Vodič novopečenim brodskim studentima po zagrebačkim biciklističkim stazama

BiciklistiKao student koji prati studentsku modu i običaje, primijetio sam da se sve veći broj studenata vozi biciklom i došao na ideju da budem i ja moderan i priključim im se. S dolaskom toplijeg vremena odlučio sam izvaditi savjest iz nafatalina pa se prestati švercati u metropolitanskom javnom prijevozu i već jednom dotegliti iz Broda svoju Rocinante na dva kotača. Ne plaćati 10 kn svaki put kad čovjek mora otići dalje od prvog kioska, odnosno izvoditi diplomatske akrobacije kad ga dočeka kontrolorska sačekuša u civilu, jedna je od većih usluga koje si netko u Zagrebu može napraviti, ali prijelaz s “jahanja” na nešto bliže jahanju otvara prozor u jedan sasvim novi svijet načetih živaca i pojačanog rada žuči. Za razliku od našeg relativno pitomog i predvidljivog prometa u Smogu na Savi, promet u glavnom gradu se pokazao kao malo viša matematika za prosječnog provincijalca. Kako je pred nama sezona upisa na fakultete i priljev novih brodskih intelektualaca u prijestolnicu, u to ime, slijedi popis ljudi i predmeta, a ustvari mitskih bića, za onoga tko se odlučio slijediti Puteve pedale.

Ljudi-bicikli – pješaci koji pokazuju neizlječivu ovisnost o hodanju između žutih linija koje predstavljaju biciklističku stazu. Kako misle da umjesto nogu imaju kotače, koriste svaku zebru da usijanih glava nahrupe na spušteni dio bankine namijenjen biciklistima, invalidima i dječjim kolicima i tako naprave nepotreban prometni čep. Vrlo su agresivni na zvuk zvonca jer zašto ih biciklisti jednostavno ne bi mogli preletjeti?

Biciklisti-pješaci – biciklisti koji iz nekog razloga guraju bicikl, ali svejedno to rade unutar biciklističke staze. Očito je potrebna velika logika da se shvati kako ta staza služi za prometovanje brzinom veće od pješačenja.

Falanga – kao što su se hopliti antičke Grčke pokazali kao nepremostiva prepreka konjicama Istoka, tako i ove ad hoc postrojbe stvaraju živi zid svakome ispred i iza sebe koji se usuđuje kretati brzinom većom od njih. Bilo da je pločnik širok dva ili deset metara, uz dovoljne zalihe dobre volje, dovoljnog broja glava i nepoznavanje osnovnih elemenata bontona, falanga će zakrčiti put svakome tko ima nesreću naletjeti na nju. Ovaj bojni složaj izgleda tako da se skupina prijatelja, poznanika ili kolega odluči za hodajuće plenarno zasjedanje i rašire se od ruba do ruba staze. Žene eventualni nedostatak dobrovoljaca najčešće kompenziraju nošenjem kakvog omanjeg transportnog kontejnera na boku (zovu ih torbe), dok je debelim ljudima dovoljan samo njihov bok. Ovaj poremećaj najčešće pogađa mlađe žene koje se vraćaju s posla u čoporima i krda mladih studenata koji ili entuzijastično raspravljaju o spašavanju svijeta (vidi: Filozofski fakultet) ili se trse da budu najviđeniji u krdu ako slučajno naiđu na kakvog modnog agenta ili objektiv emisije u maniri Red Carpeta (vidi: Ekonomski fakultet).

Spartanci – nastao po uzoru na bitku u Termopilskom klancu, s osnovnom idejom da, bez obzira koliko je neprijatelj brojan, uski prolaz može obraniti nemjerljivo manji broj branitelja. Uski prolazi su za penzionere kao upaljeni luster za noćne leptire. Koliko god biciklista nahrupilo na njih, dva hrabra vlasnika proširene prostate obranit će svoj ćošak dokle god ih ne iznevjeri junačka snaga ili mjehur.

Četiri jahača apokalipse:
Električni antikrist – vozač koji je svoj bicikl opremio elektromotorom. Brz kao gepard, tih kao leptir, neočekivan kao božićnica. Moderni Zorro, neprimjetan i brz, sije strah i paniku među običnim biciklističkim plebejcima svojim slalomima i preticanjima.
Don Quijote dela Mancha – očito da ide u rat, poput ovog slavnog viteza, jer je uz njega vjerni Sancho Panza. Sancho hoda pa don Quijote vozi njegovom brzinom, ali, naravno, po biciklističkoj stazi. Ne razumije funkciju iste na isti način kao biciklisti-pješaci.
Nevidljiva glad – izgladnjeli bicikli koje ovi jahači jašu nemaju nikakve svjetlosne signalizacije na sebi. U mraku i sjeni i pri većoj brzini su doslovno nevidljivi. Ali dokle god vi imate prednje i stražnje svjetlo, mirni ste – ovi biciklisti se uglavnom potamane međusobno, iz jasnih razloga.
Smrt – ukratko, svi umirovljenici koji su zagazili u dublju starost. Ne ubijaju brzinom, ubijaju neočekivanim promjenama smjera i nedostatkom prostorne osviještenosti.

Semafori – prevrtljiva sorta. Prvo čovjeka svojim zvučnim drndanjem za slijepe izdresiraju kao Pavlov svoje pse, a onda ga namame da prijeđe preko crvenog kad čuje zvučni signal, bez da pogleda koji točno semafor se oglasio. U slučaju većeg raskrižja, kad biciklistu opadne pažnja i slučajno krene kroz crveno, neminovna je pojava sindroma, koji su Amerikanci shodno nazvali jelen-pred-farovima – razrogačene oči, zabezeknut izraz lica i izostanak svih motornih funkcija, dok mu stampedo automobila u tri-četiri trake juri ususret, s vozačima koji su legli na trubu.

Španjolska inkvizicija – po uzoru na montipajtonovsku: “Nobody expects the Spanish inquisition”, nitko ne očekuje taksiste i dostavljače. Prazna tramvajska pruga (po kojoj automobili u pravilu ne smiju voziti)? Ne zadugo – u onih pola sekunde koliko ste pogledali ustranu, ispred vas na prugu je izletio taksi da vam istestira reflekse.
Odlučili ste voziti pločnikom, pustim poput groblja, u pola noći? Bolje se pripremite da će se niotkud materijalizirati skuter neke od milijun zagrebačkih pizzerija, čiji vozač će vas, ispričavajući se, ostaviti da se vadite iz nečije cvjetne gredice u koju ste morali sletjeti.

Penzosaurus-rex – nije nužno penzioner, ali je nužno nadrdani muškarac, od anropauze pa nadalje. Kod kuće mora biti papuča i ne smije jesti što voli jer ima visok kolesterol pa je vrlo žučljiv i samo čeka priliku za svađu. Uvijek će bijesno izviknuti neki kritiku ili prijetnju kad mu svojom vožnjom ugrozite prava, stvarna ili imaginarna. Veliko je zadovoljstvo dobaciti mu nešto natrag i nastaviti vožnju, ostavljajući ga još bjesnijeg, jer vas uhvatiti niti može niti hoće, s obzirom da mu je jedino jezik još u kondiciji.

Iako ovaj bestiarij završava ovdje, nije nemoguće da se još mitskih bića krije po neistraženim bespućima Zagreba. Ali ne treba brinuti; dok su svjetla i zvonce na biciklu, mačja okretnost na nivou i živci kao čelične sajle, glava će ostati na ramenima.

9 comments

Skip to comment form

  1. Humor mogu pisati samo pametni ljudi.

  2. Obrazovano, pametno, zanimljivo i korisno. Jednostavno, mladenački poletno. Da skratim. Uredniče! Hoćemo još.

  3. Ima i u Brodu tih zvijeri, ali Brod ima i neke svoje specifične. Romi i Bosanci s biciklima i bez njih su vrlo egzotični primjerci. Navodno su neki od njih čak i u Brehmovoj enciklopediji.

  4. Smijeh je ljekovit.

  5. Mislila sam nešto odvojiti kao naj, ali odsutala sam. Kroz cijeli tekst Crnković ne popušta.

  6. A što reći o brodskim biciklistima? Oni su pravi kauboji… Za njih ne postoji ni pješačka staza, ni pješačka zona, ni pješački prijelaz, samo usklik: ‘Vozi Miško!’

  7. predobro..trebali bi ovo obraditi stand up komičari

  8. Juraj , pa gdje si do sada?
    Vidš da smo se zaželjeli malo humora.
    Imaš li kakav savjet za nas što izgledamo kao Penzosaurus-rex ?

  9. Lako je to reči, ali očekujemo nove klasifikacije. Izbor je ogroman (žene, kupci, šefovi, trgovci…), ali malo je onih koji ih umiju napraviti.

Odgovori