«

»

kol. 09 2017

Jagoda Kljaić: Kad planinka kupuje jabuke za pitu

I danas je u nekoj varošici sajmeni dan. I danas, iako je petak, a ne nedjelja, neka dobra, a to bi značilo starija domaćica, koju u mom kraju hoće nazvati i „planinka“, valjda zato što je spretna i brza, elem, pripremit će pitu od jabuka. Opet onu starinsku, sa putrom i svinjskom masti, kiselkastim domaćim neprskanim jabukama, sa dve kore i filom između koja vuče na cimet, izrezane na pravilne kvadrate i posute štao šećerom. Pa će ulica zamirisati po pečenim jabukama.

A jutros miriši nekako kiselkasto, po odstajalim, trulim i gnjilim jabukama kojima više ni cimet ne može pomoći. Planinka nema jabuku u dvorištu, samo breskve vinogradarke, šantelije zvane, ali je vrijeme njihovog sazrijevanja kasno ljeto, a i nema nitko recept za pitu od jabuka sa filom od šantelija. Pa planinki ne preostaje ništa drugo doli do placa, kupiti kilu-dve jabuka, zavisi od cijene.

Mora proći pola jedne i pola druge varoške ulice, a sveudilj je prati taj kiselkasti miris, bez cimeta. Pozna ljude u dvorištima kraj kojih prolazi, s nekima se i pozdravi ako je primijete, onima koji su sagnuti neće se ni javiti. Mora proći kraj tridesetak kuća, sve do placa, a u pet-šest i kraj dvorišta sa jabukama. Grane se otegle od obilnoga roda, u dvorištima nema svinja i kokošiju e da bi se zdravo hranili, a planinki sve lupaju po glavi i želucu te zrele koje padaju skoro s njenim korakom.

Gazi ona pored i preko popadalih jabuka, nečijih… moje su… vrišti vlasnik. I neće se sagnuti da nakupi vrećicu planinki za pitu. Ni ne pita je hoće li. Zna da ona ide na plac, neka kupi, ove su moje. Neka propadaju, trunu, gnjiju, moje su. Ništa me ne koštaju, ne mogu ih pojesti niti na koji drugi način iskoristiti za sebe, ali, dovraga, moje su.

Photo: www.employmentsolicitor.com

Igraju li to jabuke igru čovjeka i nečovjeka? Dok jednom od njih, čovjeku ili nečovjeku, slatki sok jabuke cijeli dan curi niz bradu – neka istrunu, moje su, onom drugom, samo dva dvorišta udaljenom, suši se slina od pogleda na jabuke koje padaju li, padaju… koliko ih je, nisu moje, kupit ću na placu desetak, ovi moji vole pitu od jabuka.Sramote li za one koji imaju! Tolike da bi se čak i same jabuke mogle pobuniti i početi preskakivati u tuđa dvorišta. Čije bi onda bile? Moje su… nisu, moje su … ali nisu tvoje… tvoje su… nisu naše…

Vlasnik onih što su sazrile dva dvorišta od planinkinog, koja nema jabuku u svom dvorištu, neće objesiti obavijest: Prolazniče, moje jabuke su tvoje, uberi ih, pomozi mi!

Izmiješalo se moje i tvoje, njegovo i naše, vaše i ničije. Kao ono oružje prije dvadeset i neku godinu. Razmišlja o tome planinka, puna je tuge što će kupiti jabuke, ipak vodi računa dok prelazi raskršće njene sporedne sa drugom glavnom varoškom ulicom: lijevo – desno – lijevo, tako se gleda kad se prelazi cesta. Dobro zna kakve će jabuke kupiti, tješi se kako pita i ne bi bila dobra od onih kraj kojih prolazi i koje su nečije.

*Uz 22. godišnjicu „Oluje“

xxz

 

8 comments

Skip to comment form

  1. Frodo

    Nadahnuto. Velika literatura. Pronikni čitatelju!

  2. Zambata

    Kako je to teško proniknuti.
    Fuck off!

    1. sex pistol

      Pametan si ti za četere noge.

  3. milenijum

    sa četere je došo i noso gače

  4. Zambata

    “Izmiješalo se moje i tvoje, njegovo i naše, vaše i ničije. Kao ono oružje prije dvadeset i neku godinu.”
    Ko nas bre zavadi?
    Zapišavanje punim profilom, za članak, navijače i druge šuftove.
    Osobito za maloumnog milenija.

    1. Jagma

      Tko? Takvi kao ti- s obje strane. Šuft jedan! Smradu!

  5. Hugo

    Bome, jabuke su opasne.

  6. milenijum

    zambata jednostvano hrvatskim riječnikom, odjebi smradu. pozdravi svoje todoriče i com on je samo pokazatelj tvog velikog hrvatstva koje ti dižeš u nebesa

Odgovori