Narodne poslovice o zloći

Zao čovjek je kao ugljen; ako ne oprži, on ocrni.
Prvo sebe ubodi iglom, a onda drugoga ubodi šilom.
Bijesnom psu odsijeci rep do samih ušiju.
Sa zlim psima ne valja se grliti.
Ne grij previše vodu, jer bi se u njoj i sam mogao kupati.
Grad otuče i polje ravednika i polje grešnika.
Zmija ponekad ugrize, a zlikovac na svakom koraku.
Zlu čovjeku svak je dužan.
Osa osu neće ubosti.
U jeziku zmije ima otrova i za svece.
Zao čovjek i mrtvoga nogama gazi.
Ima ih koji vide zlo, a htjeli bi da vide još gore.
Zlim ljudima i novim plugovima nigdje bolje nego u zemlji.
Tko u zloj planini siječe drva, ili izgubi kola ili vola-
Zao pas uvijek vidi štap.
Zao se pas vraća kući šepajući.
Kad su rekli: idemo uništiti zle ljude, najgori počeše oštriti sablju.

Što gori vuk, to deblji

7 comments

Skip to comment form

  1. “Sa zlim psima ne valja se grliti.”

  2. Problem su nedosljedni, koji vrludaju od dobra do zloće, Nikad ne znaš kada je koji.

    1. Zar nisu svi ljudi takvi? Samo je pitanje omjera.

  3. – Bijesnom psu odsijeci rep do samih ušiju.

  4. Zlim ljudima i novim plugovima nigdje bolje nego u zemlji.

    Ovo je rekao netko zao.

  5. Zao čovjek je kao ugljen; ako ne oprži, on ocrni.

    Malo je dobrih ljudi!

  6. Dodajem ; nije narodna poslovica, ali je savršena misao

    “Zlo je kod nas, kao i svuda; njegovi uzroci nisu slučajni i lokalni, ono je neizbježna i opća posljedica nepravičnih društvenih odnosa. Ono je logička posljedica slavne borbe za opstanak, po kojoj se sreća jednih osniva na bijedi drugih.”

    Jovan Skerlić

Odgovori