Grad je gad

   Grad je gad 
     Grad je dizajn.
     Iz njegovog stana, zidovima omeđenog
     prostora-stalaže za ljudske staklenke,
     grad mu se doima kao zamršena instalacija
     neusklađenih nosača zvuka,
     kaleidoskopa, oblaka mirisa.
     Odijeva se, zaključava vrata, izlazi  i
     doprinosi joj sobom: povećava kakofoniju,
     prigušuje boje, zaoštrava vonj prolaznosti.
 
     Grad je modar.
     Nailazi na previše ljudi
     s krvavim podljevima ispod površine dostojanstva.
     Ne žali ih. Sami su krivi što samo druge okrivljuju
     za udarce koje dobijaju, a ne uzvraćaju ih.
 
     Grad je obuzet sumrakom.
     Susreće rijetke ljude
     svjetiljke, orijentire u mrklini prostora i vremena,
     Zavidi im. Ne ovise o selektivnim reflektorima
     nametnutih, škrtih, pristranih otpremnika svjetlosti.
 
     Grad je poživotinjen.
     Pozdravlja se s L.,
     žderačem vremena zaposlenih, umišljenih i umreženih koji
     govori da je potrošač i s posebnim potrebama,
     kupac s teškoćama u razvoju,
     da je kupio crveni luk samo zato (smije se!) jer u prospektu piše
     da je blag i aromatičan, neizostavan sastojak svakog jela.
     Potrošači nisu ljudi, kaže, oni su pripadnici životinjskog carstva,
     oni su Pavlovljevi psi, pokusni kunići, magarci i kukavice.
 
     Grad je spirala osvete.
     Nastavlja slušati L.,
     čovjeka s ponekim krvavim podljevom, i svjetiljkom koja trepće.
     Išao sam po žig na Biro, kod pouzdanika sustava, kod evidetičara,
     u flajš mašinu za ponižavanje i statističko mljevenje ljudi bez posla.
     Činovnici pregledači iskazuju nepodnošljivi višak
     prikrivene oholosti, osornosti, prigušene supremacije,
     mučan manjak susjećajnost i socijalne pristojnosti – kao u bolnicama.
     Nezaposlenost je masovna bolest, a oni nas ne liječe, čovječe.
     Odsustvo suosjećajnosti je poput krvne osvete, spirala zločina,
     neprekinuto ponavljanje davno doživljene, davno započete bešćutnosti.
     Nezaposlen se ne solidarizira s nezaposlenim.
     Vječni povratak iste tuposti na tuđu bol..
 
     Grad je kanibal.
     Vraća se doma.
     Bio je zasićen očekivanim, suhoparnim  jestivima
     s nadziranih medijskih trpeza, gladan drukčijosti,
     pa je za zamjenu bio izabrao komešanje grada.
     Grad mu se nudio kao vrući pladanj,
     a zaboravio je da će i sam postati menu na nakrcanoj plati,
     da bez pitanja mogu otkinuti njegove najbolje dijelove.
 
 
 
 
 
 

Odgovori