zaborav i uspomene

kao u nemilosrdnoj poslovici o dvojstvu
nužnosti, o dobru i zlu, u kojoj
krava daje mlijeko, a zmija otrov,
iako piju istu vodu,
i njih dvojica su pili
istovjetnu životvornu vodu
djetinjstva, prijateljstva,
učenja i rada,
uzajamnosti i snošljivosti,
prijateljstva i ljubavi,
radosti mladosti – vodu opstanka,
vodu za okrijepu čovječnosti.
jedan je, usklađen s ključevima
smisla povezanosti braće i sestara,
davao hranjivi dio sebe,
a drugi je vodu života sebično pretvarao
u tvarnost koja zaustavlja postojanje drugih.
jedan je darežljivo hranio druge,
a drugi se drugima hranio.
prvi je davao, drugi je uzimao.
prvome su bili zahvalni,
a drugoga su se bojali i napadali.
drugi je bio prijetnja drugima,
iz vode nije zadržavao pouke sjećanja.
jer, zaborav je otrov, uspomene su hrana.