Onaj tko očekuje konjanika mora dobro paziti da bat konjskih kopita ne pobrka s otkucajima svog srca. Za ovu kinesku izreku saznao sam u romanu Carla Sagana Kotakt. Aforizam se može parafrazirati u bilo kojoj situaciji gdje god se objektivno dato miješa sa subjektivnim očekivanjima. Zar se onda ne može reči... Muškarac koji očekuje ženu mora dobro paziti da njene korake ne pobrka s otkucajima svoga srca? Na toj razlici između onoga što žene jesu i muških umišljaja nastalih iz njihovih strahova, nada, potreba, uloga u zajednici, iz tjelesnih razlika, razlika u moći i interesnih podjela – nastali su muško-ženski odnosi, nastala je povijest tih odnosa u kojima žene cijelo vrijeme dokazuju da su one istovremeno i da je to jedino ispravno - korak koji se približava muškarcu i otkucaj njegovog srca.  Naravno, da je i obratno – kada žena očekuje muškarca.

Odnos žena i muškaraca tijekom povijesnih razdoblja u okviru različitih društveno-političkih formacija,  predugo se zasnivao na biološkim razlikama, na ekonomskom eksploatiranju žena, na podređivanju i potcjenjivanju žena u svim društvenim segmentima, na pogrešnim religijskim naputcima o tome kako treba funkcionirati muško-ženski par i obitelj, u jednu riječ, na zakonu jačega.

Ženska borba za jednakost i ravnopravnost u društvu impregniranom nepravdom, nejednakošću i stigmatizacijom nemoćnih, borba je za opća ljudska prava. Nema slobode u društvu u kojem žive neslobodni zbog svoje biološke, manjinske, spolne, rodne ili/i neke druge datosti. Borba žena borba je za bolje društvo, društvo bratstva, slobode, jednakosti. Osmi mart, Dan žena, simbol je te borbe.

Dana 2. lipnja 2012. godine, itekako izazvan, napisao sam tekst Lijepe žene prolaze kroz Brod, koji zbog aktualnog povoda i neizmjenjenih razloga, ali zbog novih posjetitelja čiji je broj od tada narastao za otrprilke pedeset puta - SBPeriskop ponavlja u cijelosti. Tekst je, u ime svih suradnika SBPeriskopa, posvećen, Brođankama.

_________________________________

Zatoplilo je (ova imobilizirajuća kiša neće dugo trajati!) i prolaze Brođanke u šetnji asfaltnim ulicama, korzom i kejom, zastaju pred izlozima, osvrću se, sjede ispred kafića s mobitelima zalijepljenim na uho, izlažu tijela pogledima, odmjeravaju i same, odjekuje njihov smijeh s amnezijom na tegobnu zbilju koja će ih možda dočekati već iza prvog ugla, i čovjeku se učini da  u pozadini ovih idiličnih slika, pokreta i poziva, čuje stihove i glazbu Đonija Štulića.

                                                                                                                                                                         Lijepe žene prolaze kroz grad
Ja na uglu stojim sasvim sam
prolaze one i gledaju mene
već dugo ja ne vidjeh hrpu tako lijepe žene
Nema sumnje lijepe su ko san.


 Ostarjeli otac jedne brodske sredovječne profesorice, bivši diplomat i vječni estet, impresioniran ženskom ljepotom gotovo do bespomoćnosti, znao bi, savladan neodoljivim porivom, prići lijepim ženama i jednostavno im reći da su lijepe i reći da on hoće da one to znaju, eto, s njegovom izravnom potvrdom, i da su mu svojim postojanjem uljepšale dan, život. Morao sam to učiniti i zbog njih i zbog sebe, opravdavao bi svoj čin estetske hrabrosti. Zašto? Zato što ženina ljepota ne pripada samo njoj. Ljepota spada u obilje koje ona donosi na svijet. Dužna je da ga podijeli s drugima, navodio bi Coetzeea

Oslobođene tipičnih modela patrijarhata kao sljednice seksualne revolucije, sa odjevnim stilovima koji se ne razlikuju od (bijelo)svjetskih (neka cvjeta stotinu odjevnih cvjetova!), sa stavom u kulturi i svakodnevnom životu, dovoljno divlje da bi iskazale svoj obrambene instinkte, a opet umilne da budu dostupna ponuda na gradskom marketu budućih „boljih polovica“, uvjetno podređene machističkim obrascima, spremne na kompromis, njegovane, opčinjene receptima iz mass media poput onog o izlječenju kože poput narančine kore, podložne sugestijama o fitnessu, kozmetici, frizurama, dobroj prehrani, modi, masažama, šminki, terapijama na bazi…, sportu, zdravlju, izboru partnera –Brođanke su grad  pretvorile u ratnu luku u kojoj krstare kao topovnjače spremne braniti istinske vrijednosti postojanja, vjerodostojnosti življenja po mjeri svoje potencijalnosti… Fatalne, misteriozne, inspirativne… lijepe žene prolaze kroz Brod. Priđite im i to im recite!