Broditi se mora: Četiri pogleda na grad

Mamutsko Naselje Andrije Hebranga urbani je konglomerat, gradska četvrt komponirana od više stambenih blokova (zgrada koje čine četverokut). Blokove povezuje najnužniji i usporeni promet. Stoga je Naselje mirno, pouzdano i roditelji mogu biti razmjerno spokojni za sigurnost svoje zaigrane djece. Prostori u blokovima zamišljeni su i uspješno realizirani kao dokoličarske oaze. Razvijanje sitnog trgovačkog i, općenito, uslužnog biznisa, zaustavljeno je. O tome svjedoče brojni prazni, napušteni poslovni prostori. Ponekad se šetačima, prilikom špartanja, učini da prolaze fantomskim naseljem. Prljava stakla izloga podsjećaju me na dane kada se čak strahovalo da poslovnih prostora neće biti dovoljno. Više tisuća žitelja svojim potrebama garantira da preostale trgovine neće prestati raditi. Ipak, i broj potrošača se smanjuje, a svoje potrebe zadovoljavaju u irskim, njemačkim, austrijskim i drugim gradovima širom Europe.

Da nije uočljivog, višekatnog, modernog hotela Art u ulici Nikole Zrinskog, ulici s preko 80 posto prizemnica, moglo bi se slobodno konstatirati da je to brodska ulica koja se tijekom proteklih pet desetljeća najmanje promijenila. Ulica bez koje je nezamisliv ulaz u sam centar Broda, naravno, i izlaz, kao da se zamrznula u vremenu. Njome sam četiri godine iz Malog Pariza, pa preko pruge i Ulice Ivana Gorana Kovačića, obavezno koračao do Gimnazije na korzu. Nije se promijenila ulica izvana, a ja, izgleda, iznutra. Jer, i danas, dok prolazim istim putem, mislim da ću doći do svog razreda iznad magnolije.

Kada sam „razvio“ snimak buvljaka, smještenog tik do zelene tržnice, primjetio sam da na njemu nema ni trgovaca i kupaca. Samo kamare robe. Trenutak neistine. Prava ekskluziva. Jer srž buvljaka čine živa bića koja trguju, prodaju i kupuju. A na snimku kao da su svi oteti. Koliko se tu dnevno obrne novca, nikad nitko saznati neće. Ljeto je stiglo i nabavljaju se odjevni predmeti koje je netko drugi nosio, koje je prerastao, izgustirao. A ljudi koji ih prodaju i ljudi koji ih kupuju, i sami su za prodati i kupiti. Opći buvljak je svijet.

Slikaš ljepoticu zguza? Upitao me je poznanik dok sam mobitelom fotkao začelje Robne kuće Vesna u najstrožem centru grada. Samo sam se nasmijao, jer, bit ću iskren, nisam pronašao ni približno jak odgovor za uzvratiti na njegovu odličnu dosjetku. Fotografirao sam privlačni simbol socijalističkog prosperiteta sedamdesetih kojem se najviše rugaju skorojevići koji su devedesetih izmigoljili ispod kamena i nametnuli se kao arbitri urbane elegancije. Vesna je poražena od strane velikih robnih lanaca. Trgovanje se preselilo na neka druga mjesta, udaljena od središta, a Vesna je ostala neiskorištena, otužna, nostalgična. Možda bi trebala biti prenamijenjena, na primjer, u Veliki muzej, turističku meku, mjesto u kojom bi se sabrali, čuvali, izlagali i proučavali umjetnički predmeti, umjetnine i povijesni predmeti? Muzej u gradu muzeju.

7 comments

Skip to comment form

  1. Urbani putopis. Lukić se ne libi.

  2. Od prošlosti do budućnoti… broditi se mora.

  3. Vesna je bila i ostala mirodijski sastojak Broda.

  4. Prekrasna šetnja koja budi uspomene. Iza Vesna smo igrali pantomime i pušili da nas ne vide cinkeri koji bi to mogli prijaviti našim roditeljima. Meni je najstrašnije što je Brod prljav. Svuda papira i smeća kojega samo jaki vjetar odnese na drugo mjesto i opere kiša.

  5. Savršen opis opustpšenog grada na Savi…..

  6. Dobra ideja, ako ju ne možeš srušiti, renoviraj ju, Vesnu. Bio bi to zanimljiv i atraktivan muzej.
    Broditi se mora, dobra sintagma za hodanje po Brodu.
    Brod je grad s najružnijim i najljepšim vizurama jedne uz drugu, krasna povijesna riuna npr. i novo ruglo uz nju, tragedija i komedija ortačkokapitalističkog raslojavajućeg doba zrcaljena na ulicama grada. Dojam je da sve polako propada. Ostaje Sava, drveće i cvijeće, priroda se samoobnavlja za razliku od zgrada i ulica. Održavaju se samo institucije poreznim novcem, privatna vlasništva osiromašenih i palače u centru propadaju, kao i naselja, i tragična je istina da iako stanari masno plaćaju održavanja, naselja propadaju jednako kao da ne plaćaju ništa, bauk privatnih kriminalnih interesa rastače Brod i stanovnike mu u nestajanju. Kako kaže ona balada,”kad prebacim kaput preko ramena, istrčim na ulicu, nema nikoga, krenem polako do prve kavane i pijem s neznancem sve dok ne svane, tko je kriv, tko je kriv?” ZNA SE. Sentimentalno oko može samo plakati, posebice na kolodvorima, s kartom bez povratka, i mahnuti ogromnoj grotesknoj rodi pozdrav svim prstima, ili samo s ispruženim srednjim. To je sad in u nas, najveći otpor koji jadnici mogu pružiti svojim deračima.

  7. Sentimentalni Lukić voli svoj grad, a na organ mu idu oni koji Brod iskorištavaju za svoje interese.

Odgovori