Idu dani…

grb NK Podvinje 2„..Od života razbacani,prijatelji na svi strani – idu dani…“ Legendarni je stih iz pjesme u interpretciji narodnuh  muzičara u  uratku  Fadila Hadžića iz 1970. što je, usput budi rečeno, i jedino, što valja u  filmu. Glazbu je napisao Voja Kostić, a glume Ivica Vidović i Rade Šerbedžija.

Svi mi koji polako grabimo prema trećoj životnoj dobi i sudačkim produžecima zajebancije i igre koja se zove život često se sjetimo svojih prijatelja koji nikada nisu bili u Brodu nego se nalaze negdje po ogromnim prostranstvima  planete koju  Zemljom nazvaše. Moji su razbacani po svim ćoškovima : od Kanade i Australije preko Srbije i ostalih ex YU državica do Njemačke, Lihthensteina,Italije pa čak i egzotičnog Barbadosa . Iako se ti ljudi međusobno ne poznaju jedno im je svima zajedničko. Nikada  s njima ne kontaktiram  preko fejsa, twitera,ili skypa a godinama im plasiram informaciju kako sam iz Podvinja ( a ne iz Broda ) i kako je Podvinje centar Svijeta i nalazi se negdje na jugu te potpuno liči na  Dalmaciju, Sardiniju ili Grčku. To potkrepljujem uvijek istim primjerom i kažem : „ Za sve klubove na Svijetu se navija, ali samo za one sa juga se živi. I doista je tako .  Napoli, Hajduk, Borac Podvinje, Santos, Barcelona…

Zlobnici bi rekli da je Borac uljez u ovom društvu no to može misliti samo laik koji nikada nije bio na utakmici u Podvinju i pratio likove koji žive za njega. Oni koji žive od njega nisu nam zanimljivi ni bitni u ovoj storiji. Kada bi se slučajno igralo finale LP u Podvinju i da se sretnu npr.Mancester United i Juventus na glavnom igralištu, a u isto vrijeme na pomoćnom da „špilaju“ prvotimci Borca protiv kreč-majstora, raketara ili vatrogasca formirala bi se  grupa gledatelja, predvođena sa Đukom Berakovićem koji bi okrenuli leđa prema zapadu, bianco-nerima i crvenim đavolima te gledala svoje Pekmezare na djelu.

Na žalost – idu dani, pa su takvi navijači sve rijeđi i sa tugom se možemo sjetiti bivših članova i igrača koji su utkali dobar dio života u tradiciji dugoj  85 godina koliko je Klub uspio skupiti, unatoč mnogima koji ga danas vode. Povijork Martin – Mane, Iličić Slavko i Dino, Tonković Franjo, Joza Bogdanić, Stažić Stjepan – Sreto, Bošnjaković Ante, Marković Andrija,Beraković Drago, Orešković Pavo, Grb PodvinjeBiondić Marko samo su neki  ( neka se ne uvrijede gore na nebu oni koje nisam spomenio ) od mnogih koji su svoj ovozemaljski život protkali nitima čudnovate bubamare i borčevih zgoda i nezgoda.Sjećanje na takve , u prvom redu , ljudske veličine malo koji nogometni klub u Hrvatskoj posjeduje. Od prije neki dan pridružio im se i  Mato Čavčić – Filin, istaknuti društveno politički i sportski radnik  koji je živio za Podvinje i Borac cijelim svojim bićem. Na žalost, ovaj tekst , kao i sve u životu, kasni. Tako je to uvijek, ni čika Mato nije bio izuzetak. Život brzo proleti, a sa njime usponi i padovi najdražeg  Borca. Tek kad čovjek pomisli da je sve postigao i naučio te se počme istinski radovati  životu bolest, a za njome i smrt neizostavno i uvijek prebrzo dolaze.  Na žalost,  slika ili zapisa o ovim dobrim ljudima u klupskim prostorijama nema, a kako je krenulo uskoro možda neće biti ni prostorija pa je najmanje što možemo pokloniti zaslužnim klupskim legendama pjesma koja je nastala prije nekih desetak godina  jer u Podvinju  Borac, ljudstvo, nogomet i pjesma  oduvijek imaju preferencijalni tretman.

 

                                                      Podvinjska pjesma

 

Lički šor , Dudinjak  i Čavlički kraj

driblaj, šutaj svi u napad,  najbolji smo znaj.

Domoljubi ,partizani i hrvatska  garda

sve na Čaplji što je živo  pobjedi se nada.

Šlajderijada, Pekmezijada i Smotra folklora

pod Vinicom zvona zvone dobiti se mora.

Krivača i sveti Ante simboli su pravi.

na Begovića ledinku najjači su pali

Formacija sad je plitka obruči se stežu

dobiva se opet bitka punimo im mrežu.

Klerikalci i težaci, Pekmezari stari,

gdje pogledaš boj se bije i pobijeda slavi.

Drugovi i gospodo, panduri , tajkuni

evo opet kirvaja – rujno vino pûni.

Preži marvu,maži kola,

u pobjedu sve do bola.

Od davnina crvena uvijek je u meni

danas žuto plava – u napad  Kerdeni.

Hazena je nekad bila i heroji  páli

nek nam živi Podvinje i  crven’, bili, plavi.

 

2 comments

  1. Oda Podvinju. Lijepo.

  2. Stara bogdanova pisma…..život teće u laganom ritmu…. Sunce ti žarko, kad si ono morao biti dobar 5 dana da te tata i mama puste na borčevo s klapom, pa ajd,,,,tko je hrabar da smije trčati po glavnom terenu..uvik se našao neki tamo da te tjera….. Za utjehu smo išli na policijsko koje nije bilo ograđeno kao danas…
    Baš smo jučer sahranili Antu, Bracu Oreća, nekadašnjeg golmana kojeg smo kao klinci gledali sa semafora, naj ljepše mjesto za gledanje utakmica bio je vrh asvaltne baze….imao si osječaj da si u otvorenoj loži…..
    Ej godine, kuda jurite, malo stanite, mene čekajte……..

Odgovori