Frank Zappa: Priča o usamljeniku, nomadu i alergiji na sve što je normalno

U svojoj trideset godina dugoj karijeri Frank Vincent Zappa, rođen na današnji dan 1940., dokazao se kao vrhunski glazbenik, skladatelj i redatelj, ali i kao izrazito pozitivna i duhovita osoba kojoj lice nikada nije otkrivalo brige. Ipak, iza Zappinog humora krije se teška životna priča o usamljenom nomadu, neostvarenim željama, propalom braku i teškoj bolesti…

Od usamljenog nomada do slučajnog delinkventa

Frank Zappa rođen je 21. prosinca 1940. u Baltimoreu. Otac mu je radio za ministarstvo obrane (proizvodio je kemijsko oružje za vojsku) te zbog toga Frank nikada nije imao stabilno djetinjstvo. Obitelj Zappa, porijeklom sa Sicilije, neprestano se selila. Do svoje petnaeste godine Frank je promijenio čak šest različitih škola. Zbog takvog načina života, nikada nije stekao prave prijatelje. Od ranog djetinjstva prazninu zbog nedostatka prijatelja upražnjavao je glazbom i knjigom. Možda baš zato što je uvijek bio ono dijete koje za vrijeme velikog odmora sjedi samo u kutu, razvio je posebnu naklonost prema čudnome. Primjerice, obožavao je klasičnu glazbu, no nisu to bili Mozart ili Beethoven. Umjesto njih, Zappa je bio oduševljen Edwardom Vareseom, neshvaćenim skladateljem koji je namjerno koristio pogrešne ljestvice kako bi stvorio “najružnije skladbe na svijetu.”

Također, Zappa je zaista bio preslika “filmskog geeka” te je bio zaljubljenik u prirodne znanosti, ponajviše kemiju. Vraća me to na priču o njegovom ocu koji je često doma donosio gas maske i kemikalije s posla. Vrlo nepromišljeno, budući da je zbog njihovog istraživanja mladi Frank obolio od astme te teških problema sa sinusima. Zabrana roditelja nije ga mogla spriječiti te je uskoro vrijeme počeo provoditi u školskom laboratoriju gdje je eksperimentirao s brojnim supstancama. Jednom prilikom došlo je do slučajne  eksplozije te je Frank umalo poginuo. Ravnatelj, iako bijesan, nije ga izbacio već mu se smilovao zbog ljubavi prema znanosti. Ipak, u njegovom slučaju izreka “ljubav ne poznaje granice” nije se pokazala točnom. Nakon što su uskoro po školi počeli izbijati požari jer se “netko” igrao raketnim gorivom, ravnatelju je prekipjelo te je jedino eksperimentiranje koje mu je preostalo bilo ono glazbeno.

Napuštanje fakulteta i propali brak

Frank nije imao želju za studiranjem, jedini razlog zbog kojeg je upisao fakultet bio je taj da se pokuša riješiti usamljenosti. Želio je pronaći djevojku i prijatelje.  “Nije me zanimalo više obrazovanje, no nakon što sam završio srednju školu shvatio sam da ako nisam u školi, neću nikoga upoznati.” Iako je bio samouk, oduševio je profesore svojim skladbama. Nažalost, kad se već razbacujem izrekama, postoji i ona “pazi što želiš, možda ti se to i ostvari.” Upoznao je Kay Sherman, odustao od fakulteta, uselio s njom u stan i naposljetku je zaprosio. Daljnje glazbeno obrazovanje koje su mu oduševljeni profesori htjeli pružiti odbacio je zbog prve djevojke te ga zamijenio životom koji je mrzio, točnije kako bi preživio bavio se prodajom od vrata do vrata. Osim toga, kako bi pokrio troškove stanovanja vikendom je svirao na zabavama, no to ga je činilo još frustriranijim nego prvi posao budući da je svirao “idiotske pjesme poput ‘Sretan ti rođendan’”.

Da je počinio glupost ostavivši sve zbog prve djevojke shvatio je vrlo brzo. Ljubavi je nestalo, a nakon afere s Lorriane Belcher, Kay je zatražila razvod. Nakon razvoda ostao je bez ičega. Spavao je na kauču lokalnog glazbenog studija, a jeo je svaki drugi dan. Nije bio u poziciji odbiti novce kada mu je stranac ponudio sto dolara za “prostu” audio snimku. Na kraju će se ispostaviti, sve je bila zamka. Osoba koja mu je ponudila novce bila je policajac kojemu je Zappa bio sumnjiv zbog duge kose i upitne higijene te mu je odlučio prišiti bilo što kako bi ga zatvorio. Na samom suđenju, sudac se u nevjerici smijao slušajući snimku zbog koje je Zappa priveden, ali bio je prisiljen optužiti ga na deset dana zatvora zbog ilegalnog snimanja pornografije. Kasnije je Frank rekao kako mu je zatvor bio traumatično iskustvo.

Uspjeh s bendom i inspiracija hita Deep Purplea

Svi ti događaji počevši od ranog djetinjstva pa do puštanja iz zatvora ostavili su posljedice na Franka. Nakon što je stao na noge i ostvario prve uspjehe s bendom Mothers of Invention, Frank je već odrastao u čudaka koji se nije riješio trauma. I dalje je bio samotnjak, a bend su činili isključivo “izopćenici od društva” slični njemu. Frank je već tada s gađenjem govorio o čovječanstvu, a bilo kakve socijalne interakcije smatrao je gubitkom vremena. Čak i kada su krenule veće turneje, Zappa je birao posebne hotele, što dalje od ostatka benda. Govoreći o većim turnejama važno je spomenuti nastup u Švicarskoj 1971. Frank je na pozornici bio nešto sasvim drugo, i danas je prva asocijacija na njega osim dobre glazbe i dobra zafrkancija na pozornici i u intervjuima.

Jedan od fanova signalnim pištoljem zapalio je kasino u kojem je Frank nastupao. Kada je rekao kako je izbio požar i kako želi da publika napusti dvoranu, svi su se smijali misleći da se radi o dijelu programa. Kada su uvidjeli da je situacija ozbiljna, bilo je prekasno. Nastao je opći metež u kojemu je sva oprema benda uništena, kasino je izgorio, a Zappa je prošao s prilično gadnim ozljedama. U biografiji je naveo kako je to teško podnio budući da mu je zbog ozljede vrata do kraja života bilo onemogućeno pjevati visoke dionice vlastitih pjesama. Nevezano uz ovaj članak, istovremeno su u kasinu bili i članovi Deep Purplea, a upravo ovaj događaj je inspirirao nastanak njihovog hita “Smoke on the Water”.

Alergija na “normalno”

Odbijao se družiti s fanovima smatrajući ih budalama koje troše novce na nešto što ne razumiju. Kako kaže, cijenio je samo groupie djevojke s kojima je spavao i koje bi nakon toga otišle. Nikoga nije smatrao prijateljem, čak i njegova druga žena rekla je kako je ključ za očuvanje njihovog braka bilo “da razgovaraju što je manje moguće.” Kaže i kako je ignorirao djecu s kojom se niti jednom tijekom života nije igrao te da je bio “usamljen i u vlastitoj kući s obitelji.” Bio je alergičan na normalne ljude i stvari pa je tako i tu djecu nazvao imenima poput Moon Unit, Dweezil, Ahmet i Diva. Mrzio je ideju odgoja kojeg je smatrao “pripitomljavanjem” te je tako prva riječ koju su mu djeca izgovorila, umjesto mama ili tata, bila “Fuck You”.

Također, nije želio dijeliti hranu po obrocima. Da pojasnim, za doručak u 7 ujutro žena mu je morala spremiti Stroganoff po originalnoj recepturi ruskog grofa (pirjana junetina marinirana u francuskom senfu poslužena s ruskim kiselim vrhnjem), za ručak kada ostale obitelji jedu meso oni su jeli zobene pahuljice, a za kasnu večeru palačinke. Odbijao je voziti auto te je svake noći nakon nastupa ili probe, njegova žena morala probuditi svu djecu (bili su premali da ih ostavi same), strpati ih u auto i otići po Franka. Takvo očinstvo najteže je padalo njegovoj kćerki Moon Unit koja ga je molila, kad već ne može provoditi vrijeme u igri s njom, da ga provedu zajedno stvarajući glazbu. Želja za očevom pažnjom bila je toliko jaka da mu je napisala jedini top 40 hit u karijeri, “Valley Girl”.

Borba protiv cenzure i odlazak sa stilom

Nije ni čudno da je jedini, budući da u svojim tekstovima nije priznavao granicu nepristojnog. Uzmimo za primjer “Bobby Brown”, pjesmu o silovanju navijačice od strane lika koji nakon toga biva izdominiran (seksualno) od strane lezbijke pa zatim postaje homoseksualac. Da ne nastavljam s tumačenjem pjesama poput onih o seksualnom odnosu dvije sestre, mislim da se razumijemo što Franku znači “ne imati granicu nepristojnog.” Zbog tog bestiđa uskoro se, s još nekim rock glazbenicima, našao u nemilosti “dušebrižničkih roditelja.” Pokušavajući spasiti djecu Frankovih tekstova, zapravo su mu dali status “ambasadora underground scene”.

Uzmimo za primjer Češku (tada još uvijek komunističku Čehoslovačku). Baš zato što je Zappa bio zabranjen, odnosno cenzuriran, “zlatna mladež” koju su odrasli “spašavali” svim silama, krijumčarili su Frankove albume. Sve je rezultiralo time da je pokušaj cenzure Franka pretvorio u sinonim za intelektualne slobode te slobodu govora. Koliki utjecaj je stekao najbolje dokazuje to da ga je 1990. pozvao sam predsjednik države Vaclav Havel kako bi ga i službeno imenovao ambasadorom, međutim iz SAD-a je stigao “ukor” od strane državnog tajnika Jamesa Bakera koji je, citiram doslovno da se ne izgubimo u prijevodu, rekao: “You can do business with the United States or you can do business with Frank Zappa.” Zappa je na sve odgovorio na sebi svojstven način, vrlo brutalno i direktno, a vrhunac svega zasigurno je bilo imitiranje naglaska i glasa Bakerove žene Susan, jedne od najglasnijih u borbi za cenzuriranje Zappe i sličnih glazbenika. Ne trebam ni spominjati koliko je njen ugledni muž ostao zatečen u uvrijeđen.

1990. Franku je otkriven rak. Znao je da su doktori tumor otkrili prekasno i da mu nema pomoći te je vrijeme do smrti odlučio iskoristiti kako bi se vratio prvoj ljubavi, klasičnoj glazbi. 1993. izbacio je “The Yellow Shark”, orkestralni album koji je na fantastičan način zaokružio život jednog od najvećih, ali i najpodcijenjenijih umjetnika prošlog stoljeća.

 

muzika

 

 

1 comment

  1. U tekstu se spominje Bobby Brown. Pa evo linka. Užibajte.

    https://www.youtube.com/watch?v=ZUq_T_Bhau8

Odgovori