Aktualiziramo: Izborne kampanje – sjajno i intenzivno razdoblje za promatranje psihopata

Izborne kampanje sjajno su i intenzivno razdoblje za promatrače i analitičare koji nastoje razotkriti kolika je ostvarivost idejnih i programskih strategija političkih organizacija, ali i koliki je udio psihopatološkog u perceptivnim i moralnim oblicima javnih učinaka političara, tih visokih svećenika društva. Na oltarima moći i interesa oni ne posustaju služiti svete političke mise – domoslužje pred  biračkim laicima. No, što se više trude (raz)otkriti ili sakriti pravu prirodu svojih težnji i zalaganja, istinski karakter i osjećajna reagiranja, izbor sugestija koje uporabljuju i perspektivu gledanja na realnost– promatračima je sve jasnija njihova ponuda. Ili se radi o masovnoj dimnoj zavjesi ispred nadomjestaka oslonaca izvjesne budućnosti ili o rijetkim kristalno jasnim oblicima zajedničkog otpora uvriježenim paradigmama podređenosti i izrabljivanja.

Oni građani koji inače, a posebno za vrijeme rečenog snažnog i usmjerenog djelovanja na njih, primaju izravne i posredne (medijske) pogotke marketinškog oružja političkih zavojevača, a osviješteni su i zainteresirani razlikovati brutalne izborne načine učvršćivanja građanske poslušnosti od odlučnog protivljenja pokoravanju i iskorištavanju – mogu se složiti sa Saint-Justom, koji je rekao: Sve umjetnosti dale su na svijet divote, samo je umjetnost vladanja na svijet donijela čudovišta. Tko god bio uključen, pa makar i s duhovne distance, u tzv. izbore tzv. narodnih zastupnika, upravljača gradovima, županijama, općinama i drugih čudovišta, mora imati jak imunološki mehanizam u smislu zdravorazumskog prepoznavanja političara kao stranih tijela u organizmu društva i odupiranja njihovom djelovanju, jer ogromna ih je većina regrutirana iz redova psihopata. Ukoliko intelektualne imunologije nema, identifikacija s unutarnjim agresorom je neminovna. Stoga i sami postaju gredice za rasad psihopatologije svakodnevne politike.

Dok ovih dana kao zastupnici slobodnolebdećeg duha istine i slobode, u svojim mjestima promatramo psihološke profile tih lokalnih serijskih prevaranata iza maske nasmiješenih entuzijasta i altruista, tih drskih kradljivaca tuđih zasluga, bezobzirnih trkača po stazama od leđa svojih sugrađana, dok promatramo ego tripove pripadnika te narcisoidne sorte koji pomno prate strminu rasta ili pada pravaca svoje popularnosti u koordinatnom sustavu izbornih preferencija, i po njima se ravnaju, ne možemo odoljeti da sva ta tzv. demokratska nastojanja pranoidnih mešetara ne doživimo kao prijetnju. Mogli bi, poput Dantona pred presudu, reći: Vi ste stavili ruke na cijeli moj život; neka se onda on uspravi i suprotstavi vama… Suprotstavljanje od strane kritički nastrojenih spram nametnutog poretka stvari i onih koji su legitimirani u konstitutivnim aktima države kao osobe koje se bave politikom – djelatnošću koja teži uređenju društva u najširem smislu, uređenju nekih dijelova, institucija ili projekata društva i odnosa među njima, i  kao osobe koje posjeduju umijeće i način vladanja državom, gradom…, bez obzira na to kako i koliko je njihova ličnost poremećena, inicijalno su vitalni pokreti demaskiranja, koji najčešće od strane prozvanih egoističnih političkih lažova budu proglašeni  fiziologijskim trzajima, dezavuirani kao štetno rebelstvo.

Suočeni s pomaknutim ličnostima, majstorima manipulacije i kamuflaže uronjenih u tajne tokova društvenih zbivanja, sa snažnom potrebom izazivanja dopaminskih reakcija u svom mozgu, nalazeći se pred makijavelistima i utiltaristima koji ne biraju sredstva za ostvarivanje svojih ciljeva, pred bolesno ambicioznim likovima bez empatije ni za svoje  bliske – normalni ljudi bez zahtjeva za dominacijom, marljivi, pošteni, štedljivi, neskloni prihvaćanju kolektivnih mitova, idealisti, ne znaju, kako kaže Ortega y Gasset, što im se događa i upravo to im se događa – igraju protivnikovu igru samosputavanja Literatura i stručni psihološki časopisi prepuni su primjera psihopatskih političara izdeformiranih planskim prikrivanjem vlastite istinske slike.

Po čemu ih se mogu prepoznati psihopati?

Izraženi egoizam

Uživanje u (psihičkom i/ili psihičkom) mučenju (naročito) djece i žena

Izraženo licemjerje

Lažljivost

Manipulacija svima

Nevjerojatna prilagodljivost

Ponašanje nalik na ultimativnog predatora

Spletkarenje i sklonost zakulisnim igrama

Snobizam i omalovažavanje svih

Nemogućnost ostvarivanja iskrenih i dubokih obiteljskih i inih veza

Besramno i nemoralno ponašanje

Hladno i proračunato razmišljanje

Odlična verbalizacija i elokventnost

Gluma bez premca

Prebacivanje krivice na druge i nepriznavanje vlastitih grešaka

Ispričavanje po potrebi

Uživanje u stvaranju kaosa i pometnje

Nemogućnost osjećaja ljubavi

Seks zamjenjuju s ljubavlju

Nedostatak empatije

Nedostatak osjećaja žaljenja i kajanja

Fiksacija na ispunjenje vlastitih želja

Nestrpljivost

Netrpeljivost

Fetišizam

Brzo stvaranje i razvrgavanje partnerstva s drugim psihopatima

Prikazivanje sebe kao duhovnjaka i religiozne osobe, korištenje religioznosti za svoje vlastite ciljeve – lažna religioznost

Korištenje politike za svoje ciljeve – dvolični političari, diktatori,….…

Uglavno prikriveni fanatizam

Isključivost

Sistematsko i plansko uništavanje svega što im stoji na putu ostvarivanje cilja ili želja

Elitizam

Bolesna ambicija

Okrutnost

Nadmenost

Sklonost seksualnim devijacijama

Energetski vampirizam

Osjećaj grandioznosti u svezi s osobnom važnošću, dok su u isto vrijeme jako osjetljivi na kritiku

Ne posjeduju mogućnost suosjećanja s drugima, a češće su zaokupljeni pojavom nego sadržajem

Vjerovanje da su posebni i jedinstveni i da ih mogu razumjeti samo osobe visokog statusa, a uz to iskazuju jaku potrebu da im se divi.

Iskazivanje nerazumnih očekivanja podilaženja i automatskog slaganja s njihovim stavovima

Interpersonalni odnosi kojih su oni dio pokazuju eksploatacijski odnos na štetu drugih osoba

Zavist

Ljubomora

Arogancija

Depresivna rasploženja

Somatizacija

Iskazivanje izrazite emocionalnosti. Njihove emocije su plitke i često se mijenjaju.

Sstalno traženje pažnje

Osjećaj nelagode kada osoba nisu u centru pažnje, a interakcija s drugim osobama može okarakterizirati kao neprikladno seksualna, zavodljiva i provokativna

Konstantno korištenje svog fizičkog izgleda da bi privukli pozornost na sebe.

Govor takvih osoba je pun dojmova, iako bez detalja

Kliničkom oku, katalizatorskim ličnostima, ali i tzv običnim, malim ljudima s neukaljanom reputacijom slobodara, iz širokog dijapazona psihopatskih karakteristika, nije teško prepoznati one koje posjeduju mjesni političari, sudionici utrke za vođe zajednica u kojima živimo. Nakon što ih se prepozna odnosno raskrinka kao osobe s psihopatskim poremećajima, odlučujući doprinos u suzbijanju utjecaja tih vlastohlenih, istrenirano samopouzdanih, nesamokritičnih, prijetvornih, samodopadnih, potkupljivih obmanjivača onih koji im trebaju dati biračko povjerenje, sastoji se od dovoljnih količina prezira i podsmijeha. Lijekova i nema, jer se njihovo strašno psihopatološko kameleonstvo službeno ne smatra bolešću. Bilo kako bilo, svi smo, s obzirom na sustavna rješenja, osuđeni na život u društvu s psihološkim aberacijama političara, de facto s bolešću. No, to ne znači da i sami trebamo biti zaraženi prenositelji. U tom smislu, kritičko promatranje (s prezirom i podsmijehom) njihovih zastranjenja efikasna je preventiva.

4 comments

Skip to comment form

  1. Tekst međaš po kome se razlikuje ovaj portal od lokalnog news šrota.

  2. Psihopati žive u svim državama svijeta, ali u Hrvatskoj su se skoncentrirali najviše u politici, posebo u lokalnoj. Analiziraj samo poremećene u Slavonskom Brodu.

  3. Ajme meni, trebalo se prisjetiti svih ovih riječi kojima je teško opisati osobine lokalnih šerifa i njihovih posilnih. Polovina pojmova su preko hebi ga …. Strašna istina. Veliki trud autora na 36 C u hladu.

  4. Moj respekt.

Odgovori