Miroslav Bičanić – Toza: Jedana ljetni dan (12. 11. 2011.)

Ogromno dvorište, sve u zelenilu.
Puca pogled na grad. S ove visine i udaljenosti, dirljivo idiličan.
Rijeka koja vijuga, most koji spaja, razdvaja. Kako koga. Ovisi. Pristup individualan.
Sasvim sigurno da je pun onih čiji je jedini cilj toga dana prenijeti „šteku“ cigareta. Ne vidim dobro bicikle. Ni pješake. Vidljivi jedino kamioni.
Cestice koje prilaze i prelaze auto cestu.
Vrludaju i vamo i tamo.
Lijeno nedjeljno poslijepodne.
Sreća, nije prevruće. Da je, ne bi me ni sam vrag gore natjerao.
Ovako, da se durat.
Brdo je u dimu.
Nije požar. Mada se ne čini da nije.
Miris roštilja na sve strane.
Koristimo opet neuobičajeno lijepo vrijeme za ovo doba godine.
Naime, nije plus pedeset.
Pa je lijepo.
Plastično bure za kiselit‘ kupus puno vode. Gumeno crijevo osigurava dotok svježe vode i optimalnu temperaturu. Hlađenje na šlauf.
A unutra…
Pivo …..u plastičnim dvolitrama, u konzervama, u staklenim bocama. Skoro sve etikete s obje strane granice zastupljene.
I poneki sok. Zlu ne trebalo.
Poveće društvance.
Muško – žensko.
Djeca nisu obavezna.
Oko bureta trenutno najveća gužva.
Jer vatra se tek rasplamsava.
Nema razloga za gužvu.
Ni ćevap razloga, hoću reći.
Raspoređujemo se po hladovini. Prenose se klupice.
Plastične stolice.
Pa budemo prozvani da samo na svoje guzice mislimo.
Mi, muški.
Jer dame nitko ne nudi pivom.
Bemti dame i bemti pivo.
I jer smo sva mjesta pod drvećem zauzeli.
Gazda odlazi u podrum. Ronda. Traži. Jebe sve po spisku.
Vraća se prašnjav.
Vuče poveći suncobran.
Pravi kavalir.
Pa se onda muška populacija pol‘ sata zabavlja dok ga raširi, montira i poveže žbice koje su se otkvačile, jer je zadnji put korišten baš kad je zapuhalo, i spizdilo suncobran u dvorište susjeda ispod.
Nije dosadno.
Pivo se brzo grije.
Zato ga gledam što prije popiti.
Mlako mi nije neki doživljaj. A bacati je šteta.
Ekipa se isto brzo grije.
Mrče se pivo i hladna kruškova rakija.
Domaćin pekao. Sam.
U svaku štamplicu stavio komadić kruške.
Zgodno.
Zvekneš čašicu žganje, pa kruškicu ko desert.
Pa zaliješ pivom.
Život je stvarno lijep.
Još nisu krenuli ozbiljni razgovori.
Srećom.
Pirka vjetrić.
Donosi zvuk harmonike. Sevdalije na svom brdu sevdališu.
Sve behara i sve cvjeta.
Kad vjetar promijeni smjer, promijeni i glazbu.
S druge strane udaraju tambure. Odavno smo graničari stari.
U srce me dira.
Vjetar mi dođe ko nekakv božji juke-box.
Ne treba ti žeton.
Ustajem do auta. Dižem zadnja vrata. Parkiran je na rikverc, dobro je. Zvuk će ići na pravu stranu.
Ubacujem solidnu količinu svježe glazbe.
Volim kad dvojica gitarista zaoru, kao da plugom tešku crnicu prebacuju. Domaći momci, tu blizu odrasli. Pjevač bluzerski zavlači. Poznat je svima. Nekima i omiljen. Nekima budala.
Al eto, neutralizirao sam negativne vanjske utjecaje. Na moje raspoloženje.
Ekipa i ne kuži.
Svatko zauzet svojim brigama.
Muka jedna.
Ženskice su povadile zdjele s pripravljenom mesinom. Salate se još hlade.
Muški diskutiraju o jačini vatre i položaju roštilja.
Ko da satelit trebaju lansirat. Samo što logaritamske tablice nisu povadili i proračune radit počeli.
Polako se počinje bivati sve glasnijima.
Jedan predlaže nogomet, dok se to sve ne ispeče.
Alkoholiziranost, vidim , prelazi u fazu opasnu po zdravlje.
Ne pokušavam spašavati zabludjele. Ionako sam osuđen na neuspjeh. Čim se prvi ugane il polomi sami će prestati.
Točim.
Srknem.
Palim cigaretu.
Prvi ćevapi gotovi.
Ajd ovaj put kavaliri zovu dame da probaju.
Ove punih usta hvale.
Sad su već formirane grupice.
Nogometaši, srećom nisu dugo izdržali.
Lopta klepila jednu od dama pa su prestali.
Kod žena krenule priče o politici.
Nekad se pričalo o djeci.
Porodu. O jeftinim šnajdericama i frizerkama.
O zimnici.
Jebena vremena nastala.
Muški pričaju o nogometu.
Ko da će i neka utakmica bit na teveu navečer.
Za priče o vojsci je još rano.
Nema toliko pijanih .
Dobro se drže.
Za sad.
Mesina se iz svih tih zdjela , tepsija, folija preko roštilja seli na ovale…..dok ne krene mastiti i zaštopavati krvne sudove.
Prekriva se krpama da ne bi muhe.
Netko malo založi.
Drveni stol ispod kruške sa solidnom krošnjom ukrašen buketima mladog luka. Zeleni zaperci vire iz plastičnih čaša . Dražestan prizor.
Rade mobiteli.
Zaboravili su gitaru.
Pa se sjetili da bi bilo pametno dobavit i gitaristu skupa sa gitarom.
U auto ne sjeda najtrijezniji.
Nego onaj čiji je auto najbliži cesti.
Broje se pive.
Pa kad je već usput, nek navrati na benzinsku….
Zlu ne trebalo…….
Gitarist izvađen iz druge priče.
Al solidno zagrijan.
Taman mu sjelo da promijeni birtiju. Ekipu.
Malo poštima instrument.
Momci zagrljeni ispod glasa kreću u pjesmu.
Ej da mi je s tobom……
Ja pojma nemam kud bi‘ sa samim sobom, a ne još s nekom iz tamo neke pjesme……
Redaju se ljubavni napjevi…….
Daj malo klapskih …de jebote jednu slavonsku…
A de sad onu…
Ispečen zadnji komad…
Prepeći još malo kruha…
I svi za stol…
Taman smo najbolji…
Sunce se polako spušta iza ograde od čempresa…
Na roštilju svjetluca još poneka žeravica…
Pjesma se ori.
Dvojica iz auta vuku poveću plazmu.
Sjetim se da je utakmica.
A zašto plazma…
A zašto ne …u ovakvom stanju teško je i tol’ku ekrančinu vidjeti …pa kako onda to gledati na obično ….normalnog formata…

2 comments

  1. Kratke, sugestivne rečenice. u funkciji atmosfere.

  2. Istina, Bicanicu, pivo se brzo grije.

Odgovori