Izložba fotografija Stanka Ferića Ovce koje piju more, održana je 29. rujna 2020., u prostorijama organizatora izložbe Muzeja Brodskog posavlja. O tijeku i razlozima izložbe može se pročitati u pouzdanom izvještaju Marije Radošević objavljenom na portalu sbplus.

SBPeriskop je zasada odlučio ne objaviti vlastito viđenje estetskog i sociološkog značaja i značenja ove značajne izložbe, i dojmove koje izazivaju sugestivne boje simljenih prizora iz svijeta Mediterana, toliko različitih od slavonskih, a toliko sličnih i zajedničkih po ljudskim pobudama življenja. Preuzimamo u cijelosti samo pripremljenu uvodnu riječ za izložbu, te životopis i bibliografiju autora kao produktivniji način da se privuku svi koji izložbu nisu pogledali.

Ako ste pročitali rečeni novinarski izvještaj, mogli ste primjetiti da je Stanko, istinski razdragan, (pred) okupljenim Brođanima rekao: Neopisivo mi je drago i ne mogu vam uopće reći koliko mi je toplo oko srca što sam danas ovdje i što ste se ovako okupili u mom Brodu. Malo je nedostajalo da ga citiram po povratku doma. Ali, na samom odlasku s izložbe, blagoglagoljivi i slatkorječivi uvodničar, ravnatelj muzeja Hrvoje Špicer i nekadašnji kandidat HDZ-a za gradonačelnika, kojeg Marija Radošević nije ni spomenula – nije mi odzdravio. Domaćin ni kimnuo glavom nije. Zamjera on, pretpostavljam,  što je Stribor Uzelac Schwendemann davno na SBPeriskopu, čiji sam urednik, objavio tekst u kojem je otvoreno izrazio neku svoju partikularnu nenaklonost spram hadezeovskog favorita. A možda se čak naljutio što sam u jednom usputnom zapisu spomenuo da je kuriozitet u svjetskim razmjerima to što Muzej Brodskog Posavlja desetljećima nema stalnu postavu?! Kad se spoje slonovska memorija i tvrdoglavost, rezultat je socijalna nepristojnost. I od nje mi ode toplina oko srca.

Ova pikanterija ima težinu biti funkcioniranja muzeja. Naime,  kada sam već spomenuo Stribora, enfant terriblea brodske kulture i najproduktivnijeg brodskog autora knjiga, možda će nesumnjivi uspjeh Ferićeve izložbe o Kornatima, promijeniti negativistički stav muzeja, pa će ga ipak pozvati da u muzejskom prostoru postavi izložbu o starim brodskim gostionicama, brodskim otocima tekuće sreće, a na temelju svoje istoimene bogato ilustirane i atraktivne knjige o alternativnoj povijesti Slavonskog Broda.

____________________________

Izložba fotografija "Ovce koje piju more", uopće ne govori o ovcama. Ponajmanje o ovcama koje navodno piju more. Na 60 slika koliko ih je izloženo, samo se na tri mogu vidjeti ovce.

Zašto?

Zato što ova izložba ne govori o ovcama nego o ljudima, o žiteljima najvećeg, najljepšeg i najneobičnijeg naselja u Hrvatskoj - Kornatima.

A zašto se onda zove "Ovce koje piju more"?

Zato što su novinaru Stanku Feriću, panonskom mornaru iz Slavonskog Broda kada ga je život nasukao na šibensko životno i profesionalno žalo, kazali:

Čuj, nisi ti baš neki jak novinar kad ne znaš da u našim Kornatima žive ovce koje piju more, a ti ništa ne pišeš o tome.

I... što je još trebalo da novinar krene u Kornate u potragu za ovcama koje piju more. Tražio ih je, ali, naravno, nije ih našao. Takve ovce ne postoje. Umjesto njih našao je nešto drugo. Vrjednije. Našao je ljude - ponosne, vrijedne, plemenite stalne stanovnike arhipelaga za kojeg čak i u nekim školskim udžbenicima piše da je pust i nenastanjen. Našao je Kornatare, žitelje naselja Kornati, jednog od dva naselja u Općini Murter - Kornati, i uz to privatne vlasnike svih tih otoka koje Hrvatska ističe kao svoje krunsko nacionalno blago. Štoviše od 152 kornatska otoka, 89 je proglasila nacionalnim parkom kako bih čuvala i sačuvala kao neprocjenjivo vrijedni dio svoje, ali i svjetske prirodne baštine, prešućujući da su i oni dio naselja Kornati, da imaju svoje žitelje i da su nečije osobno vlasništvo.

Arhipelag Kornati sa svoja 152 otoka, grebena i hridi (ukupna površina veće im je od 69 400 000 četvornih metara), razbacanih na 320 000 000 četvornih metara akvatorija, veće je od svih hrvatskih gradova osim Zagreba, pa i nekih županija, a trenutno ima cca 30 stanovnika (ne računajući slavonske nevjeste koje su se udale za kornatske sinove i zetove koji su oželi kornatske kćeri).

Naselje Kornati, za razliku od drugih naselja koja imaju ulice, trgove, perivoje… ima otoke, pomorske putove, kanale, vrata i prolaze. Kanali imaju status ulica, kornatski stanovi, kuće žitelja Kornata grupirane u zaseoke, imaju kućne brojeve, a njihovi stanovnici adrese. Recimo Korntaru Dragi Skračiću na osobnoj iskaznici piše:

Prebivalište: Kornati, Otok Kornat, uvala Lučica.

Na žalost ne njihove adrese ne stižu pisma i paketi, čak ni ako stu točno napisane, jer u Kornatima nema ni pošte ni poštara.

Njegovi stanovnici imaju sve obveze koje imaju stanovnici bilo kojeg drugog naselja u Republici Hrvatskoj (plaćaju čak i naknadu za obranu od poplava, što je u redu jer i u Kornatima se događaju poplave iako tamo nema rijeka koje bi se mogle izliti), ...ali nemaju i ista prava pa ni uvijete života. U naselju Kornati, nema ulica, zelenih površina, trgovina, ambulante, struje, vodovoda, kanalizacije, javnog prijevoza... Jedina civilizacijska stečevina koju uživaju je odvoz smeća. Oni ne mogu slobodno raspolagati svojim posjedima, niti mogu zabraniti državi da turistima naplaćuje razgledavanje njihovih posjeda ili je koristi kao kapitalnu vrijednost nacionalne turističke promidžbe.

Ali, oni u svojim Kornatima žive i žive od svojih Kornata. Bave se uzgojem ovaca, pčelarstvom, proizvodnjom eteričnih ulja od samoniklog ljekovitog i aromatičnog bilja, imaju restorane među kojima su neki od najluksuznijih i najboljih na Mediteranu, uzgajaju masline i proizvode fantastično maslinovo ulje, bave se turizmom (imaju čak i svoje posebne turiste Robinzone).

Naselje Kornati ima tri crkve i veliku zavjetnu procesiju posvećenu njihovoj zaštitnici Gospi, ima svoj specifični jezik, običaje, baštinu, svoju književnost, umjetnike, glumce, intelektualce, svoje legende, pučku predaju i tradiciju i da...

u većini restorana u naselju Kornati, uz ribu, školjke, škampe i jela od kornatske janjetine pije se, a što bi drugo, slavonska graševina.

Izložba "Ovce koje piju more" izbor je fotografija koje je Stanko Ferić snimio tijekom više od 25 godina novinarskog bavljenja Kornatima, Nacionalnim parkom "Kornati" i naseljem Kornati, ali i življenjem na Kornatima s Kornatarima. Dio izloženih fotografija korišten je u "Murterskom otočnom brevijaru", prvom turističkom vodiču po Kornatima, Nacionalnom parku "Kornati" i svom otocima oko Murterskog mora kojih su vlasnici ili suvlasnici žitelji Kornata i Murtera, kojeg je brodski novinar Stanko Ferić, napisao i objavio 2000. godine.

______________________________

Stanko Ferić (10. lipnja 1954. ,Stari Mikanovci,), hrvatski novinar, publicist, scenarist & brodski pisac, kulturni i javni radnik.

Djetinjstvo i ranu mladost živio je u Lužanima i Sibinju zbog čega su njegove vode, iako od 1987. godine živi na moru u Šibeniku, Orljava i Petnja.

Novinarstvom se zarazio u djetinjstvu opčinjen "Plavim vjesnikom" kojeg je kao šestogodišnjak umjesto čokolade kupi na kiosku u Lužanima i "Kekecom" kojeg je 1961. godine dobio na dar od poštara u Gradiškoj Bebrini.

Na novinarstvo kao kreativni zanat i vokaciju prikladnu za njegove afinitete, ukazao mu je profesor Josip Joža Prudeus u sedmom razredu osnovne škole u Sibinju.  Prudeus ga je uputio na upoznavanje s ljepotom i bogatstvom novinarskog stila i načina rada novinara, reportera i pisca Franje Martina Fuisa,legendarnog FRA MA FU-a, što je definitivno odredilo njegov životni i profesionalni put.

Prve novinarske radove objavio je u glasilu brodske Gimnazije "Trenuci" 1970. godine, a u njemu je objavio i svoje prve lirske uratke. Kao gimnazijalac osvojio je dvije brodske nagrade za literarne radove.

U hrvatsku književnost ušao je 1971. godine kada su mu pjesme uvrštene u zbornik "Mladi hrvatski pjesnici 1971. godine" te potom i u zbornik "Mladi hrvatski pjesnici 1972. godine". Prvi pjesnički nastup imao je 1972. godine u disco klubu "Rupa".

Zastupljen je u antologijama "Mladi pjesnici Jugoslavije", Vrbas 1973. i "Mila si nam ti jedina - hrvatsko rodoljubno pjesništvo od Bašćanske ploče do danas", Zagreb 1998.

Književnu karijeru nije nastavio, ali je ostao prisutan u hrvatskim i brodskim književnim krugovima prije svega kao  pokretač i prvi predsjednik brodskog ogranka Književne omladine Hrvatske (KOH).

U Brodu se kao pjesnik pojavljuje 1977. godine u zborniku "Zvijezde nad gradom" te na ".  Po povratku s odsluženja vojnog roka pokreće i uređuje poetskih edicija "Zrna po zrno" (Slavonski Brod, 1980.) i "Mladice" (Osijek, 1980.)

Časopisa za kulturu i društvena pitanja mladih "Tribina", pokrenuo je 1980. godine nakon što je s prof. dr. Vinkom Brešićem bio jedan od organizatora "Tribine mladih", multimedijalne manifestacije u Gradskoj čitaonici na kojoj su prikazani prvi brodski animirani filmovi, upriličene prve izložbe umjetničkih erotskih fotografija, čitane prve brodske znanstveno - fantastične priče te održavani recitali brodskih prepjeva crnačke, beat i rock poezije, nastupi glazbenika i trubadura uz redovne likovne izložbe.

  1. i 1980. godine kroz KOH potiče održavanje Prvog i Drugog brodskog festivala šansone, akustične glazbe i rock bendova na kojem s autorskim skladbama nastupaju trubaduri, grupe i rock bendovi "Band", "19 djevojaka", "Megapolis", Mario Vasong, "Ok", "Kerovi iz polarne mrtvačnice", "Rock albatros", Miroslav i Željko Miletić, "Kirvajska sekcija", Vlado Bukovac, Krešo Gavran, Dubravko Špoljar ...



  1. godine kao podlistak "Brodskog lista" pokreće i uređuje Informativno glasilo omladine Slavonskog Broda "Bol" koji krajem 1980. godine postaje samostalno (uređuje ga Miroslav Macura) glasilo brodske mladeži pod imenom "Lob".


Od 1971. do 1985. godine kao aktivist dragovoljnog omladinskog rada te član i dužnosnik omladinskih radnih brigada sudjeluje u organizaciji velikog broja radnih akcija na uređivanju Poloja, Klasije, rekreativne šetnice i trim staze na nasipu od Keja do Poloja, Ljeskovih voda, Petnje te perivoja i zelenih površina u središtu Broda.

U Brodu je objavio:

-Moj kum monter, zbirka pjesama, edicija "Zrno po zrno", naklada KOH, 1980.

-Tragom radnih brigada, monografija o učešću brodske omladine na omladinskim radnim akcijama, OK SSOH i brodske radne brigade, 1981. godine.

  1. godine uredio je zbirke pjesama "Jutarnje jutro" Milenka Nedića i "Nikad dosta ljubavi" Tonija Barteka te sudjelovao u kreiranju zajedničkog zbornika pjesnika Slavonskog i Bosanskog Broda", "Dva jarbola jedan Brod".


Tijekom 1979. i 1980. godine kreira manipulativne medijske kampanje za UD "Blesan", ekspenzivnu djevojačku pjesničku grupu "Ekstaze" i nepostojeći rock bend "Reischverschlus".

Kao predsjednik Književne omladine Hrvatske u Slavonskom Brodu, 1980. godine jedan je od pokretača prve ekološke izložbe karikatura "Ribe plivaju leđno" te humorističkog lista "Brodolom" u čijim je prvim brojevima bio i tehnički urednik.

Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kada su mu objavljeni prvi tekstovi u "Brodskom listu" i na Radio Brodu, a u hrvatsko novinarstvo ulazi 1976. godine kao jedan od osnivača i prvih dopisnika "Poleta", subverzivnog glasila Saveza socijalističke omladine Hrvatske u  Zagrebu.

Profesionalni novinar postao je 1980. godine kada je zahvaljujući upornosti i zalaganju foto reportera Duška Svilara, dok je još bio na odsluženju vojnog roka, primljen u radni odnos u Informativnom centru "Brodski list i Radio Brod" te je obavljao novinarske poslove u oba medija. Usporedo s radom u "Brodskom listu" i Radio Brodu, bio je dopisnik "Vjesnika" i "Večernjeg lista" te urednik i novinar internih informativnih glasila SOUR-a "Jasinje", TOB-a (Trgovačke radne organizacije Brod" i drvne industrije "Slavonija".

  1. godine prelazi iz IC "Radio Brod i Brodski list" u tadašnji SOUR "VJesnik" i postaje profesionalni novinar "Večernjeg lista" i "Vjesnika" (u kojem zamjenjuje Silvija Tomaševića, aktualnog dopisnika HTV-a iz Rima).


Osim za "Večernji list" i "Jutarnji list", radio je za "Slobodnu Dalmaciju", "Arenu", "Metro", "Studio", "Vikend", "Hrvatski zemljopis", "Arhitektura", "Mihovil - glasnik šibenske biskupije", "Nautiku", "Orku", "Poslovni vjesnik", "Sam svoj majstor", "Playboy", i niz drugih dnevnih novina, tjednika, magazina i revija.

Stanko Ferić od 1987. godine živi i radi u Šibeniku gdje je do 1998. godine bio šef dopisništva "Večernjeg lista", a zatim šef dopisništva "Jutarnjeg lista". Od 2010. godine radio kao novinar - poduzetnik u vlastitim medijima;  portalu "ŠibenikNews" te časopisu za kulturu sjećanja i čuvanje zavičajne baštine  "Volim Šibenik".

Autor je i kreator prvih turističkih vodiča po nacionalnim parkovima Kornati i Krka,

- "Murterski otočni brevijar" (2000.)

- "Rijeka Krka i NP KRka" Krka (2001.) godine,

gastronomskog vodiča po šibenskoj zagori, šibenskoj rivijeri i otocima:

- "U Slast!", Šibenik 1999.

-prvog turističkog prospekta Grada Skradina (1995. godine) te kompleksnog turističkog projekta "Šibenski Takuin" koji sadrži i suvenirski novac osmišljen kao sredstvo promidžbe baštine i kulturnih vrijednosti Šibenika i Šibensko - kninske županije.

Prema novinskim tekstovima, pričama, rezultatima novinarskih istraživanja i scenarijima Hrvatska televizija od 2018. godine snima serijal "Priče s končom iz borše Stanka Ferića" ("Šibenska luganiga", "Šibenski trubaduri" - dva nastavka, "Od Jadnika do Polarisa", "Oda janjetini - 8000 godina tradicije janjetine pečene na ražnju u šibenskom kraju", "Kulen, kulenica, divenica", "Šibenska Maraština", "Grupa Mi" - dva nastavka, "Zagora zove nas", "Kornati naselje kao svako drugo, a ni jedno mu nije slično").

Autor je i s redateljem Ivom Kuzmanićem, scenarist dokumentarnog filma "Obrana dječje radosti - MDF u Domovinskom ratu".

Tijekom Domovinskog rata Stanko Ferić je bio ratni izvjestitelj. Izvještavao je s gotovo svih ratom zahvaćenih područja Hrvatske uključujući Slavonski Brod i Bosansku Posavinu.

Autor je dvije monografije iz Domovinskog rata:

-Kamen za mozaik Domovinskog rata, Šibenik, 1995. godine

-Nu! - zbirka fotografija iz Domovinskog rata, Šibenik- Zagreb, 2011.

Izložbe:

- "Tragom radnih brigada", Slavonski Brod, 1981.

- "Skradin u Domovinskom ratu", 1995.

- "Šibeniče ti si stina!" - Šibenik 2016.

- "Vodice u Domovinskom ratu", Vodice 2016.

- "80. godina aluminijske industrije Hrvatske", Šibenik 2018.

- "Kako je počeo rock and roll u Šibeniku", 2019.

- "60. ali 1." - Međunarodni dječji festival Šibenik - Hrvatska 1958. 2020., Šibenik 2020.

Izložba "Ovce koje piju more" prva je izložba autorskih fotografija Stanka Ferića.

Prvi je puta postavljena 2019. godine u kompleksu Višnjica kod Virovitice, a potom u Zavičajnom muzeju Slatina u Podravskoj slatini.

Autorska suradnja na drugim izdavačkim projektima:

- Ratni zločin protiv Hrvatske, Zagreb, 1991.

- Peljar, Hrvatski Jadran, sjeverni dio, Fabra, Zagreb, 2000.  - Blago šibenskog podmorja, Šibenik 2001. - Na slavu Božju, monografija 700 godina šibenske biskupije, Šibenik 1988. - Arheološka monografija Rimska Scardona, Skradin, 2001. - Monografija Tisućljetni Šibenik, Šibenik 2002. - Hrvatski otoci, Masmedia, Zagreb, 2002.

- Šibensko zdravstvo u Domovinskom ratu, Šibenik, 1997.

- Znanstveni projekt Povratak na hrvatske otoke, Zagreb 1998.  - Čudotvorna Gospa Dubravička – Majka Mira, Dubravice, 1997. - Šibenski fortifikacijski sustav, Šibenik 2009.

- Rimska vojska u Burnumu, Drniš, Šibenik, Zadar, 2007.

- Arheološki tragovi kultova i religija na šibenskom području, Šibenik, 2008.

- Olujne pobjede, foto monografija vojno – redarstvene operacije Oluja, Zagreb, 2007.