Sve što je bilo u Savskoj 66 završeno je. Ali nije završeno za ostalu Hrvatsku. Šator iz Savske 66 živi dalje.

Povijest  je Vukovar   

Pogubne činjenice iz domovinskog rata pohranjene u Vukovaru, vječni su spomenik tragedije novije hrvatske povijesti.

Postaviti šator u tom gradu, neprimjereno je i uvredljivo za sve vrste stradanja koje su građani Vukovara imali i imaju do danas. Jer, osim domovinskog rata,  slab gospodarski razvoj cijele regije, loši uvjeti života u Gradu, nezaposlenost, iseljavanje umjesto povratka, neprekinuta su stradavanja tog Grada.

Primjerenije bi bilo da šator sa takvog povijenog mjesta ode negdje drugdje,  umjesto što svojom nazočnošću umanjuje vrijednosti koje gradu Vukovaru i Vukovarcima pripadaju.

Šator ide dalje

A primjerenije bi bilo i za branitelje šatora. Sve što su isticali kao zadatke, nisu ostvarili. Osim zadatka kojeg nisu istaknuli, posredovanje jednoj političkoj opciji da dođe na vlast.

Ministar branitelja smatra postavljanje šatora u Vukovaru privremenim rješenjem, dok se branitelji šatora zalažu za njegov trajni opstanak i predviđaju mu  nastavak života prema potrebi, u drugim dijelovima Republike Hrvatske.

Takvo predviđanje, ukoliko nije nespretna interpretacija, građanima a i političkim strukturama na čelu županija i gradova nije ohrabrujuće. Više sliči poruci neistomišljenicima, kako šator u svakom trenutku može osvanuti i u njihovom dvorištu.

Novi izazovi               

Stoga, poruka koju šator nosi, nije bezazlena, kao što nije ni njegovo uklanjanje iz Savske 66. Tamo je ispunio svoju zadaću.

Svjedoci smo disonantnih tonova u vladajućoj garnituri, kao i postojanja sve većih razlika u stavovima. Slijedeći zadatak šatora mogao bi biti poticanje na bolju suradnju između koalicijskih partnera.

Uostalom, poslije pretrpljene zagrebačke zime, mogli bi poželjeti malo osvježenja na Jadranu. Recimo, negdje u Dubrovačkoj regiji.