Ako su Fb prijatelji stvarni prijatelji, onda Bill Clinton nije preljubnik. (Anonimni)

Ako Facebook nije prijetvornost- ja, tvoj prijatelj na Facebooku, sam put istina i život. (Anonimni)

Što je Facebook i čemu služi znaju i djeca u vrtićima. A klinci i klinceze u osnovnim školama imaju svoje profile, pa ako su im roditelji dobri i ako svojim ponašanjem zasluže (u što je uključeno redovito i obilno davanje džeparca!), bit će toliko strpljivi pokazati im još neke skrivene mogućnosti oglašavanja, poruka korisničke podrške i dnevnika aktivnosti. Nije za vjerovati, ali postoje oko nas upućenih i apsolutni početnici koji, doduše, kad se umreže, postaju znalci u roku od nevjerojtno duga 24 sata, tek u nekoliko prijeđenih upoznavajućih etapa – od pisanja, slanja i primanja poruka do pristajanja na ponude za novim prijateljima. Od početnog izbora naslovne fotografije do sudjelovanja u tzv. virtualnom i proizvedeno stvarnom društvenom aktivizmu samo ih nekoliko koraka dijeli do uvaljivanja u psihološku ovisnost koje je na razini kockanja, buljenja u sapunice i konzumiranje opojnih tvari.

Gotovo od samog početka života portala sbperiskop pridodan mu je Facebook profil kao jedan od ulaza u njegov space. Mnogi posjetitelji jedinog brodskog web magazina svako jutro posjećuju njegove svježe i sve ostale stranice isključivo zahvaljujući Facebooku. Ova komercijalna internetska društvena mreža ima ulogu podsjetnika na život i živahnost portala. Radi se o profilu za fanove koji je omogućio da se uspostavi komunikacija, isprovocirana smislom igre povezivanja i isprogramirana postavkama.
Kad je nakon jednog automatskog ažuriranja WordPressa, platforme na kojoj se slaže SBPeriskop, puknula konekcija između iste i Facebooka SBPeriskopa, lokalni internetski i informatički čarobnjaci iznijeli su zamisao da bi registriranje osobnog profila mooožda moglo omogućiti povratak dobrog, starog podizanja postova. To sam bez razmišljanja i učinio. Istog trena uočio sam potencijale Facebooka, njegovu ljepljivu prijemčivost medija koji otapa usamljenost, razvaljuje kočnice temperamenta, razvija društvene vještine i akcelerira egzibicionizam i ego-tripove, koji se, zahvaljujući fb prilikama hipertrofiraju do perverznih oblika i dimenzija, a o čemu ću nekom drugom prilikom. Ovaj put nekoliko rečenica o tome što znači lajkanje odnosno kolika je moć Like buttona u obliku ikonice podignutog palca. Gladijatori smo u fb areni, zar ne? Da ne spominjem pride opcije- komentiranje, share, retweet, ikonica u obliku srdašca…

Lajkam, komentiram, šeram… dakle, postajem/postojim kao digitalni identitet. „Ja“ postajem netko u ekranskom svijetu ako se legitimiram fb statusom, ali i dijeljenjem sadržaja. Osobnost se gradi tako što se slijedi vlastiti karakterni trag. Ima foliranata koji grade lažnu osobnost, ali brzo se razotkriju kao ona snaja iz Ivanine pripovjetke koja je isplazila zmijski račvasti jezik kad je njena svekrva pred nju bacila piliće. Navuku se na iznošenje stava (lajkanje) o „spornom“ sadržaju, te se tako nesvjesno legitimiraju politički, emocionalno, u smislu solidarnosti, odnosa prema nemoćnima, ljubavi…
U svojoj kratkoj karijeri fejsbučara uočio sam da je lajkanje presudan i točan pokazatelj odnosa spram tuđih, ali i vlastitih statusa. Lajkanjem se izražavaju stavovi u smislu odnosa prema nekomu ili nečemu, ili u smislu načela, uvjerenja, mišljenja kojeg se netko drži. Količinski lajkanje ima svoje raspone. Ima onih koji lajkove dijele kao se radi o planktonima- puno, nasumice, svima…Na drugom kraju su škrtaci koji lajkove vide kao opasno prikupljanje melangea ili spicea, lijeka iz Herbertovog romana Dune  koji produžava život, povećava vitalnost i svijest o nadolazećoj budućnosti. Između ove dvije krajnosti  (planktona i Melangea s pustinjske planete Arakis) egzistiraju ljudi jednostavni kalkulatori i s njima najčešće imamo posla. Kod lajkanja važi Hegelov „zakon prelaska kvantiteta u kvalitet“ koji kaže da „nagomilavanjem kvantitativnih promijena nužno dolazi do preobražaja u novi, viši kvalitet“. Međutim, kod čestog lajkanja najčešće dolazi do preobražaja u novi, niži kvalitet. I kod lajkanja, čini mi se da važi ona širokoekonomska misao da je rijetkost vrijednost.

Lajkaš, lajkaš, komentiraš neke statuse nekih profila i, ljudski je očekivati uzvrat. Kad on očito izostane, kad shvatiš da te face nad kojima si se izlajkao što iz simpatije, što iz priznanja, u znak podrške i slaganje, i, jebote, divljenja – načisto ignoriraju, kad osjetiš da ne pali nasmijavanje, razgaljivanje, prijavljivanje na srodne parove (razbrojs) i odašiljanje implicitnih i ekspicitnih poruka u stilu:  „hej, sviđa mi se tvoj work, i ti, na kraju krajeva“- osjetiš se usrano i izdano. Naravno to traje nekoliko minuta, jer, rekoh, slijediš svoj trag, ignoriraš i ti njega/nju. Ćao! Istovremeno vidiš friški status nekog prijatelja, formiranog „digitalnog identiteta“, u koji je po deseti put instalirao svoju novu fotku s mustačima, ili prijateljičin status u kojemu je pomilovala svoju (četveronožnu) macu, i za te duhovite i vrhunske umotvorine, dobiju stotine lajkova – pomisliš i ja ću tako. Naravno, ta zamisao traje nekoliko minuta, jer slijediš svoj trag, pa staviš status o sustavu javnih bicikala u Brodu, što, kao za inat, nitko ne grebe ni pola posto. Osjetiš se, rekoh, usrano i izdano. Naravno, to traje nekoliko minuta… I sve to tako može potrajati do u vječnost kao okretanje Arhimedovog vijka. Lajkanje je groznica, uvod u ovisništvo, internetsku bolest koja hara planetom. Ali, ja sam ozdravio, majke mi Mreže! Rekonvalescent sam. Nisam već tri tri dana mijenjao status.

sbperiskop