Zar Washingtonu brzopotezno moramo uvijek skidati gaće čak i kada su Plenkovića i njegovu Vladu dobrano uzdrmali odbivši im prodati izraelske borbene zrakopolove?


Napokon jedna hrabra i beskompromisna odluka Plenkovićeve vlade! Hrvatska je priznala Juana Guaida, 35-godišnjeg predsjednika parlamenta i samoproglašenog predsjednika države Venezuele, kao privremenog šefa države!

Bez da je osnovao Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, na njegovo čelo posadio predsjednika HAZU-a i one mudre glave koje će potvrditi njegovu tezu o »dvostrukim konotacijama«, premijer Plenković odlučno je u naše ime poručio kako je »Republika Hrvatska zabrinuta najnovijim događanjima u Venezueli« te »podupire demokratski izabrana legitimna tijela Venezuele«.

Ražalovao je tako jednim potezom pera Plenković Nicolasa Madura, nasljednika Huga Chaveza, te Hrvatsku pridružio onima koji zveckaju oružjem otvarajući mogućnost vojne intervencije u Venezueli s nesagledivim posljedicama za svjetski međunarodnopravni poredak.

Zahvalio se brzopotezno Juan Guaid, »Predsjednik Bolivarske Republike Venezuele temeljem članka 233 i 333 Ustava Venezuele«, Plenkoviću što ga je priznao iako nitko tko zna čitati u tim člancima ne može iščitati legalnost njegovog samoproglašenja za predsjednika!

Štoviše, da se to dogodilo negdje drugdje, zvalo bi se državnim udarom ili, diplomatski blaže, miješanjem u unutrašnje stvari jedne suverene države. Ovako, kada se sve zbiva pod patronatom i zapovjednom odgovornošću SAD-a i Donalda Trumpa, i mala Hrvatska ima snage biti cinična te se pozvati na Ustav Venezuele i njezina »legitimna tijela« kada se on očigledno krši legitimirajući nasilje u svakom pogledu.

Ma što mislili o Maduru i njegovoj vladavini, ovakvo nasilno »uvođenje demokracije« moglo bi biti opasan presedan, ne samo kada su Venezuela i Latinska Amerika u pitanju, već i globalno.

Praktički u svakoj zemlji u kojoj bi se našao oporbeni političar spreman proglasiti se privremenim predsjednikom pozivanjem na neki od članaka Ustava u kojem to ni ne piše, mogla bi se prijetnjom vojne intervencije i uporabom sile bilo čija nacionalna suverenost dovesti u pitanje.

Ako znamo zašto to rade Sjedinjene Države, koje se i na sam spomen naftnih rezervi hvataju za pištolj, i kojima nije cilj samo Venezuela već preuzimanje kontrole nad cijelim kontinentom, gdje se tu gura sićušna Hrvatska i trči biti 19. zemljom Europske unije koja će priznati Guaida? Zar Washingtonu brzopotezno moramo uvijek skidati gaće čak i kada su Plenkovića i njegovu Vladu dobrano uzdrmali odbivši im prodati izraelske borbene zrakopolove?

Zar poput glupana nismo ništa naučili na vlastitim greškama kada se radilo o Siriji i Ukrajini odnosno da malima nije mjesto tamo gdje veliki mrse svoje račune? Nisu li nas isto tako uvjeravali kako će Assad pasti za 6 mjeseci, a on se evo održao i više od šest godina, a oni koji su posijali kaos, Ameri, sada bi željeli otići tražeći nekakav »pobjednički poraz«? A Hrvatska, brzopleto i naivno se pridruživši EU-u, em se kompromitirala izvozeći oružje u Siriju, em je ostala bez tamošnjih Ininih naftnih polja vrijednih bogatstvo!

I sada, dok Plenković kliče »Viva Presidente Juan!«, možemo biti sigurni da je nekom potpisana smrtna presuda.

 

novilist