ulica odvezanih pasa

nadrealno

svakog dana prolazim
ulicom odvezanih pasa
svakog dana slušam ritualne
lajuće inkantacije koje će donijeti
zdravlje njima bolest meni.
i po tami i po svjetlu
čopori pasa slinavih gubica
podvijenih repova reže zatvorenih očiju.
promatraju me kusavi psi i kus psa,
kuja i njena štenad, psi koji su mi
nekada bili vjerniji no gazdi,
psi od zajedničkih predaka i
oni skriveni koji samo čekaju
moj pogrešan korak i pogled.
strah, gnjev, stid i sumnju
u vlastitu sigurnost otklanjam
autoironijom, vjerovanjem u sebe i
odabirom lijeve strane ulice.
svakog dana učim razlikovati nagovještaje
od pokreta bez povratka,
obračunavati sa svojim izborom
i odricanjem od zadrtosti. moja sloboda
izbjegava opravdanja vlastith nedostataka.
ja sam lajavi prkosni pas laik isto odvezan,
u beskrajnom danu, pomalo nervozan,
u stalnom uspoređivanju s razdorom opstojanja,
jer u ulici odvezanih pasa protivnika
za mene kao da se ne mari; psi lažno zijevaju
prave se da me ne primjećuju, ne mašu repom,
ne ujedaju, privremeno prihvaćaju stanje.
ulicom odvezanih pasa
korača zlo kao prigušenost prijetnji.