NAPOMENA: Pismo čitatelja koje je poslano s adrese iz koje se ne može saznati njegov identitet, objavljujemo uz neznatno skraćivanje i s tek nekoliko korektorskih ispravaka. Objavljujemo ga iz razloga jer i nas zanimaju odgovori na pitanja koja je postavio anonimni korisnik Gradske knjižnice.
Poštovano uredništvo sbperiskopa,
šaljem vam razmjerno neobičnu informaciju iz brodske Gradske knjižnice koju potkrijepljujem fotografijama. Ako se odlučite za objavu, jednu izaberite.
S obzirom da ste, koliko sam ukapirao neke principe funkcioniranja vašeg portala, zainteresirani za teme koje odstupaju od očekivanog i konvencionalnog, teme koje u sebi imaju klicu kritike društva i zajednice, koje imaju iznenađujuće prekrete, kako u politici, tako i u kulturi, možda bi vas na tom tragu mogla zanimati ova mala kulturna “ekskluziva“.
Naime, prilikom obilaska polica odnosno rafova s knjigama, u odjeljku „Francuske književnosti“, naišao sam raf u kome je bio red s dvadeset i dvije (22) knjige Honorea de Balzaca „Čiča Goriot“. Ne bi mi to bilo neobično, mislim, ne bih ni primjetio toliko primjeraka istog naslova da se ne radi o knjizi jednog jedinog nakladnika (Radi se o Školskoj knjizi). Cijeli red zauzela su 22 identična „Čiče Goriota“, jedno od najvažnijih djela ovog velikog francuskog književnika realiste. Pomislio sam da se radi o rekordu, a onda sam se prisjetio da je na polici s „Ruskom književnošću“ svojevremeno vidio naslov jednog autora, kad bih mu se barem mogao sjetiti imena, koji je premašivao broj dvadesetpet (25) komada. Ali, ovo sam dokumnetirao tj. snimio sam, pa nije sporno.
Možete li istražiti (meni je neugodno, a i nisam pozvan za to) zašto je Gradska knjižnica nabavila 22 iste knjige? Nije li to previše novca za jedan jedini naslov od istog izdavača? Možda je riječ o poklonu? Ako je i poklon, a ne vjerujem, puno je. Nije puno, ako se izloži za posuđivanje pet komada, a ostalo spremi u „podrum“, ali puno je kad 22 iste knjiga zauzme cijeli red i onemogući drugim knjigama da ih se izvadi iz „podruma“, da ih se vidi i posudi. Mogao bi se prostor ispuniti skorašnjim izdanjima.I kako to da nekih knjiga ima samo po dva primjerka, a nekih s dvocifrenim brojem primjeraka?
Nadajući se da ćete objaviti moje uočavanje nesvakidašnjeg i nepotrebnog „rekorda“ u Gradskoj knjižnici, priskribiti odgovore, ne samo meni, nego i drugim članovima knjižnice, srdačno vas pozdravljam i želim vam puno uspjeha u životu i radu.
