru ima rok trajanja kraći od jogurta na akciji. „Doslovno riskira život“, piše komentatorica. I to ne metaforički – nego stvarno, jer kad se usudiš reći da nasilje nije boja stranke nego boja karaktera, odmah si meta.
Mažar na Otvorenom, kažu, ponavlja istu priču. N-ti put. Toliko puta da je i kalkulator odustao od brojanja. „Referira se na sramotan napad zagrebačkih fantomaca na splitske učenike“, piše narod. Fantomci, kaže. Neki su pomislili da se radi o novoj Marvel franšizi. Ali ne – to su domaći superjunaci, s kapuljačama i viškom testosterona, koji umjesto zlikovaca tuku djecu.
„Čovjeku se jednostavno povraća“, piše komentator. Ali ne od hrane – nego od političke dijareje. Jer dok se nacija pita tko je kriv, političari se pitaju tko će prvi do fotelje. A fotelja, znamo, nije samo komad namještaja – to je svetinja. U njoj se sjedi, vlada, i ponekad – spava. Na oči naroda.
„Znači cijela bi normalna nacija trebala zabijati glavu u pijesak“, piše narod. Ali pijeska nema – jer su ga odnijeli za izgradnju još jednog trgovačkog centra. Pa se glava zabija u zid. A zid, znamo, ne oprašta.
Na glavnom trgu, svjedoci snimaju s udaljenosti. Ne zbog umjetničkog dojma, nego zbog straha. Jer kad se nasilje događa, najpametnije je biti daleko. I snimati. Jer ako nisi snimio, kao da se nije dogodilo. „Je li im i za to kriva Dalija Orešković?“ pita narod. Možda. Jer kad ne znaš tko je kriv, najlakše je okriviti onog tko govori.
Ali glavno da je Markov trg okovan. Kao srce bivšeg ljubavnika – zatvoren, hladan, i pod kamerama. Da nije tragično, bilo bi smiješno. A možda i jest smiješno – ako se gleda iz svemira. Jer tamo, kažu, još vjeruju da je Hrvatska zemlja ljubavi.
I zato, dragi narode, volimo se. Jer mržnja je za one bez interneta. A komentari – komentari su naš način da kažemo: „Još uvijek nam je stalo.“
___________________
Mladen Vuković - JUBILEJ USTAŠTVA
Javno mišljenje je vazda isto
tih pripadnika antifašizma:
Država slavi tisuću i sto
godina Hrvatskog ustašizma!
_______________________
NALIČJE TJEDNA Dražena Jergovića
„na crno“ operANDRIJA posMIKULIĆ
